Zašto ovo nije najčitanija vijest u BiH?

U posljednjih mjesec dana ova vijest se jedva provlačila čak i kroz medije iz Federacije BiH, a mediji iz RS-a i Srbije tek u pet rečenica bez da se kaže jasno i glasno o kome je riječ – ko su žrtve, a ko zločinci. Od jučer je riječ Tomašica preplavila internet, što je velika zasluga stranih medija koje naše novine i portali redovno prevode.

Mediji nisu potpuno odgovorni, mi smo tu da vam prenesemo vijest, a vi odlučujete šta se čita, a šta zaboravlja. Vijest o potencijalno najvećoj masovnoj grobnici u Bosni i Hercegovini jučer je imala jedva 170 pregleda, a jučerašnja vijest da se zbog Džeke ne oprašta Pellegriniju ima skoro 4.000 čitanja.

Da ne bi otišli predaleko u izučavanje fenomena medijske potražnje spomenut ćemo još samo da sve i jedan naš članak zajedno koji se dotiče Tomašice ukupno nemaju 2.000 klikova. Podsjećamo, ova priča se provlači i nalazi mjesto na ovom sajtu već mjesec dana.

To je jedan dio odgovornosti.

Većina medija iz Republike Srpske, čast izuzecima, od danas neće moći ignorisati najveću vijest u 2013. godini. Morat će stisnuti i printati i objaviti tekst, da li potpun da li precizno filtriran, o 333 otkrivena tijela Bošnjaka i Hrvata svih uzrasta i spolova koji su smaknuti u koljačkom pohodu velikosrpske mašine smrti.

Morat će građanima prenijeti informaciju o kompletnom brdu koje još uvijek krije desetine, a možda i stotine tijela. Morat će napisati da otkopavanje još uvijek traje. Morat će, ali nismo sigurni, priznajmo svi, koliko će ti tekstovi biti čitani. Možda jednako kao i u Federaciji do unazad mjesec dana. Jednoj grupi čitatelja treba vremena da se sjete šta (im) se dešavalo, a drugoj grupi možda nije dovoljno ni sve vrijeme svijeta da shvate šta se u njihovo ime radilo.

To je drugi dio odgovornosti.

I sada tekst zvuči nepopularno, netolerantno, a možda i polarizaciji preblizu. Ali samo zvuči. Trebalo bi da je Tomašica najčitanija i najpopularnija tema u državi. Trebalo bi da je nazivanje stvari pravim imenom dio napretka i liječenja, a ne sinonim netolerancije (netolerancije čega, usput pitamo?). Trebalo bi da se osnovna podijeljenost u Bosni i Hercegovini podcrta što je deblje moguće: zakopani u masovnim grobnicama i njihovi dželati. Postojimo Mi i VI, da se ne lažemo. Postoje ljudi i neljudi. Postoje nevini i zvijeri. Postoje oni koji vijest uzalud potenciraju i postoje oni koji vijesti sakrivaju.

U Tomašici, vjeruje se, bit će pronađeni ostaci 17-ero djece koja su ubijena na području Prijedora. Pa da li je potrebno ovakvu informaciju gurati ljudima pred oči da bi se očitovali, da bi ovo spomenuli među prijateljima, da ovo postane još jedna od opomena.

Možda je dijagnoza sljedeća: Znate kako lako promijenimo kanal kada čujete vijest o ratu u Siriji, o demonstracijama u Egiptu, u pucnjavi u školi u Americi… Bojim se da je fenomen daleke vijesti postao udomaćen kod nas, ali ne kao kriterij prostora, već kao kriterij vremena. Dovoljno davno? Zaboravi. Ignoriši.

Često zaboravimo da je to što se desilo “dovoljno davno” neriješen slučaj. Krivac se skoro po pravilu ne osjeća krivim, žrtva se skoro po pravilu stidi, a onda je potreban Reuters da se sjetimo, da nas prođe amnezija, da nas prođe moda ružičastih naočala.

Tomašica jer novi sinonim za otkrivenu istinu. Ona nije kontradiktorna napretku društva, ona nije negacija mogućeg zajedništva, ona nije odmahivanje ruke na pomen budućnosti svih naroda u ovoj državi. Ona je najveći uslov!

Kleknuti pred kosti koje se u ovom trenutku vade iz krajiške zemlje? Nedovoljno. Kleknuti, tražiti oprost, zajecati od muke i tuge i dozvoliti da istina oslobodi – istina o temelju nakaradnog uređenja države. Dovoljno, možda.

Hoće li iko iz RS-a ovo uraditi?

Genocid u Prijedoru se negira u manjem bh. entitetu. Smaknuća, ratni zločini te etničko čišćenje oko 50.000 nesrpskih stanovnika koje su počinili Jugoslovenska armija i srpska paravojska u okolini i u samom Prijedoru 1992. za zvaničnike u RS-u nikada se nije desio.

Istraživačko dokumentacijski centar (IDC) navodi da je u periodu od 1991. do 1995. ubijeno ili nestalo oko 5.200 građana Prijedora, uglavnom Bošnjaka i Hrvata.

Ispod su imena i prezimena osuđenih ratnih zločinaca zbog nedjela na području Prijedora, te određene godine zatvorske kazne:

Milomir Stakić – 40 godina
Radoslav Brđanin – 32 godine
Zoran Žigić – 25 godina
Mlađo Radić – 20 godina
Duško Tadić – 20 godina
Duško Sikirica – 15 godina
Drago Radaković – 20 godina
Draško Krndija – 20 godina
Željko Bulatović – 14 godina
Siniša Teodorović – 12 godina
Radoslav Knežević – 10 godina
Zoran Gajić – 10 godina
Ismet Žerić – 7 godina

Spisak nije kompletan. Trenutno se Dragomiru Soldatu, Velimiru čuriću i Zoranu Babiću za zločine počinjene u Prijedoru sudi pred Sudom Bosne i Hercegovine.

(Irvin Pekmez; source.ba)