Putinove igre

Piše: Stjepan Brzica

Izgleda da je došlo vrijeme da  parafraziramo početak Ciceronovog govora protiv Kataline što je donekle primjenljivo i na Putima. Pa ćemo reći: dokle ćeš Putine zlorabiti strpljivost svijeta svojim neodgovornim ponašanjem. Vidimo da u destrukciji neposlušne Ukrajine Putin nije stao na Krimu kojeg se je olako dočepao nego sve otvorenije ide prema podvrgavanju jedne suverene zemlje i od nje napravi neku vrstu kolonije.

Doba kolonijalizma je prošlost pa i osvajanja Kavkaza koje su izvršili ruski carevi neće se moći održati. Teško da će Rusija silom zadržati pod svojom vlašću, naprimjer Čečeniju. Izgleda da je Putinov plan u Ukrajini jednostavan. Izazvati što žešće nerede u Ukrajini pomoću svojih agenata a onda ušetati kao na Krimu.

Bilo bi dobro upitati Putina što bi uradio kad bi Ukrajina ili bilo koji dio ruske države počeli diktirati Putinu kako će Rusija urediti svoje unutrašnje probleme, a ima ih. Čečeni se, naprimjer, nikada neće smiriti i tražit će svoja legitimna prava. Zašto im ih Putin ne da nego pokušava prekrojiti Ukrajinu? Hoće li zapad ustuknuti pred tim nasiljem?

Već sada možemo uočiti sličnost zbivanja u Ukrajini sa nekim događajima uoči Drugog svjetskog rata. Glavne ondašnje velesile, Britanija i Francuska su krive što nisu spriječile Hitlera i Musolinija na početku agresivnih osvajanja. Vjerovali su, posebno Hitlerovim lažima, koje su zapažali obični ljudi sa ulice, ali britanska vlada nije.

Pošto je Hitler lako i bez ikakvog otpora remilitarizirao Ranjsku oblast i narušio autoritet Lige naroda; zatim anchlusom pripojio Autriju, a Češku pretvorio u protektorat. Kad je vidio da sve glatko ide, odlučio se obračunati i s Poljskom. Tek tada su se Britaniji i Francuskoj „upalile lampice“ pa su nagovijestile Njemačkoj rat, ali je već bilo kasno.

Da bi bilo još gore, dok je Hitler ratovao mjesec dana u Poljskoj koju Francuska i Britanija nisu vojno zaštitile niti udarili na Njemačku dok još nije bila u punoj snazi jer se njenih pedeset divizija nalazilo u Poljskoj, Britanija i Francuska su se  ograničile na bacanje letaka iz aviona,kao da su čekale bujice njemačkih tenkova koji će brzo pokoriti Francusku i proizvesti kaotično bježanje u Denquerku.

Pokušaj generalskog puča u Njemačkoj

Izgleda da su njemački generali bili zabrinutiji za ishod rata koji se spremao nego Britanci i Francuzi, pa su uoči poslijednjeg „mirovnog“ pokušaja Chembrlena u Munchenu, ne znajući da će britanski premijer stvarno doći, bili pripremili vojni udar koji je propao jer je Hitlerova intuicija opet pobijedila, a britanski relizam uz „najefikasniju“obavještajnu službu opasno podbacio.

Britanski premijer je otišao kući mašući bezvrijednim mirovnim papirom, a zavjerenim njemačkim generalima nije ništa preostalo nego da se povuku jer je Hitler bio u Munchenu a ne u Berlinu pa ga nisu mogli uhapsiti. I tako je brižljivo pripljenjen državnu udar propao zahvaljujući naivnosti britanskog premijera.

Zavjera je bila ozbiljna sudeći po imenima slijedećih generala: Hadler, Bek, Stilpnagel, Vicleben, Tomas, Brokdorf, komandant Potsdamskog garnizona, i grof von Herdorf šef berlinske policije. Glavni komandant general von Brauhich bio je upoznat sa zavjerom i odobrio ju je.

Zadatak geneala Hepnera, komandanta treće oklopne divizije stacionirane u blizini Berlina, bio je da blokira sve važnije punktove u gradu, a sličan zadatak je imala i policija. Treba se također potsjetiti i nekih drugih događaja.
Britanija je doprinijela raspadu Lige natoda. Nju je doduše načeo Hitler okupirajući Ranjsku oblast bez protivljenja zapada i alige naroda; a Britanci nisu spriječili talijansku agresiju na Abesiniju dok je istovremeno fašistički dikator gledao prema Balkanu i otvoreno govorio o njemu kao starom rimskom putu, a on će ponovo utemeljiti Rimsko carstvo kako se razmetao s balkona palače Venecie.

