“Iz sehare Denijala Dergića”: Jesen je stigla

Jesen je stigla

Jesen je stigla, žuto lišće pada,
Budi u meni uspomene stare,
Vraća me u dane mladosti moje,
U malo selo ispod Kozare.

Tamo je sada nestvarno lijepo,
Opada lišće sa krošanja grana,
U tihoj noći čuje se pjesma,
To momci idu sa perušanja.

Sada mi fale običaji naši,
Pekmez od šljiva i kestenje vruće,
Ovdje se ne čuje ezan sa munare,
Tako sam davno otišo od kuće.

Raznosi vjetar lišće na sve strane,
Ono mi nešto šapće u letu,
Ko da mi kaže vrati se kući,
Jer nigdje nije ljepše na svijetu.

Denijal D.