KOZARAC-Jutarnji trač…

Spletom okolnosti, evo me u Bazelu u tranzitu na putu u Strazbur i malo je čudan osjećaj pisati Jutarnji trač iz ovog ugla pogleda na našu čaršiju.

Ipak, evo koristim priliku da se javim, da podjelim s vama neke malo i lične stvari ali opet vezano za Kozarac i sviju nas.

U utakmici četvrtog kola Premijer lige Bosne i Hercegovine Zvijezda 09 je savladala ekipu Sloge sa 1:0.

Ovo je naslov od 19. augusta i vjerovatno su ovo primjetili oni koji prate sport, sportske rezultate i Premijer lige Bosne i Hercegovine.

Ništa posebno, sastali se Zvijezda 09 i Sloga, ali ono što je zanimljivo, pogotovo za nas Kozarčane jeste da su u toj Premijer utakmici, u najvećem rangu našeg bosanskohercegovačkog fudbala sastali dvojica Kozarčana, koji su svoje karijere započeli kao djeca povratničkog Kozarca, jedan sa stadiona u Trnopolju drugi sa stadiona Bratstva u Kozarcu.

Ajdin Redžić i Emanullah Blažević našli su se jedan naspram drugog, jedan igrajući za Slogu a drugi za Zvijezdu 09.

Prije dvije godine igrali su zajedno u FK Krupa u gdje su se obojica istakli dobrom igrom,

Krupa je te sezone osvojila Prvenstvo i Kup RS.

Prošle godine igrali su jedan protiv drugog u istom rangu takmičenja a evo ove sezone obojica igraju na našem najvišem nivou.

Ajdin Redžić je sa uspjehom nosio dres šampiona Krupe, a u ljetnoj pauzi je obukao dres premijerligaša dobojske Sloge.

Redžića su treneri i kapiteni prvoligaških klubova izabrali potpuno zasluženo za najboljeg fudbalera Prve lige RS u prethodnoj sezoni.

Vjerujem da većina vas poznaje Ajdina i Emana i da nema potrebe pisati o tome kako su započeli svoje prve fudbalerske korake i gdje su do sad nastupali.

Nezahvalno mi je da pišem o Emanu, jer mogu samo biti ponosni babo, ali možemo svi biti ponosni da jedno malo povratničko mjesto, koje je krenulo sa ruševina i zgarišta, kao što je to naš Kozarac uspjelo iznjedriti dvojicu sportaša koji danas igraju u Premijer ligi i možemo samo željeti da igraju i na još većem nivou.

Kad već spominjem ovu temu, moram istaći i našu Esmu Blažević, koja je također bila pionirka Bratstva i onda nastavila karijeru u ženskom fudbalu.

Pored nastupa za SFK 2000 Sarajevo već nekoliko puta oblačila je dres reprezentacije i branila boje naše domovine.

Prošle sedmice bila je u Trening centru NS/FS BiH u Zenici gdje je održan ljetni kamp za U-19 reprezentativke Bosne i Hercegovine.

U petak kada sam u 19:00 sati polijetao sa banjalučkog aerodroma u istom momentu u Banjaluci je počinjala utakmica u kojoj je Eman sa Zvijezdom 09 nastupao u novom premijer susretu protiv Borca.

Nekako u tom momentu kada sam imao priliku da pogledam u zemlju sa visine i gledam kako se banjalučki stadion smanjuje u tačku, prošle su mi ove misli o mojoj, našoj djeci koja rastu i stasaju u Kozarcu i odlaze u svijet i postižu rezultate na koje sasvim sigurno, kao mala zajednica, možemo biti ponosni.

Nema me dan u čaršiji i već čujem tračeve o Bratstvu, o izgradnji stadiona, o nekim navodnim svađama.

Neumorno se raspravlja o tome šta je bilo, od muhe se pravi slon od jednostavnog komplikovano.

To me je i navelo da objavim ovaj trač i prestavim naše fudbalere i fudbalerku, djecu FK Bratstva.

I svi se pitaju gdje je zapelo, šta je sa stadionom, gdje su pare, šta se uradilo?

A situacija je prilično jednostavna, stala je podrška, nema se više sredstava, ni za takmičenje, niti za završne radove, s tim da ima još da se radi sijanje trave na terenu.

Gradimo tribine na drugom stadionu (što je svakako za pohvaliti) ulazimo u nepotrebne beskrajne rasprave, gubimo snagu i motivaciju, trgaju se i kvare međuljudski odnosi…

Umjesto, da se svi prebrojimo, upišemo u klub 100, postanemo članovi Bratstva, da podržimo fudbalere i trenera koji se takmiče, da vidimo sa upravom koliko još sredstava nedostaje i da riješimo pitanje stadiona.

Pitanje je da li naša djeca zaslužuju da im pružimo najbolje uslove za razvoj i da njedrimo dalje premijerligaše i reprezentativke na koje, sasvim sigurno, možemo danas biti ponosni?