svaboU vremenu konfuznih prilika i opasnih konstelacija, vjerskom terminologijom kazano, u vremenu fitne – smutnje, a to je upravo ovo vrijeme koje svjedočimo svojom aktivnom sviješću (kada muslimani vode najžešće bratoubilačke ratove, ubijajući se međusobno gotovo do zadnje kapi krvi), važno je znati gdje pripadamo, kao kolektiv, ali i kao jedinke, šta je naša konkretna odgovornost, tj. koja je naša zona odgovornosti i što je možebitno najvažnije – bitno je znati koga slušati i čija uputstva slijediti
U smutljivom vremenu, kada se višeglavstvo ili bezglavstvo nameće kao referentna vrijednost, važno je biti svjestan da postoji glava koja se treba slušati i čija se uputstva trebaju slijediti. Govorim o mikro Ummetu, tj. bošnjačkom narodu. I govorim bošnjačkom narodu. U vjerskom i duhovnom smislu, jedan mikro svijet, kakav je bošnjački narod, kao dio makro svijeta – Ummeta, ima svoju glavu kojoj se pokorava. To je reisu-l-ulema. U ovom povijesnom trenutku, funkciju reisu-l-uleme obnaša mr. Husein ef. Kavazović.
On je regularno izabrani vjerski vođa bh. muslimana, odnosno Bošnjaka, on je njihov reisu-l-ulema ma gdje bili i živjeli. On je legalni i legitimni vjerski poglavar. Priznat u domovini i svijetu. Međutim, budući da stvari u svijetu, a tako i kod nas, nisu jasne i besprijekorne, mnogo se toga dovodi u pitanje, pa i sam reisu-l-ulema, kao vrhovni vjerski poglavar. Njemu se spočitavaju kojekakve opasne i patološke konotacije. Zato je ovo vrijeme fitne, opasne smutnje, a fitna je u Kur'anu označena kao nešto što je gore i opasnije od samog ubijanja.
U Kur'anu se vjernicima izričito stavlja na znanje, ali i u obavezu – da budu pokorni Allahu, Poslaniku i svojim predstavnicima u vjeri i (vjerskoj) vlasti. Reisu-l-ulema je naš predstavnik u vjeri i većinska je ulema (džumhur ulema, postoji konsenzus) složna da je on kur'anski ulu-l-emr, legalna i legitimna vjerska vlast.
“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u Onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (En-Nisa, 59.)
U Tefsiru Ibn Kesira, izraz “ulu-l-emr” može se shvatiti dvojako: pokoravanje pretpostavljenom vladaru i pokoravanje učenom. Međutim, to mogu biti obje kategorije koje su objedinjene u jednom pojmu. A u instituciji reisu-l-uleme imamo obje kategorije objedinjene.
Također, i Allahov poslanik Muhammed, a.s., u svojim hadisima upozorava vjernike na opasnosti vremena smutnje koja će se pojavljivati, u kojima se vjerniku sugeriše ili naređuje određeno ponašanje, izraženo kroz poslušnost svome vođi ili vođi vjernika, imamu; ako on kao takav postoji – onda je riječ i o neviđenoj blagodati.
U čuvenom hadisu, koji nam može poslužiti za tumačenje navedenog ajeta iz sure En-Nisa, a kojeg bilježi Buhari u svojoj zbirci, kaže se ovako: Prenosi se od Huzejfe bin El-Jemana, Bog bio zadovoljan s obojicom:
– Ljudi su pitali Božijeg Poslanika, a.s., o dobru, a ja sam ga pitao o zlu bojeći se da ga ne doživim, pa sam upitao: “O Božiji Poslaniče, doista smo bili u neznanju i zlu, pa nam je Allah poslao ovo dobro, hoće li poslije ovog dobra biti zla?” Odgovorio je: “Da!” Pa sam nastavio pitati: “Hoće li poslije tog zla biti dobra?” Rekao je: “Da, a u njemu će biti i ‘dahan’ – (natruha, ološa, škarta).” Kazao sam: “A šta je ta ‘natruha’?” Odgovorio je: “Ljudi koji se drže pravila mimo mog pravca i upućuju mimo moje Upute, neke od njih ćeš znati, a neke ne. (Ili nešto o njima ćeš znati, a nešto ne!) Pa sam ga upitao: “A hoće li poslije tog dobra biti zla?” Odgovorio je: “Da, biće pozivači s vrata Džehennema, ko im se odazove – u njeg će ga strovaliti.” Pa sam rekao: “O Božiji Poslaniče, opiši nam ih! Pa je rekao: “Ljudi naše kože koji govore našim jezikom.” Pa sam rekao: “O Božiji Poslaniče, šta mi je činiti ako me to zatekne?” Odgovorio je: “Drži se zajednice vjernika i njihovog imama!” Pa sam upitao: “A šta ako ne bude zajednice niti imama?” Odgovorio je: “Kloni se svih tih skupina pa makar ti ostalo samo da zagrizeš za panj drveta dok te takvog smrt ne zatekne.” (Muttefequn alejhi, hadis bilježe Buhari i Muslim.)
Iz ovog se hadisa sasvim jasno ukazuje na to koliko je važna zajednica vjernika, na čijem je čelu imam, vođa, lider, poglavar. Ako se zajednica vjernika razbije, onda su neminovne čete i skupine, kao negativni pojmovi, kojima Allahov Poslanik, a.s., vjernicima ne dozvoljava prilazak i pristup.
Mi smo sretan narod zato što imamo zdravu zajednicu vjernika na čijem je čelu njen glavni autoritet, vođa i imam – reisu-l-ulema. Sasvim je nevažno govoriti u ovom trenutku o imenima i ljudima, važno je govoriti o principima i neupitnim autoritetima.
Zato je važno u vremenu smutnje slušati reisu-l-ulemu. To je kur'ansko-hadiska preporuka, to od nas traži Allah, dž. š., Njegov Poslanik, a. s., ali i naša zdrava pamet koja svjedoči mnogobrojne pozivače s različitih kapija, s kojih nas se poziva u fesad/nered i opasnu smutnju i anarhiju, koja bi nas pozobala sve do jednog.
Muhamed Velić
Add comment