RAZDVAJANJE NARODA ILI UDRUŽIVANJE EKSTREMISTA?

A šta bi drugo bezidejni gradonačelnik, koji nema pojma šta bi radio u toj fotelji, nego da nastavi da jaše na ovoj temi. Šta Javora briga što prijedorski nastavnici rade pomagalima iz vremena Paprike i Ćopićeva djetinjstva, što mladi ljudi nemaju nikakvu perspektivu u Prijedoru, što bi se pola novoizgrađenih zgrada srušilo na 4 stepena Rihtera, on ima prečeg posla – njegovo je da se bavi društvenim mrežama i šta tamo neki efendija kači po portalima.

Teško je znati po kom osnovu se u sekularnoj državi prvi funkcioner lokalne administracije svjetovne vlasti uopšte bavi vjerskim raspravama po društvenim mrežama. Ali evo ga, nakon press konferencije sazvao je i posebnu sjednicu skupštine. Da se, zauzmu stavovi. I šta ćete onda gradonačelniče sa tim stavovima kad ih zauzmete, okačiti ih mačku o rep pa mahati glasačima do idućih izbora ili je ovo poziv na zauzimanje rovova, poziv na oružje pa da se „poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru“?

Kao što Amir efendija Mahić, kada ja apdejtovao hutbu, nije imao nikakvu strategiju, niti je mogao dokučiti ikakvu korist u tome i upotrebiti je kao sredstvo za bilo kakav cilj, osim povećanog broja pregleda i lajkova. Tako sad i Slobodan gradonačelnik Javor nema nikakvu strategiju, osim da privuče pažnju nekog novog glasača za njega i njegovu mu stranku.

To što i jedan i drugi uznemiruju javnost svojim postupcima, doprinose tenzijama i netoleranciji među ljudima, pogotovo na vjerskom i etničkom osnovu, to za ovu dvojicu ne predstavlja brigu. Obojici je ovo prilika da postanu još veći miljenici svojim poklonicima, sljedbenicima ili glasačima i foloverima, i da steknu i nove.

Kad bi Bošnjaci imali političke predstavnike u lokalnom parlamentu, a ne ovaj čemer od odbornika, bila bi ovo dobro prilika da se na posebnoj sjednici iznesu i druge zloupotrebe religije u narušavanju međunacionalnih odnosa. Mogao bi se tako pred parlamentom, ali i pred javnost putem radio prenosa, na čistinu izvući onaj krst od kojeg je napravljen sraman spomenik na mjestu bivšeg logora Trnopolje. Ili pak ona pravoslavna kupola “kameni cvijet” u srednjoškolskom centru ispod koje su upisana imena poput ubice Miroslava Paraša, ali i imena nekih muslimana čije porodice nije niko pitao žele li pod krst. Ili da se osvrnu na onu ploču Radenku Đapi, na kojoj se svi muslimani predstavljaju esktremistima, a plaćena je iz budžeta sa krstom ugraviranim na njoj.

Bila bi sjednica dobra prilika ali ništa od toga. Nemojmo se zavaravati, da ih je duplo više od ovih četvoro hudnjaka opet ne bi bilo ništa. Bila je u junu 2012.godine isto tako jedna posebna sjednica sličnim povodom, samo što tada nije jedan efendija bio meta, nego osam udruženja iz Odbora za obilježavanje 20. godišnjice od stradanja nevinih ljudi u Prijedoru. Osam „probosanskih“ odbornika koje je predvodio tadašnji predsjednik Skupštine Sead Jakupović nisu htjeli pročitati pismo odbora kojim smo prijedorsku javnost htjeli obavijestiti o onome šta radimo i kojim povodom to radimo. Politička mrcina Sead Jakupović je tada pročitao neku limunadu koju je dobio od nekakve famozne FB grupe iz dijaspore, pa razgulio iz skupštinske sale zajedno sa ostalim odbornicima. Kukavički nisu iskoristili priliku posebne sjednice da napokon raspravljaju o onome što se dešavalo nesrbima u ratu i naročito o onome što im se dešava u miru u Prijedoru.

Bilo bi korektno kad bi na ovu posebnu sjednicu pozvali Amira Mahića da im on prije zauzimanja stavova potanko objasni u kom istorijskom kontekstu i poslijeratnoj diskriminaciji se mogla desiti ovakva hutba. To bi jedino imalo smisla, jer ako Azra Pašalić bude zastupala prijedorske muslimane, jadna li im majka. Nema ovdje nikakve dileme, ovo sazivanje posebne sjednice nije samo pokušaj linča Amira Mahića nego namjera da se svi muslimani Prijedora (naročito oni iz Kozarca) označe ekstremistima, baš kao što piše na onoj ploči stradalom Radenku Đapi.

Sve je to u sklopu cilja „razdvajanja naroda“ od 12.maja 1992.godine, koje je proklamovao Radovan Karadžić u Banja Luci. Ne saziva se posebna sjednica, sa posebnim troškovima budžeta i posebnom pažnjom javnosti, zbog benigne objave nekog hodže na društvenim mrežama nego zbog viših ciljeva i razdvajanja naroda.

(Edin Ramulič, FB DBT)