svabo
Dragi Prijedorčani, sugrađani, komšije, i ljudi dobrih namjera širom svijeta,
Moje ime je Fikret Bačić i obraćam vam se u ime roditelja stotinu i dvoje djece iz Prijedora ubijene 1992. i 1993.godine.
Ušli smo u desetu godinu od kako smo pokrenuli inicijativu da se izgradi memorijal za ubijenu djecu a tog memorijala još uvijek nema.
U svim razgovorima koje smo obavili niko u gradskoj upravi do sada nije izrazio protivljenje da se taj memorijal izgradi ali su našli mnogo načina da potroše naše vrijeme i da odugovlače sa tim procesom. U Prijedor su zbog naše inicijative dolazili američki ambasador, ambasador Evropske unije Johan Satler a ambasadorica misije OSCE-a Ketlin Kavalec dva puta. Predstavnici vlasti u Prijedoru se nisu usudili biti protiv izgradnje memorijala ali nisu ništa uradili da se on podigne.
Predsjednik Skupštine grada Prijedora godinu i pol dana ne stavlja na sjednicu odluku o pristupanju izmjeni dijela regulacionog plana a bez te odluke ne možemo krenuti dalje u postupak.
Na zadnjoj sjednici skupštine je vođen razgovor o memorijalu, pokušali su da nam podvale zajednički spomenik na kojem bi bila ispisana imena sve djece ubijene u Drugom svjetskom ratu iz drugih opština i država a da se na tom spomeniku nađu i imena 102 ubijene djece iz zadnjeg rata. Kako su najavili oni bi išli u prikupljanje desetina hiljada imena ubijene djece kako bi na taj način umanjili strahotu i tragediju ubijanja 102 prijedorske djece.
Iako su nam u srcu sva djeca stradala i u Drugom i svim drugim ratovima, mi se sa tim prijedlogom nikako ne možemo složiti i sa ovog mjesta ponavljamo naš zahtjev da tražimo spomenik u centru grada sa ispisanim imenima svih ubijenih dječaka i djevojčica ubijenih od 1992.godine do kraja rata. Nemamo ništa protiv da vlasti Prijedora podignu spomenik za ubijenu djecu iz Drugog svjetskog rata ali neka podignu taj spomenik samo za ubijenu djecu iz Prijedora koja nemaju a zaslužuju isto spomenik.
Sadašnja vlast u Prijedoru je rezultat progona nesrpskog stanovništva. Dominacija srpskih stranaka je ostvarena ubijanjem i protjerivanjem najvećeg dijela stanovnika Prijedora. Ta vlast svih ovih godina odbija da prizna zločine protiv čovječnosti koje su počinili pripadnici vojske i policije predvođeni Kriznim štabom opštine Prijedor.
Danas kada komemoriramo ubijenu djecu, u ovom danu kada jednom u godini imamo priliku da imena naše ubijene djece pronesemo kroz grad, oduzeli su nam šetnju i zatvorili na ovaj prostor trga. Trga koji nosi ime po srpskom oficiru koji se istakao u napadima na civile u Hrvatskoj i Prijedoru.
Jasno je da provokacije i ekstremističke ispade koje prema nama izvode znane i neznane grupe finansiraju sadašnje vlasti. Na zgradama islikavaju murale i slave vojsku i policiju koja je pobila našu djecu. Juče su sa ovog trga krenuli u defile gradom da proslave ubijanje dvojice dječaka Almira Marošlića i Admira Zulića, ubijenih 30.maja 1992.godine zajedno sa 56 drugih civila.
U tu sramotnu paradu uvukli su djecu, radnike, policiju i pripadnike Oružanih snaga naše države. Iskoristili su njihovo prisustvo da osporavaju bijele trake i 3176 ubijenih nedužnih Prijedorčana. Među njima i 256 žena i 102 djece. Među njima 29 članova moje porodice, moju suprugu i mojih dvoje djece, čije kosti još nisam pronašao.
Sadašnje vlasti nastoje opravdati zločin muralima, projekcijom filmova, izložbama i defileima kroz grad. Na taj način teret ratnih zločina prenose na nove generacije. Novim generacijama u Prijedoru se opravdavaju zločini nad djecom, logori, masovna ubijanja, silovanja i protjerivanja. To je ništa drugo nego poziv za ponavljanje takvog nasilja.
Sa ovog mjesta pozivamo međunarodne zvaničnike da stanu u našu zaštitu jer državne vlasti Bosne i Hercegovine očigledno to nisu u stanju. Mi ćemo se obratititi svima i zatražiti sankcije za one pojedince iz vlasti i policije za koje imamo dokaze da su zloupotrijebili svoje funkcije kako bi nama uskratili ljudska prava i povrijedili nas u našoj boli za ubijenom djecom.
Danas opet pozivamo gradonačelnika, predsjednika skupštine grada i odbornike gradske skupštine da budu ljudi i da na idućoj sjednici donesu odluku koja nam je potrebna za izgradnju spomenika. Spomenik koji želimo podignuti našoj djeci ubijenoj 1992. i 1993. godine treba da bude opomena i garancija da se nikada više u našem gradu ne ubije niti jedno dijete.
Hvala vam svima što ste sa nama danas da nas podržite u našoj pravednoj borbi za dostojanstvo i pravo na javno sjećanje na stradanje naše djece. Hvala i svim ljudima dobre volje širom svijeta, od sjevera Švedske do juga Novog Zelanda na podršci koju nam upućuju putem pisama i društvenih mreža.
Inicijativa roditelja ubijene djece
Add comment