Kuća na masovnoj grobnici

Piše: Faruk Šehić

Jednostavno je nemoguće sakriti se od obrva Momčila Krajišnika. Uporno pokušavam pobjeći od dnevnopolitičkih tema, ali od njega nemaš kuda pobjeći. Jer ne možeš pobjeći od vlastite biografije, od težine svih godina koje si živio zbog toga jer je neko odlučio napraviti etnički čistu državu na kraju dvadesetog vijeka u Evropi. I to državu u kojoj će živjeti svi Srbi okupljeni pod egidom Slobodana Miloševića: jedan čovjek – jedan glas. Svakom imbecilu koji je ikad pročitao novine u životu, moralo je biti jasno koliko će to „sretna“ država biti za sve ostale nesrbe koji će se, kao slučajno, zadesiti u svojim domovima, na etnički čistoj srpskoj zemlji. Bilo je jasno, rekoh, kakva će biti ta nova Jugoslavija dok se ona stara socijalistička još nije definitivno raspala u krvavim, lančanim ratovima.

Pošto sam živio u Zagrebu u vrijeme početka rata u Hrvatskoj, bilo je očigledno kakav se rat sprema u BiH. U momentu kada manjina uz pomoć tzv. JNA pokušava nametnuti svoju političku i vojnu silu većini stanovnika jedne zemlje, to je moglo rezultirati samo ratom. Još kada su se počele vaditi tapije na zemljište, kada je nenormalni psihijatar i „pjesnik“ Radovan Karadžić ustvrdio kako on ima dokaze da je većina zemljišta u BiH u vlasništvu Srba, bilo je jasno kao suza da je Hitler malo dijete za ovakve nacističke vizionare, koje smo morali svakodnevno gledati na televiziji.

Formalno rat nije ni počeo, a već se prijetilo nestankom cijelog jednog naroda. A taj narod, bez obzira na to koliko je imao nesposobno i politički ograničeno vođstvo, stvorio je vojsku od 200.000 vojnika i odbranio svoje fizičko postojanje. Najbolji pokazatelj kakva bi to lijepa država za sve nesrbe bila bio je zapadnokrajiški grad Prijedor, gdje su odmah po dolasku na vojnu vlast lokalni Srbi napravili koncentracione logore i unutra strpali svoje sugrađane Bošnjake i Hrvate. Tobože da ih zaštite od paravojske, a paravojska su bili oni sami: lokalni koljači u maskirnim uniformama bivše JNA i jugoslavenske policije. To se dešavalo u maju 1992. Rat u mom gradu je počeo 21. aprila. U Sarajevu početkom maja, dok je pola istočne Bosne već bilo spaljeno, a ljudi pobijeni i protjerani u buduće enklave. Divan je to primjer suživota, bratstva i jedinstva bio za ne povjerovati.

„Bratstvo i jedinstvo je završilo u masovnim grobnicama i koncentracionim logorima“, napisaće mnogo godina poslije Damir Avdić Graha. A gdje je drugo i moglo završiti s obzirom na političku želju jednog naroda da živi u jednoj državi, što nije uspjelo Nijemcima čak ni uz pomoć fanatizma Adolfa Hitlera, superiornog njemačkog naoružanja i legendarno čvrste volje njemačkih vojnika.

Tako da povratak osuđenog ratnog zločinca na mjesto zločina može probuditi samo najgora sjećanja. Vrativši se sa dvije trećine odslužene zatvorske kazne, Momčilo Krajišnik je kao u bajci sletio na Pale helikopterom tzv. manjeg bh. entiteta. Dočekala ga je izvjesna masa klicajućih ljudi, pijana balavurdija sa četničkom stilom odjevanja, i političari iz matične stranke osuđenog i dvije trećine odležanog ratnog zločinca. Stvaranje tzv. manjeg bh. entiteta slavljeno je puštanjem ratnog zločinca na slobodu, jednog od utemeljitelja ove najbizarnije političke tvorevine u Evropi na kraju dvadesetog vijeka.

Na dvadesetak kilometara od Sarajeva dešavala se ova groteskna proslava. Puštanje „istaknutog“ ratnog zločinca bila je udarna vijest jedan dan i onda je otišla u arhivu.

Sjećam se Momčila Krajišnika dok je predsjedavao Skupštinom tadašnje SRBiH. Djelovao je puno razumnije i uravnoteženije od nenormalnog psihijatra i „pjesnika“ Radovana Karadžića. Ili mi se tako činilo, jer to je onaj osjećaj kao kad u nekom fantastičnom filmu među zlikovcima tražiš nekog za koga bi eventualno imao kakve-takve simpatije. Ne drži me više takav osjećaj svijeta. Ljudi poput Krajišnika i Karadžića su ukrali snove stotinama hiljada ljudi u ovoj zemlji. Ne samo snove nego su im uzeli i živote. Ne znam kakva je pravda moguća za ovakve ljude, ovozemaljska kazna im je kolosalno ništavna.

Zato treba ponavljati gradivo svako malo. Jasno i glasno pisati o ratnim zločincima koji se doživljavaju kao nacionalni heroji u skoro polovini ove zemlje. Isto tako pisati kako je nastao tzv. manji bh. entitet. Nastao je onako kako je završilo bratstvo i jedinstvo. Nastao je na masovnim grobnicama i koncentracionim logorima. Nastao je silovanjima, ubijanjima, mučenjima i progonima desetina hiljada ljudi koji su se, biva greškom, zatekli u svojim domovima na teritoriji koju su Karadžić, Krajišnik, Plavšićka i drugi „istaknuti“ ratni zločinci zamislili kao srpsku zemlju. Generacije dolaze i odlaze dok u BiH još traje nezavršeni rat.

Kako bi rekla jedna moja fejsbuk prijateljica: „Djeca rastu na masovnim grobnicama.“

 

(BH Dani)

Add comment

BLISTAVI DOM – Vaša sigurnost i povjerenje su naš emanet!

Highlight option

Turn on the "highlight" option for any widget, to get an alternative styling like this. You can change the colors for highlighted widgets in the theme options. See more examples below.

Advertisement

Small ads

Flickr

  • Lara les yeux dans les yeux
  • Quittie les yeux dans les yeux
  • amour
  • Parvis
  • Naomie
  • Kenji
  • Tulipe
  • Kamel
  • mes sargasses

Social Widget

Collaboratively harness market-driven processes whereas resource-leveling internal or "organic" sources.

ThemeForest

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.