Kozarac.ba

Posluga zbor! Pravac, Austrija! Zadatak, dotjerati vozila!

Prije više od deset godina tačnije u novembru 2006. vratili smo se iz Austrije s najvećom donacijom koja je do tada stigla u Kozarac nakon rata. Ovom prilikom, pošto se u čarsiji svakako, ovaj prvi dan u godini, ništa bitno ne dešava, želimo da se podsjetimo na ove trenutke, zajedništva, uspjeha i sreće, kako bi vidjeli ljepšu zajedničku budućnost.

Priča o Vatrogascima jos uvijek nije okončana, vatrogasci su u ovih deset godina aktivnog rada i djelovanja opravdali podršku i povjerenje građana ali je pred njima jos uvijek dug i zahtijevan put do završetka posla, odnosno, obezbjeđivanja optimalnih uslova za djelovanje jedinice.

Ujedno, ovo je prilika da se ponovo ispred Vatrogasnog društva zahvalimo svima Vama koji ste na bilo koji način doprinjeli da se ova akcija realizuje, kao i svima koji su na bilo koji način do danas pomagali rad vatrogasnog društva, s nadom da ćemo nastaviti ovako zajednički graditi naš Kozarac i naš vatrogasni dom.

U subotu 18. novembra 2006. godine, krenuli smo za Austriju, kako bi dovezli vozila koja je vlada Tirola donirala našem vatrogasnom društvu. Ovaj put prestavljao je za nas nešto više od samoga zadatka.

Mnoga sjećanja navirala su, dok smo se okupljali ispred sadašnje privremene prostorije VD Kozarac. Oko 11h sati Mustafa Fazlić, inžinjer vatrogastva, postrojio je ekipu i izdao kratku naredbu: Posluga zbor! Pravac, Austrija! Zadatak, dotjerati vozila!

Ekipa je bila spremna i krenuli smo na ovaj, za društvo, istorijski trenutak.

U ovome tekstu, više kroz slike, prikazaćemo kratku reportažu sa ovoga našeg putovanja, a pokušaćemo istaći i pohvaliti ljude koji su doprinijeli da se ovaj posao i odradi.

Svi smo, manje više, upoznati kako se ova akcija pripremala i ne bi odmah isticali one najistaknutije, za početak pohvalićemo naše domaće poduzetnike koji su obezbjedili sredstva da se ekipa uniformiše trenerkama. Sredstva za trenerke i njihovu štampu obezbjedili su restoran Neira, pizzeria Leonardo, Fahrudin-Fahro Kapetanović, caffe Mustang, discobar Aqua, caffe Galerija, discoteka Spider, d.o.o. Pobrica te BHFanaticosi iz Kozarca. A najviše posla oko ovoga odradio je Admir Kapetanović-Dado

Posebno se zahvaljujemo Kararić Amiru i Upravi FK Bratstva s njenim predsjednikom, koji su nam ustupili dio svoje opreme koja nam je jako dobro došla da se toplo obučemo i jednobrazni krenemo

Ibro Kahrimanović obezbjedio je vozila za prevoz, a na tome trebamo se zahvaliti Jasimu Bešiću koji nam je do gore stavio na raspolaganje svoj kombi, kao i Ahmi Mujiću za Seata. Treba cijeniti da je i Kemal Sušić bio ponudio svoje auto koje nam na kraju nije bilo potrebno.

Čitavu nać smo putovali a u Innsbruku su nas dočekali Kozarčani koji tu borave i zaista su nas prijatno iznenadili gostoprimstvom i donacijom koju su uspijeli u relativno kratkom roku prikupiti dobrovoljnim prilozima.

Prikupljeno je 4100 € u akciji Transport vatrogasnih vozila Innsbruck-Kozarac od kojih je fininasiran i sam doček koji se organizovao kod našeg Kešić Mirsada tako da je iznos donacije, koju je ispred VD-a primio Mustafa Fazlić, bio nešto manji.

Ovom donacijom pokrili su se troškovi puta a ostatak se prebacio na žiro račun društva, za vračanje pozajmnica kao i za daljni rad i ustrojavanje jedinice.

Bili smo prijatno iznenađeni vidjevši da još uvijek ima zajedničkog rada i kada bi se i drugi gradovi, druga mjesta, druge države, ugledale na Innsbruck rezultati bi bili neminovni kao i napredak Kozarca.