Ispao je na kraju kao smiješni „fondatore del imperio“ (utemeljitelj carstva). Umjesto da zaustave tog malog diktatora Britanci nisu mogli realno procijeniti njegovu vrijednost pa su kumovali mlakoj sankciji Italiji uz priznanje njihovih osvajanja Abesinije uz ratni zločin upotrebom bojnih otrova. To su uradili nepromišljeno u nadi da bi Musolnia mogli odvojiti od Hitlera.

Poslije svega je Liga naroda postala nemoćna i ubrzano krenula prema raspadu. Velik dio krivnje pada na Francusku koja nije ispunila svoj dio ugovora sa Čehoslovačkom po kojemu će jedna strana pomoći drugu u slučaju neizazvane agresije. Francuska se u ovom slučaju kukavički ponijela i to je ubrzo platila vojnim porazom. U tome se nije puno bolje ponijela ni Britanija.

Na suđenju u Nurnbergu pretstavnik Čehoslovačke pukovnik Eger je upitao feldmaršala Keitela da li bi Reich bio napao Čehoslovačku 1938 da su zapadne sile stale na stranu Praga. Odgovorio je da svakako ne bi jer Njemačka još nije bila dovoljno jaka. Ali kad je Čehoslovačka pala u Hitlerove ruke pali su i moderni zavodi Škoda koji su bili snabdjeli modernim  opremim oko četrdesetak čehoslovačkih divzija uz najjača utvrđenja tada u Evropi. Moderna čehoslovačka vojna industrija je odmah proizvodila oružje i municiju za Hitlera.

Čudna analogija

Sličnost ovih događaja sa onima uoči Drugog svjetskog rata podsjećaju na ovaj ukrajinski. Putin je zauzeo Krim s lakoćom uz provociranje ukrajinske vojske kako bi imao opravdanje za širu ratnu akciju i vraćanje na vlast svog prijatelja i satelita Janukovića pomoću kojega bi nastavio s manipuliranjem Ukrajine. Organizirao je i farsu od referenduma koji je bio dirigiran iz Moskve.

Pošto mu je slučaj s Krimom  prošao više uz proteste nego uz neodlučne sankcije, Putin hrabro nastavlja sa svojim planom. Vjerovatno da računa i sa neslogom u Evropi, ali bi se konačno moga teško prevariti. Sada je, kako izgleda, na redu istok Ukrajine gdje Putinovi instruirani demonstranti traže propojenje Rusiji čitavog istočnog dijela zemlje, odnosno unutrašnje preuređenje zemlje po volji Moskve.

Nasilni su ti Putinovi protestanti, kradu oružje, skidaju ukrajinske a postavljaju ruske zastave tražeći od Putina da djeluje valjda kao i na Krimu. Nećemo uspoređivati Putina s Hitlerom, ali situaciju u Ukrajini neodoljivo potsjeća na neke poteze iz vremena početka drugog svjezskog rarta. Tu svakako spada i  nečinjenje Francuske i Britanije da zaustave nacističkog vođu. Sada je kolebljiva Njemačka.

Vatra je opasna stvar jer može izmaći kontroli, a što onda? Na to pitanje ne možemo odgovoriti. Umjesto toga možemo se nadati da do toga neće doći, uz to da NATO neće biti prisiljen da oštro djeluje ili ako ne djeluje da riskira svoju vjerodostojnost i prestiž pa je bolje ugasiti vatru nego čekati da se otme kontroli. Kada je u pitanju Balkan i eventualno strano uplitanje onaj koji bi to pokušao odmah bi se morao suočiti sa NATO paktom.

Preostale balkanske zemlje izvan NATO pakta su sa svih strana okružene zemljama Saveza, a napad na bilo koju od njih izazvao bi odgovor čitavog pakta. Novi hladni rat ili možda nešto još gore nikome nije u interesu, pogotovo što se sporovi mogu rješiti mirnim ptem ako ima dobre volje ili ako događaji ne odu predaleko. Uz ostalo, Moskva ne može i nema pravo Ukrajinu pretvoriti u svoj satelit bez teških poslijedica.