“Iz sehare Denijala Dergića”: Negdje u daljini moje selo spava

Negdje u daljini moje selo spava

Ja opet sna nemam u toj tamnoj noći,
I ulazim budan u svitanja plava,
A htio bih rado svojoj kući poći,
Negdje u daljini moje selo spava.

Otvorene oči nedaju snu prići,
Mješaju se opet skupa san i java,
Eh da mi je sada svojoj kući stići,
Negdje u dalji moje selo spava.

Opet vidim kuću i štalu od blata,
A u štali samo par konja i krava,
Kao da su stale kazaljke od sata,
Negdje u daljini moje selo spava.

Budan sanjam njive, kukurzna polja,
Miriše mi sijeno, pokošena trava,
I vremena što su bila mnogo bolja,
Negdje u daljini moje selo spava.

Ali ne znam ni sam šta li me to koči,
Na jastuku budna i umorna glava,
Ja opet sna nemam u toj tamnoj noći,
Negdje u daljini moje selo spava.

Denijal D.