Lista učesnika akcije za transport vatrogasnih vozila:

Kešić Mirsad
Alić Dževad
Alić Ilijaz
Mahić Saud
Alić Said
Kararić Islam
Velić Zilhad
Džaferović Suad
Jakupović Smail
Jakupović Refik
Čuskić Irfan
Jakupović Džemal
Mahić Mirhad i Adis
Mehanović Suad
Turkanović Irfan
Kešić Mirzet
Garibović Ismail
Balić Muharem
Dergić Haris
Alić Vasif
Alić Semir
Fazlić Almir
Mujkanović Midhet
Bešić Vasif
Salkanović Fikret
Čuskić Anel
Grdan Enes
Udovčić Adil
Udovčić Denial
Alić Adem
Džaferović Meho
Džaferović Mehmed
Kadić Jasmin
Sušić Eldar
Hrnić Said
Garibović Edin
Paratušić Armin
Paratušić Amir
Softić Zilho
Hodžić Salim Salja
Elkaz Sakib
Elkaz Nihad
Jaskić Ekrem Sec
Mahmuljin Hail
Dervišagić Ilfo
Dervišagić Damir
Halilović Melisa
Mervan Emsada
Mešić Asmir
Alhodžić Elvis
Forić Sead
Softić Kemo
Elkaz Husein
Bešić Mirsad
Mešić Jasmin
Forić Nermin
Menković Esad
Hodžić Asmir
Kulašić Tahir
Mahmuljin Teofik
Garibović Adis

Nadam se da nismo nekoga propustili, a svakako dvoje najzaslužniji za ovu realizaciju su Senada Bešić, koja je pronašla donatore i koja se u ovaj projekat maksimalno založila, zapostavljajući svoje lične potrebe kojih, kao i svi mi, ima napretek, i gospodin Petar Logar, koji je bio glavni realizator ovoga projekta.

Senadina uloga u svemu ovome bila je ogromna, ovo je bila druga značajna pomoć koju šalje u svoj Kozarac, treba napomenuti da je ova Kozarčanka takodjer obezbjedila kola hitne pomoći u Kozarcu koja su također bila neophodna i i čija vrijednost u to vrijeme, za nas bila neprocijenjiva, baš kao i tih pet vatrogasnih vozila.

Oni su nas nakon Innsbrucka odveli u Telfs gdje se nalazi državna škola za obuku vatrogasaca i gdje su nas čekala parkirana vozila po koja smo došli.

Logar nam je ukratko objasnio o kakvim se vozilima radi, i ko ih je donirao. Iako je u gostima imao iskusne vatrogasce ipak nam je, kao pedantni Austrijanac, objašnjavao stvari od A-Ž.

Podjeli li smo se dvije manje ekipe, od kojih je jedna ostala u Telfsu a druga nastavila put prema Galtüru, malome turističkom mjestu, u kojem je vatrogastvo također nešto tradicionalno, gdje je od 760 stanovnika, koliko broji ovo mjesto, preko 300 dobrovoljnih vatrogasaca. Svaka kuća, jedan vatrogasac moto je kojeg se drže preko stotinu godina.

Njihovo vatrogasno društvo učestvovalo je u ovome projektu, oni su nam donirali jedno od vozila, koje su dovezli kako bi ga iduće jutro napunili opremom i zajedno s njihovim komandirom Franzom Türtscherrom i njegovim zamjenikom Markusom Lorenzom isprobali mogučnosti ovoga veoma močnog vozila za brze protivpožarne intervencije.

Zaista moram reči da su nas ljudi maksimalno ugostili, sam predsjednik Opštine gospodin Anton Mattle, također vatrogasac, dočekao nas je zajedno s komandirom.

Pokazali su nam svoj vatrogasni dom, vozni park i opremu s kojom raspolažu kao i neke muzejske primjre pumpi i moram priznati da smo bili zadivljeni s onim što su nam pokazali.

Ono što je još vrijednije, pokazali su da su pravi vatrogasci i da im je drago da pomažu vatrogascima u njihovoj borbi protiv požara i drugih elemntarnih nepogoda kao i saobračajnih udesa koji su im najčešće intervencije.

Pokazali su da imaju vatrogasnu dušu i prihvatili su tu istu vatrogasnu dušu, jedino što smo im donijeli i jedino što smo tada i imali.

Nakon sna u koji smo iscrpljeni utonuli, malo sviježiji, bili smo spremni za nastavak. Trebali smo se u 8 h sati sresti s Franzom i Markusom da, prema dogovorenom planu, pregledamo kamion i opremu.

Preko noći je malo i zabijelilo, ali to nas nije baš puno iznenadilo znajući da se nalazimo u mjestu koje se po nadmorskoj visini nalazi na drugom mjestu u Austrriji.

Po dogovoru, krenuli smo u 8 h, Damko je brzo skontao mogučnosti Steyra koji je sa svoje četiri vuče idealan za naše terene i šumske požare. Da sad ne objašnjavamo taktike napada i ostalo pogledajte kako je to izgledalo i praktično.

Nakon vježbe napunili smo kamion i posjetili predsjednika Opštine kojem smo se iskreno zahvalili za pomoć i gostoprimstvo koju su nam pružili. Poželjeli su nam što više takmičenja i što bolje rezultate a što manje intervencija.

Navečer smo se priključili drugoj ekipi u Telfsu, koja je također taj dan imala sličnu obuku na drugom kamionu koji se nalazio u konvoju koji spremao za polazak prema Kozarcu za dva dana.


Utorak ujutro Logar nas je odveo u Rosenbauer, prodavnicu vatrogasne opreme gdje nam je kupljena lična oprema, čizme, hlače, košulja, kajš i rukavice koja je zajedno s kapom koje nam je kupila Senada, iznosila oko 1000 KM po jednom članu.

