Kozarac.ba

NEK’ NAM VRATE ČAVEZA, AHMEDINEDŽADA i BRUS LIJA

Sigurno je jedan od osnovnih problema jednog društva onaj trenutak kada ono ogugla na sve anomalije koje su se udomaćile u njihovom svakodnevnom životu pa na te "neobičnosti" više i ne reaguju jer svi, u glas, bespomoćno ponavljaju kako više nemaju snage da "ispravljaju krivu Drinu".

Ono jeste da je Drina kriva ali i da je, kojim slučajem, data prava mi bi se itekako potrudili da je zakrivimo kako bi, tu i tamo, prolazila onuda gdje je između ljepote i zavisti tanka granica jer baš tu, na ivici ljudskih krajnosti, negdje između časti i bestidnosti, lopovluka i poštenja, rada i ljenčarenja, genijalnosti i budalaluka živi velika većina našeg naroda.

U moru bespotrebnih vijesti koje domaći mediji objavljuju jer su urednici na ozbiljnim mukama kako da zaobiđu ono što ne treba podržati, zamaskiraju ono što ne treba da se čuje te od marginalnog događaja naprave "sijelo" u kojem ni oni, a ni čitaoci, ne mogu pronaći nit koja je tu vijest dovela u žižu javnosti, jučer se pojavila vijest kako bivši predsjednik Irana, Mahmud Ahmedinedžad, danas radi kao učitelj i na svoj novi-stari posao ide autobusom što je ilustrovano fotografijom bivšeg iranskog predsjednika koji, u istoj gardarobi u kakvoj ga pamtimo kao predsjednika, ide da zaradi svoju učiteljsku platu.

Međutim unutrašnjost teksta bila je još bolja od njegovog naslova jer sam, iznutra, saznao da je Ahmedinedžad za vrijeme svojih predsjedničkih mandata odbio predsjedničku već je čitavo vrijeme primao svoju učiteljsku platu te je, također, odbio izglasati zakon po kojem bi bivši predsjednici Irana, nakon isteka mandata, imali beneficije kao što su povlaštena penzija i druge pogodnosti.

U nekoliko rečenica, koje opisuju Ahmedinedžadova djela a ne riječi, opisana je suština njegove ličnosti kojom, očito, dominira ljudska skromnost kao potpuno strana i odumrla vrijednost u našem, bosanskohercegovačkom, društvu u kojem su se zbog bezkrupulozne otimačine odomaćile izreke da "ko ne zna sebi, neće znati ni drugome" ili da "treba glasati za iste jer su se oni već nakrali pa neće ponovo".

Naravno da Ahmedinedžad nije jedini primjer skromnog čovjeka koji je mogao, da je to želio, imati lagodan i raskošan život ali je to, ipak, odbio shvativši da su vlast, bogatsvo pa i sam život na ovome svijetu prolazne kategorije i da samo ono što uradimo, dobro ili loše, putuje odavde sa nama dok će se za sva materijala dobra otimati oni koji preostanu živjeti i kojima su gomilanje bogatstava i privilegija, kao rezervoara za akumulaciju ljudske zavisti, prioritet u vrijeme kada je nebo nikad bliže a zemlja nikad mekša.

Bosna i Hercegovina je danas, kao ozbiljan staklenik lijenih i bijesnih ljudi koji niču u svim uslovima, ozbiljan teren gdje se ispunjavaju želje neuravnoteženih ličnosti kojima su vlast i prateće beneficije svrha bavljenja politikom jer, što bi rekao jedan novopazarac, oni takvo uživanje "nisu videli ni na film".

Otud potiče neviđeni budžetski razvrat, koji svakodnevno gledamo, koji je oličen u bolesno skupim autima za naš ekonomski standard i u čitavim brigadama sjajno plaćenih, gotovo beskorisnih, savjetnika i drugih "namještenika" koji pustoše budžet BiH prodajući "pamet" koje su se jedva riješili i njihovi ukućani. Otud su računi za "reprezentaciju" koju popiju, pojedu i zamotaju naši funkcioneri i druga budžetska buranija toliki da bi se, kad bi oni umjesto zadnjice poturili obraz, od tih para za jednu godinu dana mogla opremiti čitava flota aviona kojom bi, od temelja do vrha, uspostavili našu, recimo, nacionalnu avio kompaniju a ne bi se, kao danas, brukali da reklamiramo letove za destinacije širom Europe na koje nas nutkaju da letimo sa BH Airlines-ova "oba" aviona.

Da ne govorim o platama "blistavih umova" nastanjenih u parlamentima kantona, entiteta i države u kojima su se, trbuhom za kruhom, nastanili bh.nobelovci Slavko Jovičić "Slavuj" ili Ismeta Dervoz kojima samo u BiH ne priznaju talenat Frenka Sinatre koji je, zbog našeg urušenog sistema vrijednosti, ostao neprepoznat posljednoih četrdesetak godina.

Federalni trust mozgova predvodi nekoliko SDP-SDA dečkića od kojih sam SDP-ovog momčića zapamtio po nevjerovatnoj ozbiljnosti koja je ukrašena sa naušnicom u uhu i stavkom u biografiji da je agresiju na RBiH odgledao iz Srbije što je, očito, ozbiljna referenca u SDP-u u kojem nekoliko njihovih zastupnika ima vrlo prisne, ratno – poratne, veze sa Srbijom ili sa četničkim pokretom kao SDP-ova Mirjana Malić koju Sarajevo, sa svojih haman 12.000 ratnih mezara i grobova, plaća kako bi širila svoje slobodnoumne ideje i branila sinovljevo četništvo jer "bez njega nema priče".

