Nazalost, u prosli cetvrtak doslo je do hardwerskog ostecenja servera koje se nije moglo popraviti tako da smo bili nedostupni zadnjih nekoliko dana koliko je trebalo da se vrati sigurnosna kopija, stranica je vracena na period od prije desetak dana i nije se izgubilo puno tekstova, sto nas, sudbina ili ne, ponovo vraca na pocetak…
A zaista kako poceti nakon dugog perioda i o cemu to pisati?
Kozarac.ba ce ove godine obiljeziti desetogodisnjicu svoga postojanja i zaista mnogo toga je protutnjalo preko ovoga virtuala i o tome svjedoci njegova arhiva koja vec polako prelazi u novu istoriju Kozarca.
Nazalost, stranica je danas dosla do pitanja svog opstanka i dosli smo u situaciju da odlucimo da li da je ugasimo ili na koji nacin da vidimo kako dalje?
Zbog toga sam i poceo pisati, sa zeljom da cujem sto vise misljenja clanova ove stranice zbog kojih bi ona i trebala da postoji, a ako ne, da je barem mirno ugasimo, da mogu barem reci da sam pokusao.
Unazad cetiri godine, pored rada na stranici, vodim i Udruzenje gradjana Optimisti2004-Kozarac, koji su takodjer bili od svog samog pocetka usko vezani sa kozarac.ba i zao mi je sto nismo uspjeli dobiti vasu vecu podrsku iako sam otvoreno i konkretno nudio projekat koji bi nas povezao i ujedno ojacao i osigurao za daljni rad, kako udruzenja tako i same stranice.
2012. godine, zbog nasih aktivnosti na obiljezavanju 20 Godisnjice genocida u Prijedoru, stavljeni smo na opstinsku “crnu listu” udruzenja u Prijedoru, i tako ostavljeni i od “naroda” i od politicara.
U decembru 2012. razgovarao sam sam Udruzenjem Kozarcana u Cikagu i predocio im preojekat koji bi radili, trazio sam desetak optimista u Americi koji bi nas podrzali, i da na taj nacin pokusamo da se povezemo i organizujemo te da zajedno pripremamo projekte za dalje.
Umjesto odgovora, i kreiranja mreze optimista, pokrenuta je inicijativa osnivanja Saveza Kozarcana Svijeta ili kako vec, sto me je licno dosta razocaralo i pogodilo, ali s druge strane to je je bilo ne bitno, bitno je bilo da se Kozarcani pokrenu i organizuju.
I evo, dvije godine su prosle i nazalost ne vdim ni tu neke velike rezultate, ovdje da odmah da kazem da nikako ne mislim na ljude koji su ukljuceni u Saveze Kozarcana, vec sve druge koji nisu ni to, i skidam kapu onima koji su zasluzni za postavljanje cetiri kante za smece u Kozarcu, ali iskreno, je li ovo domet saveza Svicarske?
Dragi moji Kozarcani, koliko to nas ima? Koliko nas je rasuto po Svijetu? Gdje smo to na nekoj drustvenoj osnovi, kako smo organizovani?
Ne kazem ni da je sve crno, znam za dosta udruzenja, fondacija, dzemata i klubova kroz koje smo organizovani, ima nas i u dijaspori a i ovdje na terenu, ima tu i rezultata, ali cini mi se da nema jedne jasnije strategije i pravca kada je u pitanju Kozarac.
Imamo pojedinacne, svijetle primjere, imamo lijepe kuce i dvorista, ali smo na drustvenom dnu, i volio bih da me neko razuvjeri i pokaze da nisam u pravu.
I vjerujte, kozarac.ba je najmanji problem, pogotovo u nekom informativnom smislu, koliko kao zajednica imamo nerijesenih pitanja?
Gdje smo to mi kao zajednica?
Trenutno smo na nivou pet mjesnih zajednica od cega nas je 80% u dijaspori, kako naci modus i na koji nacin okupiti sve nase raspolozive kapacitete kako bi osnazili u svakom pogledu.
Vec sutra bih trebao pisati o nekom drugom problemu ili inicijativi, da ne kazem da neke vec traju i zelio bih da pokusam putem ovoga virtuala da pokrenem inicijativu ispred Optimsita da se pokusamo okupiti sa svim predstavnicima i pojedincima i razgovaramo o temama bitnim za Kozarac. Optimisti vec planiraju da organizuju 4 javne tribine, i zelja nam je da bar dvije budu sa tim temama te da na njima okupimo sto veci broj Kozarcana koji jesu vec aktivni ili zele to biti, kako bi uz otvorenu debatu dosli i do zakljucaka koji bi dali smjernice u kom smjeru bi dalje mogli ici i koje buduce korake poduzeti.
Na kraju, jesmo rasuti u stvarnom svijetu ali u ovom virtualnom, tu smo otprilike svi, tek jedan klik misom nas dijeli, i to je onaj kapacitet koji trebamo iskoristiti.
Vjerujem da ima dosta zajednickih tema i ciljeva koji bi nas trebali okupiti, znam da polako prelazim i u dosadu ali fakat, nije mi trenutno do nekih drugih traceva.
A traceva svakako nece nestati…
Cigarete 4,20 KM, kafa i narandja 4 KM, baksis konobaru 1 KM, kljuc od auta 30 KM goriva, pa ti kontaj kako?
I onda kazu lako je tebi samo sjedis u Galeriji 🙂
Add comment