svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Nema sumnje da je najbolja generacija koja se ikada pojavila u ljudskom rodu generacija koja je živjela u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u njega povjerovala i na tome umrla. Kao dokaz za to navode se mnoge predaje od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a ovdje ćemo, primjera radi, navesti samo dvije koje bilježe i imam Buharija i imam Muslim.
Prenosi Imran ibn Husajn, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Najbolji u mome ummetu su moji savremenici, potom generacija koja slijedi iza njih, a onda generacija iza njih.” Kaže Imran: “Ne znam da li je poslije svoje generacije spomenuo dvije ili tri generacije.” “Doista će poslije vas doći ljudi koji će svjedočiti, a od njih neće biti traženo da svjedoče; varat će i neće biti od povjerenja; obavezivat će se, a (obaveze) neće ispunjavati. Kod njih će se pojaviti gojaznost.”
Abdullah b. Mes‘ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najbolji su ljudi moji savremenici, potom generacija koja slijedi iza njih, a onda generacija iza njih. Zatim će doći ljudi kojima će svjedočenje pretjecati zakletvu a zakletva svjedočenje.“
Da su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolja generacija, to je potvrđeno konsenzusom (saglasnost) ummeta (el-idžma`a).
Najodabraniji među njima su prva četverica halifa Ebu Bekr es-Siddik, Omer ibn El-Hattab, Osman ibn Affan i Alija ibn Ebi Talib – radijallahu anhum – te Zubejr ibn Avvam, Talha ibn Ubejdullah, Se`ad ibn Ebi Vekkas, Abdur-Rahman ibn Avf, Seid ibn Zejd i Ebu Ubejde ibn el-Džerrah. Ovih deset su poznati kao deseterica ashaba kojima je još za života Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, obećan Džennet.
U svom poznatom djelu “El-Fikh el-ekber” imam Ebu Hanife, rahimehullah, kaže: “Najbolji ljudi nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su Ebu Bekr es-Sidik, zatim Omer, sin Hattabov, zatim Osman, sin Affanov, zatim Alija, sin Ebu Talibov, nek je Allah Uzvišeni svima zadovoljan. Ostali su na istini i mi ih sve prihvatamo s ljubavlju i ne spominjemo ashabe osim po dobru.” Komentarišući ove hadise, imam Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže: “Islamski učenjaci su saglasni na tome da je najbolja među svim generacijama – generacija Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a time se misli na njegove ashabe, radijallahu anhum.”
Nakon njih su najbolji tabiini (oni vjernici koji su vidjeli ashabe, a nisu vidjeli Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem), a zatim treća generacija tabii-tabiini (oni vjernici koji su vidjeli tabiine, a nisu vidjeli ashabe Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem). Dakle, to je ono u što islamski ummet ne sumnja i čime robuje svome Gospodaru.
No, tema ovog teksta su veoma interesantne predaje od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima on govori o onim muslimanima koji će doći nakon ovih odabranih generacija. Muslimani koji će biti dosta slabiji u vjerovanju od ovih prvih odabranih generacija, ali će svojom borbom, žrtvom i ponosom što su Muhammedovi, sallallahu alejhi ve sellem, sljedbenici doseći velike stepene i položaje koji će zadiviti i samog Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove časne ashabe, radijallahu anhum. To divljenje će ići dotle da će Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, iskazati veliki žal što nije vidio taj dio svog ummeta i odlikovat će ih posebnom titulom “moja braća”.
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, došao na mezarje, pa rekao: “Es-selamu alejkum, boravište naroda koji vjeruje, i mi ćemo vam se, inšallah, pridružiti. Volio sam da smo vidjeli našu braću.” Rekoše: “Nismo li mi tvoja braća, o Allahov Poslaniče?” “Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji još nisu došli na ovaj svijet.” Rekoše: “Kako ćes poznati one koji još nisu došli, od tvog ummeta, o Allahov Poslaniče?” Reče: “Reci mi, kada bi čovjek imao konje s bijelim biljegom na čelu, da li bismo ih mogli prepoznati među potpuno crnim konjima?” Rekoše: “Mogli bismo, Allahov Poslaniče.” On reče: “Naša će braća doći svijetlih (bijelih) lica i čisti od abdesta, a ja ću ih predvoditi na Havd (vrelo Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem). Od mog Vrela neki ljudi će biti odgonjeni kao što se odgone izgubljene deve. Dozivat ću ih: ‘Dođite ovamo!’ – no bit će mi rečeno: ‘Promijenili su se, doista, poslije tebe, o Poslaniče’ – a ja ću im kazati: ‘Daleko bili, daleko bili!’”