Kantonalne političke zvijezde su, uglavnom, propali sportisti i tv voditelji koje, za svoje predstavnike, biraju "oni" kojima su "ovi" obećali da će njima dati njihova prava a da će svoja, naravno, prevelika prava skresati što se ispostavilo kao tradicionalna prevara koja u BiH uvijek ima svoje vjerovnike jer iza svakog izbornog ciklusa kod nas nikne novih stotinjak vila zastupnika "iz prethodnog mandata" koji, britkim jezikom i paravan izvodima o kreditnim zaduženjima, brane svoje naglo napumpano privatno carstvo za koje se ne interesuje nijedna agencija za provođenje zakona jer imaju prepune ruke posla kako bi ušutkali nekolicinu bundžija koji upiru prste u bošnjačke, srpske i hrvatske "Poljine".

Prvi kulturnjak u Federaciji BiH je momak čiji je najbolji drug, kako mi javljaju poznanici iz novinskih agencija, Naser Orić sa kojim, vjerovatno, vodi oštru polemiku da li je finansiranje festivala MESS ili Sarajevske zime opravdano ako se uzme u obzir da se za iste pare u okolini Sarajeva mogu napraviti jedna – dvije "Arizone" te na taj način zbližiti bošnjačko – srpski kulturni afiniteti.

O ministarskim bh.kapacitetima je dovoljno kazati sljedeće: predvodnik izgradnje mreže autoputeva u BiH jeste novinar bez ijednog napisanog teksta Damir Hadžić zv. "Doći će šef s torbom, donesi i ti torbu i samo zamjenite torbe", dok poljoprivredni sektor predvodi KV mesar Jerko Lijanović – Ivanković kojem možete blokirati prvih pedesetak fiktivnih firmi ali će ostalih pedesetak raditi revnosno na pranju novca i kojem možete reći da je genije ili đubre ali njegov izraz lica će uvijek ostati isti što ga čini prvim kandidatom za šampionsku titulu u varanju poligrafa u BiH.

S druge strane ministre u entitetu RS, Dodikove budžetske lego kockice, nije vrijedno ni komentarisati jer, za razliku od njihovih federalnih kolega, njihova imena i lica nisu važna jer kad se jedno lice pojavi na potjernici svi oni će imati njegov izraz lica.

Tu pristižemo do krova države, tri mušketira, koje BiH plaća da bi imali vozni park vrijedan oko pola miliona KM, da bi angažovali veleizdajnike i otpadnike ala Fikret Muslimović, policijske saradnike ala Bakir Sadović ili šef kabineta Željka Komšića, ustaške aktiviste ala Mato Zeko (opet Komšićev kabinet) ili da bi, pri kraju svojih mandata, uposlili dvadesetak svojih "mandatskih" saradnika koji su tu da bi, što bi rekao razočarani budžetski aplikant Senad Hadžifejzović, "namigivali zvijezdama" a kud’ veće zvijezde od buđavog Nebojše Radmanovića, nakorstriješenog Željka Komšića ili bosanskohercegovačkog Nikija Laude – Bakira Izetbegovića kojem je, za motanje u sarajevskim krivinama, kupljeno auto od 200.000 KM jer nije red da mu predsjednički mandat prođe u Audijevoj "šestici" u kojoj se po Sarajevu "bruka" njegov federalni kolega Mirsad Kebo.

Prepun je bošnjački politički prostor islamskog vokabulara preko kojeg se, "izabrani zvaničnici", obraćaju stanovništvu u BiH koji još uvijek ne mogu da vjeruju da neko može klanjati a istovremeno lagati, postiti a krasti, pažljivo slušati sirotinju a živjeti u besramnim vilama, zaklinjati se u odbranu države a ostaviti je u sred borbe na cjedilu.

Čitava komunistička vlast je, svojevremeno, težila da pokaže i dokaže kako su "Mladi Muslimani" svoj politički zanat učili od iranskih političara i vjerskih vođa. Baš na tom fonu su "Mladi Muslimani" 1983. osuđeni na zatvorske kazne ali ono što je poslije toga uslijedilo jasno je pokazalo da Alija Izetbegović, Edhem Bičakčić, Hasan Čengić te raznorazni (ne)živalji, šaćirbegovići nemaju nikakve veze sa ljudima za koje su ih komunisti optužili da su im politički uzori. Jer ajatolah Homeini je za iransku revoluciju položio živote svojih dvaju sinova dok su svi od reda bh. "Mladi Muslimani", sa kompletnom muškom djecom, odbili učestvovati u odbrani Republike BiH kršeći jedno od izuzetno važnih islamskih pravila po kojem je bijeg iz bojnih redova strašan grijeh!

Nadalje, Mahmud Ahmedinedžad nije htio ni platu za svoj predsjednički rad očito smatrajući da je njegov posao njemu ukazana čast a ne prilika za otimanje, dok svim navedenim mladomuslimanima nije bilo dovoljno ni pola ekonomskog kapaciteta Sarajeva, ni vile na Poljinama, ni direktorska mjesta za nadobudne kćerke, snahe i dezerterske zetove kao ni besplatna školovanja o budžetskom trošku za njihovu dječicu koja nisu mogla podnijeti strahote ratnog Sarajeva pa su, trbuhom za kruhom, morali otići a školvanja u London, Istanbul ili "mizeriju" od Kuala Lumpura.

Ne znam da li se Ahmedinedžadov autobus kreće na plin, struju ili naftu ali sasvim sigurno znam da se Izetbegovićeva budžetska formula pokreće na krv građana Bosne i Hercegovine.

(Semir Halilović)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.