svabo
Moram priznati da sam pozitivno iznenadjen vasim reakcijama na zadnje Jutarnje traceve, dobio sam tri ponude za pocjepati po dvadeset metara drva, tako da sam za dva dana skrsio 60 metara i strpao tri stoje u dzep, taman za vikenda 🙂 I fakat, moram priznati da je lakse nego pisati… Ne vjerujete, pa i sto bi, ovo je vrijeme kad je istinu svakako zamjenila laz…
Iskreno, nisam ni ocekivao neku posebnu reakciju, neku salvu komentara, jedino sto me zanima da li je cutnja znak odobravanja, i da se svi slazemo da smo se nasukali sa nasim KOZARCEM, iako smo bogatiji nego ikada, on odumire siromasan, place za svojim Kozarcanima. I nije ovo samo zimska deprezija, ovo je nazalost gorka realnost.
Najgore od svega, sto to nije zbog zimskog perioda, ni u onom ljetnom Kozarac jedva prepoznaje svoje sugradjane.
Ne zelim da bedarim ili solim pamet, cisto pokusavam da procjenim trenutnu situaciju, da vidimo gdje smo, koliko nas ima? Pred nama su sad novogodisnji praznici i idealna prilika da se malo okupimo i razgovaramo o nekim temama koje ce biti aktuelne u narenoj godini. Decembar je i vrijeme skupstina, bice zanimljivo vidjeti sta ce se desiti sa nasim FK Bratstvom, trebali bi vise da se informisemo u vezi Vatrogasnog doma, i to je jedan kapitalan projekt gdje bi svi trebali dati svoj doprinos, Bratstvo i moze, mada ne bi smjelo, propasti, ali vatrogasci su od opsteg drustvenog znacaja i njihova uloga je vitalna u zastiti imovine i ljudskih zivota.
Ima jos tema o kojima je jos uvijek rano govoriti a o nekima i ne treba govoriti na virtualu, pogotovo kada je u pitanju pranje prljavog vesa.
Mislim da su ovo teme koje su vezane za sviju nas i mogu doprinjeti poboljsanju kvaliteta zivota u Kozarcu, obogatiti ga kulturnim, sportskim i drugim desavanjima, pruziti mladima da se razvijaju a starima da se vracaju.
Kozarac je malo mjesto i da bi covjek nesto postigao mora ici iz njega, krenuvsi od srednjeg obrazovanja pa dalje i nije problem sto idu mladi, pogotovo ako znaju kuda idu, ali kuda idu prosjecni, sta oni traze od zivota?
Postavlja se na kraju uvijek to pitanje: sta je zivot? Pjesma kaze: par koraka od avlije do sokaka, kratak, kaljav put…, Buda kaze da je zivot rijeka, a Mujo da je zivot upaliti rostilj kraj rijeke, dati go u 60 minuti i otici u Brazil…
Je li zivot ustati ujutro i kad ti je najveca briga gdje ces na kafu? Imas cenera u dzepu, zdrav, sit?
Vreca polovnog kruha u pekari je oko 2,5 KM, mozemo ga jesti sedam dana, i mogu vam reci da je zdraviji…
Ne vjerujete da jedem bajat kruh, i da sam se udebljao zbog vrucih kifli? Ljudi hoce kruha preko pogace.
U Bosni radi, ko se nije snasao, a bune se oni koji ispadnu iz tala, i to je sva filozofija, nemoj biti zbunjen…
Sad kako je zimsko vrijeme, jutarnji je zivot zanimljiviji, posebno dio oko skole gdje se cuje djecija graja, u pola deset za vrijeme velikog odmora…
Navecer se vec svi ucahurimo, neko po sjelima, neko na par mjesta u carsiji i cumuraj, dan za dan, cekaj da kesten napupi…
Drzeci se stare Kozaracke poslovice:hvali more, drz se obale, i ja sam ljubav prema Kozarcu krenu traziti vani, i zivjeti zivot evropskog covjeka. I moram priznati da sam bio odusevljen sistemom, radnim vremenom, jbt. gazda te uopste ne kandjija, smijes i jesti u toku radnog vremena, jos i plata redovna, plus taj topli obrok.
Svaki dan sam bio u centru Osla, razvozio mlijeko od radnje do radnje, mastao da kad dodjem kuci da otvorim autopraonu, da ulozim kad se vratim…
I super je zaista sve, i zima je isto jaka, ko i kod nas u sred januara, tako je tamo nekih pet, sest mjeseci, i taman sam se bio navikao…
Al, najgore mi bilo sto nije bilo nikoga da mu kazem, vidi me? Inace sam komunikativan, al uspio sam napraviti kontakt tek s par ljudi, i od njih par jedan je moj bivsi skolski, i to je to, dan za dan, kad te uhvati kolotecina na zapadu, onda tek ne znas kud bi bjezao…
Bio sam i na istoku, tad je bilo jos gore stanje, mogu misliti kako je tek danas…
I tako, nakon izvjesnog vremena, jos kad sam se pozelio domovine i mirisa duvara, odlucio sam se ponovo vratiti.
Barem sam stekao neko radno iskustvo pa se sada iskreno nadam da cu imati posla kada Juso pokrene i mlijekaru.
Kad sam mogao po Oslu, mogao bih i po Unsko-Sanskom Kantonu 🙂
Na kraju sam se vratio starom poslu, cijepanju drva i pisanju traceva, ne vjerujete? A živimo u post-truth vremenu?
Selam Kozarac, 😉
Add comment