Imam Ibn Abdul-Berr bilježi, od Ebu Džumu'e da su ashabi rekli: Rekli smo: “O Allahov Poslaniče, ima li iko bolji od nas?” Reče: “Ljudi koji će poslije vas doći pa će naći Knjigu između dvije korice te povjerovati u sve ono što je u njoj. Vjerovat će u mene a nisu me vidjeli, potvrdit će ono sa čim sam došao i radit će po tome. Oni su bolji od vas.”
Govoreći o ovoj tematici, Ibn Hadžer, rahimehullah, navodi i drugu verziju. Prenosi Ebu Džumu`a da je Ebu Ubejde rekao: “O Allahov Resule, ima li iko bolji od nas: s tobom smo prihvatili islam i s tobom smo vodili džihad?” Reče: “Narod koji će poslije vas doći, vjerovat će u mene a nisu me vidjeli.”
Prenosi El-Bera’ ibn Azib, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Volio bih da sam sreo svoju braću!” Rekoše: “O Allahov Resule, zar mi nismo tvoja braća?” Reče: “Vi ste moji ashabi, a moja su braća ljudi koji će poslije mene doći i u mene vjerovati a nisu me vidjeli.” Zatim je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O Ebu Bekre, zar i ti ne voliš ljude do kojih je došlo da me ti voliš pa su te zavoljeli? Pa ih je on zavolio, a zavolio ih je i Allah.”
Prenose Enes ibn Malik i Ebu Hurejre, radijallahu anhuma, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Volio bih da sam sreo svoju braću koji će vjerovati a nisu me vidjeli!”
U predaji od tabiina Džubejra ibn Nufejra prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dedždžal će sresti ljude koji su kao vi ili još bolji od vas i Allah neće osramotiti one čiji sam ja njihov prvi, a Isa ibn Merjem njihov zadnji.”
Mus`ir kazuje: Sjedio sam sa Ibn Omerom, radijallahu anhuma, pa je neki čovjek rekao: “Volio bih da sam vidio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem!” Ibn Omer reče: “I šta bi radio?” Reče: “Tako mi Allaha, povjerovao bih u njega, poljubio bih ga među oči i pokorio bih mu se.” Abdullah ibn Omer mu reče: “Hoćeš li da te obradujem nečim?” “Hoću, o oče Abdur-Rahmanov!”, reče čovjek. Tada Ibn Omer, radijallahu anhuma, reče: Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Neće se moja ljubav izmiješati sa srcem nekog čovjeka pa me zavoli a da Allah neće njegovo tijelo zabraniti džehennemskoj vatri”, i dodao je: “Eh, sreće li što ću vidjeti svoju braću kako dolaze na Havd (vrelo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem). Ja ću ih dočekati s posudama u kojima će biti piće, pa ću ih, prije nego što uđu u Džennet, napojiti sa svog Havda.” Bi mu rečeno: “O Allahov Poslaniče, zar mi nismo tvoja braća?” Reče: “Vi ste moji ashabi, a moja su braća oni koji će vjerovati u mene a nisu me vidjeli. Ja sam molio svoga Gospodara da me obveseli vama i svim onima koji budu vjerovali u mene, a nisu me vidjeli.”
Prenosi El-Bera` ibn Azib i kaže: “Dok smo sjedili sa Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, on ugleda jednu skupinu ljudi pa reče: ‘Oko čega su se okupili ovi?’ ‘Oko kabura koji kopaju’, reče neko. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uplašio se te pojurio pred svojim ashabima sve dok nije stigao do dotičnog kabura i kleknuo nad njim.” Priča dotični prenosilac: “Pa sam stao pravo ispred njega da vidim šta će da uradi. Plakao je sve dok se zemlja nije natopila njegovim suzama, a onda se okrenuo prema nama te rekao: ‘O braćo moja, pripremite se za dan poput ovoga.’
