Kozarac.ba

JA SAM IZ 1972. (za dijasporu)

Satko piše:

Slusam veceras ovu lepu sevdalinku (koju vjerovatno rijetki Bosanac zna, a vrijeme je da je zna …:) (http://www.youtube.com/watch?v=8ukb0coBRPA) i razmisljam opet gdje smo se izgubili, gdje smo zastali, gdje je puklo, a da nismo ni znali?

Prosle godine spustili smo po sehidskim mezarjima kosti doktora Sadikovica, Emira Karabasica, Idriza Jakupovica, Mustafu Kulenovica…

 

Ove godine cujem ‘nadjen’ Hamdo Dikin, Hamdo ‘Tea’. Markantni, sijedi, kozaracki boem, izveden isti dan kad i Mustafa Kulenovic (Mujo Kolera), eto, bice ukopan cijelu godinu kasnije, 16 godina nakon ubistva.

I tako ce, iz godine u godinu da nam vade nase sugradjane, dok ne povade cetiri hiljade kostura prijedorske opstine, desetine hiljada kostiju. Stotine, kao one ispod Vlasickih stijena nikad nece naci. I ti koji kosti traze jedan po jedan umiru, njih ni ne poznajemo. I oni koji o njima pisu i koji sudovima pisu, na demonstracije idu i proteste organizuju, slabo su nam poznati.

Ali, znamo danas kad u Kozarcu Halid gostuje, i jedan i drugi. Znamo i kad ce Dragana, znamo kad cemo iz dijaspore opet u carsiju. Carsija je tu, carsija je uvijek tu i MI smo tu.

Ljeti do zore lumpujemo, kad zadnji kafic zatvori, kifle i hot dogove kupujemo, a onda, u sabah, kuci… veseli. Tu je valjda sve. Sve naizgled ide dalje…

Ja sam iz 1972.  “Godiste 72, rodna je godina…” rece jednom Serbedzija.

Generacija 1972. je odrapila, onako po duznosti, prvu ratnu godinu 1991./1992.

Generacija 1972. je prije toga odrasla s crvenom maramom i bijelom kapom, taman nekako prije Titove smrti 1980. Upamtila je i nestasicu kafe, goriva i deterdzenta s pocetka 80-ih. Gledala zatim Branka Kockicu i Nedjeljni Zabavnik (Vajtu i Rusa), Nocni program, a eto spavala dok je pisan Memorandum SANU u Beogradu (kao uostalom i sve generacije).
Taj Memorandum u kojem je skovan plan (pisan jos 1844. godine) za konacno ostvarenje Velike Srbije. Memorandum koji je Slobodan Milosevic jednom procitao i dosta mu je bilo…zatim samo sprovodio.

Memorandum koji je upisao i tenkove na nas Benkovac i krvnike po logorima prijedorske opstine, Memorandum kome je zasmetao Kozarac na putu Banja Luka – Prijedor.

Od 1992. cijela Bosna je piskutala i pisala krv….

Ja sam iz 1972. i gledam danas 2008. kako se svi, sve generacije, prsimo povratkom u Kozarac i zivimo nekim ‘normalnim’ zivotom. Kako smo ponosni na svoje kuce i vile, na svoje automobile, na svoje zemljake sto su opet zabili korijen Kozarcana u nase tlo, u nasu zemlju. Donedavno, sve je bilo ‘nase’. Nase bosansko. Danas, u entitetu, uvezanom krvlju nevinih, mi ‘nase’ zovemo sve sto nije srpsko.

Ove 2008. godine su izbori. Ove godine imamo svoju stranku, NGI. Imamo u Prijedoru i manjem blentitetu jos nasih, probosanskih stranaka: SDA, SDP, SBiH, BPS. Ali hocemo li uopste glasati?

Jesmo li svjesni vrijednosti jednog glasa? Jesmo li svjesni da bez nasih glasova, nema ni naseg Kozarca ni Prijedora, pa nema ni Bosne oankve kakva bi trebala biti?

Koliko nas je registrovano za glasanje?

ZNAMO LI UOPSTE KOLIKO MALO TRUDA JE POTREBNO ZA REGISTRACIJU, A KOLIKO JE VAZAN GLAS?

Moj glas je metak. Neispaljen metak i neka ostane neispaljen, ali neka Kozarac i Prijedor budu ono sto zasluzuju, a neka oni sto su na pravdi Boga pobijeni i oni sto su za Bosnu i Kozarac poginuli, znaju za sta su otisli.

Ja sam iz 1972. JA OPET GLASAM! A TI, ZEMLJACE? Koliko vrijedi tvoj glas?

Do 22. jula imas vremena…

Za mene, ko ne glasa, nije Bosanac, vec samo stranac.

I ako ne glasas, provedi se i sibaj! Svake godine si manji (ne da ti se cini, to je tako)!

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.