VLASTI MORAJU PRIZNATI I OBILJEŽITI MJESTA STRADANJA

Gradonačelniče Paviću,

Dvadeset godina nakon početka rata u Bosni i Hercegovini, zemlja još uvijek otkriva sudbine osoba nestalih tokom košmarnog nasilja iz ranih devedesetih godina prošlog vijeka. Nedavno objavljeni izvještaji govore da masovna grobnica u Tomašici, koja se nalazi u prijedorskoj opštini kojom Vi upravljate, krije tijela desetina, ako ne i stotina, prijedorskih civila kojima se svaki trag izgubio 1992. tokom kampanje “etničkog čišćenja” koju su nad svojim komšijama Bošnjacima i bosanskim Hrvatima provele tadašnje vlasti bosanskih Srba.

Više od 3000 građana Prijedora ubijeno je, ili prisilno odvedeno u nepoznatom pravcu, tokom sistematske, organizovane kampanje progona koja je detaljno dokumentovana pred međunarodnim i bosanskohercegovačkim sudovima. Slike izgladnjivanih zatočenika iza bodljikave žice u logorima poput Omarske, Trnopolja i Keraterma su još uvijek urezane u pamćenje svjetske javnosti kao simbol užasa. Više od 1200 osoba prisilno odvedenih u te logore se još uvijek vode kao nestali. Nakon svih ovih godina, njihove porodice ne znaju šta se s njima desilo, niti imaju makar utjehu nadgrobnog spomenika nad kojim bi mogli da žale svoje najmilije.

Sa svoje pozicije gradnonačelnika, Vi ste do sada odbijali izgradnju spomen-obilježje ovim žrtvama u Prijedoru, te ste lično zaustavili inicijativu da se izgradi spomen obilježje na lokaciji zatočeničkog logora Omarska. Takođe, koristeći javnu funkciju koju obnašate, ciljano ste vršili pritisak na porodice žrtava i preživjele zbog organizovanja javnih skupova u kojima su koristili riječ “genocid” da opišu ono kroz šta su prošli. Istovremeno, Vi i organi vlasti koje vodite, niste se protivili izgradnji spomenika druge vrste: Vaše vlasti izgradile su brojne spomenike srpskim vojnicima poginulim tokom rata. Ustvari, Vaše vlasti aktivno rade na sprečavanju javnog sjećanja na nesrpske žrtve u Prijedoru: gdje su do juče zatočavani ljudi, danas se zabranjuju uspomene na njih.

Mi, potpisnici ovog pisma, pozivamo Vas, gospodine gradonačelniče, kao i organe vlasti kojima upravljate, da ispoštujete univerzalno priznato pravo žrtava na istinu, koje uključuje osnovno pravo na obilježavanje stradanja najmilijih. Od Vas tražimo da, u saradnji sa Vašom administracijom, preduzmete hitne i konkretne korake da:

Pokrenete izgradnju spomen-obilježja stradalim građanima Prijedora nesrpske nacionalnosti, koje će biti osmišljeno i izgrađeno uz konsultacije sa porodicama žrtava i preživjelima;

Dozvolite izgradnju spomen-obilježja žrtvama stradalim u logoru Omarska, koje će biti osmišljeno i izgrađeno uz konsultacije sa porodicama žrtava i preživjelima, i u saradnji sa kompanijom Arcelor Mittal, u cijem vlasništvu se nalazi lokacija logora;

Javno podržite istinito, konstruktivno i sveobuhvatno obrazovanje javnosti o događajima koji su se odigrali u Prijedoru od 1992. do 1995, te da bez odlaganja povučete sve mjere usmjerene protiv udruženja porodica žrtava i aktivista iz Prijedora koji se terete zbog praktikovanja svog prava na slobodu izražavanja.

Otkriće masovne grobnice u Tomašici ponovo je ilustrovalo razmjere patnji kojima su građani Prijedora izloženi tokom devedesetih. Ostaci ekshumirani iz ove i drugih masovnih grobnica govore tešku istinu o masovnim zločinima i ne ostavljaju prostora za njhovo negiranje. Gospodine Paviću, pozivamo Vas, kao gradonačelnika Prijedora, da se izdignete iznad uskih nacionalnističkih i političkih interesa i pružite ruku svojim najugroženijim građanima – porodicama žrtava.

Napredak ka izgradnji međusobnog povjerenja kod građana i trajnog pomirenja može da se zasniva samo na iskrenom priznavanju zločina i patnje koju su oni nanijeli. Dvadeset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini, istina o zločinima i sjećanje na njih moraju biti temelj jednakosti za sve građane i vladavine prava.

Potpisnici:

Juan Mendez, Specijalni izvjestitelj UN-a o torturi i drugom okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kazni
David Tolbert, Predsjednik Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu
Elizabeth Silkes, Izvršni direktor, Međunarodna koalicija memorijalnih muzeja
Sahr Muhammedally, Centar za civile u ratu
Gaston Chillier, Izvršni direktor, Centar za pravne i društvene studije, Argentina
Ricardo Brodsky Baudet, Izvršni direktor, Muzej sjećanja i ljudskih prava, Čile
Youk Chhang, Direktor, Dokumentacioni centar Kambodže
Wadad Halwani , Predsjednica, Komitet porodica otetih i nestalih, Liban
Camilo González Posso, Direktor, Centar za sjećanje, mir i pomirenje, Kolumbija
Kate Turner, Direktor, Oporavak kroz sjećanje, Sjeverna Irska
José Pablo Baraybar, Direktor, Forenzički antropološki tim, Peru
Shirley Gunn, Khulumani grupa za podršku i Centar za medije i ljudska prava, Južna Afrika
Freddy Pecerelli, Direktor, Fondacija za forenzičku antropologiju Gvatemale, Gvatemala

Dostavljeno:

Ban Ki-Moon, Generalni sekretar, Ujedinjene nacije
Navi Pillay, Visoki komesar za ljudska prava Ujedinjenih nacija
Damir Ljubic, Ministar za ljudska prava i izbjeglice, Bosna i Hercegovina
Catherine Ashton, Visoka predstavnica Evropske Unije za spoljnu i sigurnosnu politiku
Ekmeleddin Ihsanoglu, Generalni sekretar Ogranizacije islamske saradnje
Samantha Power, Stalni predstavnik Sjedinjenih Američkih Država pri Ujedinjenim nacijama
Vitaly Ivanovich Churkin, Stalni predstavnik Ruske Federacije pri Ujedinjenim nacijama
Valentin Inzko, Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini
Peter Sorensen, Specijalni predstavnik Evropske Unije u Bosni i Hercegovini