Prenose Ibn Abbas i Enes, radijallahu anhum, da je Resullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom upitao svoje drugove: “Koji vas ljudi najviše zadivljuju vjerovanjem (imanom)?” “Meleki”, odgovoriše oni. “Kako da ne vjeruju kad su kod Gospodara svog?” Onda će oni: “Vjerovjesnici.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Kako da ne vjeruju kad im se dostavlja objava?” Onda oni rekoše: “Pa, mi.” Ili su rekli: “Ashabi”. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Šta vam je, kako da ne vjerujete a ja sam među vama?” (Ashabi su s poslanicima pa kako da ne vjeruju?!) No, najviše zadivljuje vjerovanje ljudi koji će doći poslije mene (ili: poslije vas). Naći će Knjigu objave te u nju povjerovati i slijediti je. To su ljudi čije vjerovanje najviše zadivljuje.” U nekim rivajetima stoji da je rekao: “Vjerovat će u mene, a nisu me vidjeli. To su moja istinska braća.”
Prenose Ebu Umame i Enes, radijallahu anhuma, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Blago jedanput onom ko me je vidio i povjerovao u mene, a blago sedam puta onom ko me nije vidio a povjerovao je u mene.”
Prenosi Ibn Ebi Evfa, radijallahu anhu, i kaže: “Jednog je dana pred nas izašao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i sjeo, a onda je došao i Omer, pa mu reče: “O Omere, ja uistinu čeznem za svojom braćom.” Omer reče: “A zar mi nismo tvoja braća, o Allahov Poslaniče?” Reče: “Ne, već vi ste moji ashabi. A moja braća su ljudi koji će vjerovati u mene a nisu me vidjeli.”
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ljudi iz mog ummeta koji će me najviše voljeti su oni koji će doći poslije mene: svaki od njih poželjet će da žrtvuje sav svoj imetak i svoju familiju da me je vidio.”
Prenosi Ebu Abdur-Rahman el-Džuheni i kaže: “Dok smo bili kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pojaviše se dvojica jahača, pa kada ih je vidio, reče: ‘Ova dvojica su iz plemena Kenda, iz roda Mezhedža.’ Stigoše do njega… kad oni iz roda Mezhedž. Jedan od njih mu se približi kako bi mu dao prisegu. Kada ga je uzeo za ruku, reče: ‘Allahov Poslaniče, šta misliš o onome ko te vidi, potvrdi te, povjeruje u tebe i slijedite – šta mu pripada?’ Reče: ‘Blago njemu!’ Pa ga je pomilovao po ruci i udaljio se. A onda je ustao drugi te uzeo njegovu ruke kako bi mu dao prisegu te rekao: “Allahov Poslaniče, šta misliš o onome ko povjeruje u tebe, potvrdi te i slijedi te, a nije te vidio?” Reče: “Blago njemu, blago njemu!” A onda ga je pomilovao po ruci i udaljio se.”
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Primjer mog ummeta je kao primjer kiše: ne zna se jesu li bolje njegove prve ili potonje generacije.”
Prenosi Abdullah ibn Busr da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji ljudi su oni čiji se život odulji, a djelo im bude dobro.”
Prenosi Ebu Sa`lebe el-Hašeni, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Vi međusobno naređujte dobro i pozitivno i međusobno zabranjujte pokuđeno i zabranjeno sve dok ti ne vidiš da se pokorno pohlepi, da se strast slijedi, da je data prednost dunjaluku i da se svako uznosi sa svojim mišljenjem i stavom, onda se brini samo za sebe i kloni se svijeta, jer su iza vas dani u kojima će strpljivi biti kao onaj ko je stegnuo žar u šaci, ali će onaj koji bude radio i praktikovao islam imati nagradu pedeseterice koji rade kao što vi radite sada.” Abdullah ibn Mubarek, jedan od prenosilaca iz ovog lanca, kaže da je neko drugi, pored Utbe, upitao: “Allahov Poslaniče, nagradu pedeseterice ljudi od nas ili od njih?” Odgovorio je: “Nagradu pedeseterice od vas.” Osvrćući se na ovaj hadis imam Ibn Hadžer, rahimehullah, kaže: “Ovo ne ukazuje na to da su neki drugi osim ashaba bolji od samih ashaba, jer samo povećanje nagrade ne iziskuje nužno potvrdu opće prednosti. Zatim, sama nagrada i njeno stepenovanje određuje se i prema onome što joj sliči u tom djelu.”
(El-Asr)
Add comment