Čovječe, niko ti nije kriv što si bez posla, ni država, ni parlament, ni ministar, ni narodni poslanik, ni predsjednik Republike Srpske, niti tročlano predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Digni dupe i nađi nešto za šljakanje! Radi bilo šta, bilo gdje. Mješaj, ribaj, drljaj, krljaj, cjepaj, pecaj! Važno je da se radi, nebitno što banke nećeš dobiti za odrađeno. Koji će ti klinac lova, ionako ćeš je potrošiti na gluposti: hljeb, mlijeko, vodu, struju…
Nemoj da cmizdriš i kriviš državu kako te godinama drži besposlenoga, jado jadni. Imaš li trunke ljudskosti, što se ono kaže čojstva. To što na birou rada besposličara, kao što si ti, na hiljade ima nije kriv ni Milorad Dodik, ni Izetbegović, ni Lijanovići i Radončići, ni Ivanići, ni Čavići, ni Čovići. Ni prošli Džombić, ni sadašnja Cvijanovićka, nit budući Radojičić. Da bezobrazluk bude veći, čak i kada ti se da posao žališ se što te niko ne plaća. Radiš pola godine i odmah bi platu htio, najamni neradniče! Popričekaj, bracane malo. Zasuči rukave i suzdrži se godinu dana, dvije, pa ako treba i tri godine, puno li je! Kad gazda bude video da si vrijedan radnik dobićeš platu, jebala te plata – samo ti je do novaca stalo!
A šta bi ti htio!? I da imaš posao, i da ti za njega plate. Pa gdje to ima?! Toga nema ni u Albaniji, a o Tanzaniji da ne govorimo. Zar misliš da si jedini u državi koji je zaheftan u prostoru i vremenu za ništavno NIŠTA, osuđen na blejanje u zid i izigravanje mutavog pajsera. Zar misliš da si jedini koji ove godine nije otišao na more ili na planinu? Misliš da samo ti nemaš vikendicu na Jahorini ili u Meljinama. Pas ti mater, ti bi htio i da si građanin BiH, stanovnik Mostara, Banjaluke, Prnjavora, Jablanice, Visokog, i da živiš kao Švajcarac. Vidi molim te.
I na kraju ćeš da se žališ na Milorada Dodika, kao da je on kriv što ti nemaš 3 miliona maraka da započneš posao farmera. Šta bi ti? Da ti neko pokloni pare kako bi uzgajao piliće i svinje?! Ti bi da prodaješ nojeva jaja i da se bogatiš na račun države. Vidi molim te. Da ne bi i činčile da uzgajaš. Malo bi da se omrsiš, gazda bi da postaneš.
Krivi su ti Radovan i Alija što od svoje trinaeste živiš u krizi i neimaštini, ma nemoj. A gdje bi mi danas bili bez svoje majčice Republike Srpske i neotuđive, nedjeljive i nezavisne Bosne da nam njih dvojice nije bilo. Ti si antidržavni elemenat, politički laik i antidemokrata.
Huljo! Da postoji Goli otok odmah bi te u njega trebalo strpati i nepuštati narednih dvadeset godina. Šta bi ti? Da nam država profunkcioniše kao Norveška i Danska, pa da se možeš kurčiti kako voziš Pežoa 607 ili Mercedeca C klase sa sve klimom i vrhunsko Hi-Fi opremom. Malo bi da budeš dingospo?! Vidi molim te!
Ti bi da radiš, a da ti se plati! Ti bi socijalno i penziono. Besplatno školovanje za djecu. Ti bi da društvo bude savršeno. Moralno. Bez korupcije. Da diplomiraš bez da profesoru u džep stotku turiš! Da zdravstveni radnici rade svoj posao po Hipokratovoj zakletvi. Po stare dane penziju bi da primaš, da djetetu imaš za sladoled i knjige, da se gotiviš ko paša, da osam sati radiš a 16 ležiš i mijenjaš kanale na svom LCD televizoru.
Zar bi da cijeli život o tebi brine država?! Punoljetan si, brate, vodi računa o sebi! Ako si završio fakultet budi srećan da si bar nešto završio. Šta da nisi završio ništa? Jedan si od srećnika koji nisu na ulici nakon srednje škole, već si na jaslama države živio najmanje četiri godine. A možda i duže, u slučaju da si studirao medicinu. Pa doktore, pričekaj malo. Juče si diplomu u ruke dobio, a već bi danas u ordinaciju. Ne ide to baš tako, prika. Punio si se znanjem misleći da je ono moć. Eh, druže, malo si se zatrčao.
Ti bi, izgleda, odmah poslije završenog faksa da kreneš na posao – da od države dobiješ za pripavnički staž. A hvala joj nikada reći nećeš. Ti bi da radiš u struci, utopisto! Marksisto! Komunisto! Ma šta god da jesi demokrata nisi; ljudsko si smeće i otpadnik naroda kojem ne pripadaš. Ništa ti nije sveto. Preko pogače bi hljeba. Nemaš osjećaj za nacionalni interes, samo gledaš na sopstveni stomak i egzistenciju. Disidentu!
Ali jarane moj, ako već i želiš sve što žele mladi, onda se nisi obratio na pravu odresu. Tu ti Milorad, Bakir, Zlaja i ostala ekipa ne mogu pomoći. Nego lijepo spremi svoje kofere, pa se opali nogom u guzicu i potraži neki azil na sjeveru, jugu, zapadu – ma idi gdje god hoćeš samo da te naše patriotske oči ne gledaju. Ne kvari sreću braniocima i braniteljima naše otadžbine Republike Srpske i domovine Bosne i Hercegovine. Nego fino posudi pare, kupi kartu pa opali do danske kraljice, švedskoga kralja, britanskoga princa ili njemačke kancelarke, neka se oni pozabave sa tobom i tebi sličnima.
I moli boga da se sažale, te ti daju nekakvu kućicu i poslić, mada nisi zaslužio ni jedno ni drugo, lijenčino neotesana, izdajniče naroda svoga. Idi, bježi, gubi se – valjda ćeš i ti jednoga dana shvatiti da se ne živi od sopstvenoga rada, već od brige i ljubavi prema otadžbini!
(Ernest Bučinski; 6yka)
Add comment