svaboDugo, ono bas dugo, nisam pisao Jutarnji trac, cak sam u jednom momentu pomislio da ga necu vise nikada ni pisati, da je ta prica zavrsena i da ne treba da se vracam na staro, jer od starog se ne zivi, pogotovo ne od stare slave…
Opet s druge strane, vezan sam i emotivno za ovu stranicu i ne mogu se bas tako lako odreci svega onoga sto je ona napravila, posebno u vemenu povratka.
Mislim da smo tu misiju posteno i casno odradili, a da je danas pred nas, (mislim na sve Kozarcane) postavljen jedan novi izazov i nova misija OPSTANKA!
Kada se sjetim vremena povratka, kada nije bilo kamena na kamenu, ni vode, ni struje, ni ptica! A imali smo VJERU u bolje sutra. Nismo tad bili gladni, nismo ni danas hvala Bogu, falilo nam je malo, samo malo, sloboda da dodjemo na svoja ognjista, da mozemo pokopati svoje mrtve u nasa zarasla mezarja…
Danas, ne treba pricati sta sve imamo, kad smo slijepi kraj ociju, kad nas je dunajluk obuzeo da ne mozemo uzivati u rahatluku decembarske noci, jos sat vremena do Lige Sampiona, Mladicu sude u Hagu, Karadzic se nesto zali na presudu, jutros su bila neka hapsenja dole u Pridoru, SIPA je opet cesljala…
Danas je pitanje opstanka jer se nismo nikada ni (po)vratili, i sto se danas odlazi iz raznoraznih razloga, i odmah da budem jasan da ne osporavam niciju odluku gdje ce da zivi i sakuplja nafaku, i zbog toga sto se nikada nismo jasno okupili i napravili koliko toliko jasnu strategiju, sanjamo o opstini a nemamo ni mjesne zajednice.
Danas je pitanje opstanka jer smo izgubili VJERU u bolje sutra…
Svjestan sam svih problema sa kojima se ljudi suocavaju, i sam se borim da prezivim i opstanem, svjestan sam i od cega bjeze, samo ne znam kuda?
Ono sto me zbunjuje jeste kako to Najveci Mali Grad na Svijetu, odjednom, uglavnom u zimu, postane crna rupa univerzuma?
Toliko nostalgije se osjeti na virtualu a u stvarnosti mi se ovdje borimo kako ljeti napraviti iole reda, spasiti se od prosjaka, lopova i varalica, ulicnih prodavaca koji zauzmu trotoare itd. itd. da ne nabrajam sad sve probleme u jednom tracu 🙂
Mislim i da je ovo i dosta za pocetak, jer su sada svakako fb statusi puno kraci i niko ne voli bas ni puno citati isto stivo, a kamo li misliti o jednoj temi…
Kraj je godine i mogli bi sumirati sta se sve to dogodilo u Kozarcu, ali mislim da je puno vaznije gledati naprijed i narednu 2017. godinu koja je ujedno i 25.ogodisnica naseg stradanja koje imalo razmjere genocida i sigurno se vec sad treba za to pripremati, kao i druge inicijative i projekte koji se planiraju a koji ce trebati siru podrsku, kao sto je naprimjer izgradnja Vatrogasnog Doma.
Koliko na virtualu, toliko i ovdje u samom Kozarcu treba da se neke stvari pokrenu kako bi zivot u Kozarcu imao smisla i kako bi sto bolje koristili resurse i potencijale koje imamo, i nadam se da ce se to uskoro i desiti, a kako se obicno u decembru odrzavaju razne skupstine bice to dobra prilika za pocetak razgovora sa vise ljudi koji jos uvijek imaju VJERU u zivot u Kozarcu.
Sad ce Liga…
Selam Kozarac, kozarac.ba…
Add comment