Bili smo spremni za protokol, po kojem smo do ručka trebali malo uvježbati vježbe koje smo demonstrirali pred ORF televizijom, a nakon ručka izvršiti i svečanu primopredaju vozila.





Trebamo istači da je bila poklonjena i dosta velika medijska pažnja ovome događaju na kojem su prisustvovale visoke zvanice, od Komadanta svih jedinica do političara i novinara.





Nakon primopredaje nastavili smo sa obukom sve do kraja dana, gdje smo teoretski i praktično radili s dizalicama, agregatom, pumpom i ostalom opremom.

Sa opremom iz tehničkog vozila dosada se nismo susretali, ali s obzirom na jednostavnost ove opreme s kojom se mogu odraditi fantastične stvari u pružanju pomoći, brzo smo naučili princip rada i mogučnosti opreme.

Obuku nam je držao gospodin Zais Alfred, međunarodni vatrogasni instruktor, kojem moramo izraziti respekt za znanje i skromnost kao i za ljudskost koju je pokazao u ta dva dana kao i želju da nam što bolje prenese znanje kako bi u budučnosti što bolje vršili intervencije i spašavali ljude ujedno maksimalno vodeći brigu i o ličnoj sigurnosti.





Zlu netrebalo što bi rekli…

Iduće jutro, već pomalo nestrpljivi i umorni, trebali smo se upoznati sa hidrauličnim klještama i makazama kako bi mogli intervenisati prilikom saobračajnih nesreća i izvlačenjem preživjelih iz auta.






To je bio i zadnji dan boravka u Telfsu

Naredno jutro, kamioni su se natankali gorivom i zagrijavali za polazak, dok smo se opraštali s našim domačinima koji su nam na kraju donijeli hranu i piće da imao tokom puta.

Zahvalili smo im se u ime sviju nas za ovu ogromnu donaciju i poticaj za formiranje Vatrogasnog Društva Kozarac i zvukom sirene oprostili se.

U povratku smo se kratko sreli sa Bešić Vasifom, koji nas je prvi dočekao u Austriji i koji se također uključio u ovu akciju i dao svoj veliki doprinos, takošer kao i Garibović Ismail i Alić Dževad i svi ostali koje sam već spominjao a radi se o šesdeset i jednom imenu Kozarčana koji žive u okolici Innsbrucka, koji su se u roku 7 dana organizovali i pomogli ovu akciju, što je za mene također jedan od velikih uspjeha i primjera patriotizma i željom da se pomogne Kozarcu.

Zaista veliko, iskreno, iz vatrogasne duse, hvala Innsbrucku za sve što su učinili za vatrogasce i što su se tokom 28 časovnog putovanja brinuli za nas.


A u Kozarcu nešto veličanstveno…

Ne vjerujem da možemo opisati doživljaj ulaska u čaršiju i emocije koje su vladale u tim momentima. Dok se kroz čaršiju kretala kolona vozila pod rotacijama i uz zvuke svirena, masa raje je plakala od emocija, ljudi su pljeskali, vrištali od dragosti povratka devetočlane ekipe na čijem čelu su išli u komandnom vozilu Muta, Nećko i Dado, iza njih smjenjivala su se vozila i koje su vozili Ibro, Damko u pratnji sa Adnanom te Eno i Midho.



Vozila su dočekana vatrometom a učenici osnovne škole na sa Amerom Memićem i Nebojšom Dragičevićem pripremili su prigodan program.

Bila je ovo prilika da se podsjetimo i najstarijih vatrogasaca koji su dali ogroman doprinos vatrogastvu u Kozarcu, kao što je bio Ismet Fazlić Čića a.r., koji je i sam od malih nogu vatrogasac, a koji je kako tada reče isto naslijedio ljubav prema vatrogastvu od starijih.

Čitava porodica Fazlić je vezana za vatrogasni dom i vatrogastvo, nažalost od četvorice sinova koji su također imali ogromnu dušu samo je Mustafa ostao, kako da ne zaplačemo kada se sjetimo Mirsada Fazlića koji nas je pazio kao djecu i koji nas je godinama pripremao za takmičenja.

Zbog svega toga, što je samo nažalost samo jedan primjer onih koje smo izgubili u ratu, zbog njih mi imamo obavezu da nastavimo dalje i da vratimo našem društvu ugled koji on zaslužuje a samim tim svima nama bolju preventivu i zaštitu od požara.

Safet Bešić bio je glvni za organizaciju dočeka, pored njega, aktivnii su bili i Nedžad Kapetanović i Sabit Čustić, a cijeli Kozarac je učestvovao u pripremi dočeka, novčanim donacijama, donošenjem hrane i pića, pripremi programa, obavještavanju medija, kićenju balonima itd.



Nakon svih peripetija koje smo preživjeli na putu i preko granica, pa na kraju mrcvarenja na carinskom terminalu , doček koji smo doživjeli i rezultat koji smo ostvarili, bio je nagrada za sav uložen trud.

Moramo svi zajedno biti malo agilniji u budućem periodu jer svaki uspijeh i svaki rezultat tjera nas da idemo dalje,budmo bolji, spremni za vatrogasni dom!

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.