Kozarac.ba

Na kome je da ‘ugasi svjetlo’ u OHR-u

Ni deset mjeseci nakon izbora, pregovora i dogovora, razmjene teških riječi i uvjetovanja, te stavljanja potpisa na sporazum o formiranju vlasti u Bosni i Hercegovini (službeno nazvanih „Principi za formiranje vlasti“) mnogo toga još uvijek nije jasno.

Pogotovo nije jasno kako trojica čelnika stranaka koje su osvojile najviše glasova na izborima (Bakir Izetbegović – Stranka demokratske akcije (SDA), Milorad Dodik – Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Dragan Čović – Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH)), prema onome što su naveli u nedavno potpisanom sporazumu, vide budućnost Ureda visokog predstavnika (OHR). Oni su, među ostalim stavkama sporazuma, napisali i ovo: „U procesu napretka Bosne i Hercegovine ka članstvu u Europskoj uniji postupno stvoriti uvjete da institucije BiH preuzmu puni suverenitet i da se završi mandat OHR-a“.

Među prvima su na ideju okončanja mandata OHR-a reagirali upravo iz te međunarodne misije, pozdravljajući činjenicu da su se „politički lideri složili da će aktivno raditi na stvaranju uvjeta za tranziciju OHR-a“.

No i dodali, kako su prenijeli bosanskohercegovački mediji, da je ipak na nekom drugom odluka o stavljanju ključa u bravu na OHR-u, a to su Vijeće za provedbu mira, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda i visoki predstavnik.

„Gašenje je eksplicitno uvjetovano pozitivnom procjenom političke situacije u Bosni i Hercegovini zasnovanom na punom poštivanju Daytona. Taj uvjet je eksplicitan i ne postoji način da se zaobiđe. Stoga je najveći doprinos koji bh. politički lideri mogu dati odluci o ukidanju OHR-a prestanak s destruktivnim politikama koje produbljuju podjele“, poručeno im je iz ureda visokog predstavnika Valentina Inzka.

Postoji li ‘tajna formula’?

Na upit mogu li i kako, imaju li kapacitet i znaju li vodeći bh. političari „tajnu formulu“ kako se može okončati mandat OHR-a, Al Jazeerini sugovornici jednoglasno odgovaraju – formula nije tajna, zadatak je jednostavan, ali… Aktualna politička nomenklatura teško to može uraditi.

„Priča je jednostavna – treba ispuniti zadane uvjete Vijeća za provedbu mira iz 2008. godine kako bi se okončao mandat OHR. Je li, međutim, od današnjih vlastodržaca to realno očekivati? Po meni, ne. Ispunjavanje tih uvjeta, posebice onog koji se tiče mjera reforme pravosuđa i jačanja pravne države, značilo bi afirmaciju vrijednosti koje bi pod znak pitanja doveli njihovu političku budućnost, a objektivno – i pravnu sigurnost.

Stoga, od današnjih etnonacionalističkih lidera ne treba očekivati ni akcije koje bi OHR učinile bespotrebnim“, ukazuje Slavo Kukić, doktor socioloških znanosti i profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Pet ciljeva i dva uvjeta

Spomenuta formula za zatvaranje OHR-a sastoji se od pet ciljeva i dva uvjeta. Ciljevi su: prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih razina vlasti; prihvatljivo i održivo rješenje za vojnu imovinu; potpuna provedba Konačne odluke za Brčko; fiskalna održivost; zaživljavanje vladavine prava. A dva uvjeta: potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, te pozitivna procjena situacije u Bosni i Hercegovini koju mora dati Upravni odbor Vijeća za provedbu mira i koja mora biti utemeljena na punom poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Od objave tih ciljeva i uvjeta prošlo je 11,5 godina, a Srećko Latal, regionalni urednik Balkanske istraživačke mreže u BiH (BIRN) i politički analitičar, upozorava kako se situacija „bitno pogoršala na svim frontovima“. Stoga mu, dodaje, „zatvaranje OHR-a ne izgleda kao realna opcija u neko skorije vrijeme“.

„Činjenica je da oko tog pitanja ne postoji suglasnost niti među domaćim političarima, niti unutar međunarodne zajednice. Jedni bi da se OHR zatvori odmah, drugi da OHR postoji kao neka vrsta sigurnosnog mehanizma barem dok BiH ne dođe pred vrata članstva u EU. Jedan dio javnosti u BiH se čak zalaže da OHR ponovo počne koristiti svoje ovlasti. Ali to u ovom trenutku nije niti realno, niti mislim da bi to išta poboljšalo situaciju u BiH, ako je ne bi čak i pogoršalo“, napominje Latal.

Prema njegovim riječima, „krajnje je vrijeme da shvatimo i prihvatimo da međunarodni akteri niti hoće, niti više mogu da rješavaju naše unutrašnje problem i da budućnost BiH zavisi prije svega od nas samih“.

OHR dio ukupnoga ‘dejtonskog paketa’

Iako je tzv. paket 5 + 2 definiran, ne zna se točno kako (i što) dalje kad (i ako) se ti uvjeti i ciljevi konačno ispune. Za to, ipak, bosanskohercegovački političari moraju okončati bespotrebne rasprave, nadmudrivanja i nerazumijevanja.

„Taj proces zahtjeva izlazak iz političkih blokada i pokretanje ekonomskih, socijalnih i drugih strukturalnih reformi koje su neophodne za jačanje Bosne i Hercegovine, kao i za naše približavanje EU. Iz toga jasno proizlazi da su upravo bosanskohercegovački političari – ali i intelektualci, civilno društvo i mediji – jedini koji mogu da iniciraju proces reformi koji bi jednog dana zaista i doveo do zatvaranja OHR-a“, ukazuje Latal.

Konačnu riječ, na kraju, daje međunarodna zajednica jer je, kako podsjeća Kukić, „OHR dio ukupnoga ‘dejtonskog paketa'“.

„Drugim riječima, njegova je egzistencija apsolutno izvan dometa bosanskohercegovačkih političara – i njihovih priča, dakako“, dodaje Kukić.

Još jednom napominje kako je mandat OHR u ingerenciji Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira i Vijeća sigurnosti UN-a, „a oni su rekli što Bosna i Hercegovina i njezine vlasti trebaju učiniti kako bi takvu odluku i donijeli“.

„Bez toga, sve priče domaćih političara su motivirane, ne željom da se doista okonča mandat OHR-a nego sasvim drugim ambicijama“, zaključuje Kukić.

(Mladen Obrenović; Al Jazeera)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.