svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
“Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje, a u Allaha je nagrada velika.” (Et-Tegabun, 15)
Uzvišeni je rekao: “…Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija, 35)
Izraz “fitna” koji je upotrijebljen u ovim ajetima znači: iskušenje i ispit.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: “Ispitujemo vas poteškoćama i blagostanjem, zdravljem i bolešću, bogatstvom i siromaštvom, halalom i haramom, pokornošću i griješenjem, uputom i zabludom.”[1]
Huzejfa, radijallahu anhu, prenosi da je Omer, radijallahu anhu, upitao: “Ko je upamtio izjavu od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o iskušenju?” Huzejfa je rekao: “Ja sam ga čuo kako govori: ‘Iskušenje za čovjeka (može biti) u njegovoj porodici, njegovom imetku i njegovom komšiji, a pokriva (briše) ih obavljanje namaza, post i dijeljenje sadake (zekata).’” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[2]
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a on od svog Gospodara da je rekao: “Za svako (loše) djelo postoji iskup; post je Moj i Ja za njega (posebno) nagrađujem…” Bilježi ga El-Buhari.[3]
U predanju koje bilježi Ahmed navodi se: “Svako (dobro) djelo je iskup (za počinjene grijehe),[4] a post je Moj i Ja za njega (posebno) nagrađujem.”[5]
U drugom predanju kaže se: “Svako dobro djelo je iskup, osim posta, on je Moj i Ja za njega (posebno) nagrađujem.”[6]
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pet dnevnih namaza, džuma do džume, ramazan do ramazana, brišu (grijehe počinjene) između njih, ako se izbjegnu veliki grijesi.”[7] Hadis bilježi Muslim.
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan, znajući njegove granice i čuvajući se od onoga čega se treba čuvati u njemu, bit će mu izbrisani (grijesi) koje je prije (počinio).” Hadis bilježi Ahmed, a autentičnim ga je ocijenio Ibn Hibban.[8]
Pouke i propisi
Čovjek nekada bude iskušan dobrom, a nekada zlom. Jedan vid iskušenja dobrom jeste materijalno blagostanje i obasipanje raznim blagodatima, a iskušenje zlom može biti kroz brige, muke i bolesti.
Djeca i imetak su iskušenje čovjeku, a to iskušenje manifestira se njegovim zapostavljanjem obaveza prema Uzvišenom Allahu, a sve zbog silne ljubavi koju osjeća prema njima. Zbog njih postaje škrt i pohlepan, a to će biti razlog njegovog kažnjavanja na ahiretu. Drugi vid iskušenja u imetku i porodici očituje se u činjenici da on prema njima ima obaveze koje mu je propisao Mudri Zakonodavac, kao što je podučavanje, odgoj i skrbništvo nad njima i tome slično. Ukoliko čovjek zapostavi ta njihova prava ili ih u potpunosti ne izvrši, postaje grješan.[9]
Neposlušnost i grijesi su iskušenje, pa ko bude iskušan, recimo, ženom koja mu nije dozvoljena, ili haram imetkom i tome slično, on se ubraja među one koji su iskušani. Nekada u to iskušenje padnu i neki pobožni ljudi[10], kao što kaže Uzvišeni Allah: “Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi” (El-A‘raf, 201). Uzvišeni je rekao: “…i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.” (Alu Imran, 135)
Onaj ko bude iskušan ustrajnim griješenjem i činjenjem nekog grijeha, treba povećati činjenje dobrih djela, jer dobra djela brišu grijehe. Uzvišeni Allah kaže: “…Dobra djela zaista poništavaju loša…” (Hud, 114). Moguće je da mnogobrojno činjenje dobra bude povod za čovjekovo oslobađanje iz okova tog grijeha, tako da ga Allah, zbog te pokornosti Njemu, uputi na iskreno pokajanje.
Ovi hadisi ukazuju na činjenicu da post briše grijehe. Međutim, u hadisu od Ebu Hurejre negira se da post briše grijehe (na isti način kako je to slučaj sa drugim djelima, op. prev.): dok (sva ostala) dobra djela brišu loša, post ne samo da briše (loša djela), nego još ostaju sevapi za njega i nakon brisanja. Ovakvu ulogu ima post koji je iskren i čist od pretvaranja (rijaluka) i drugih nedostataka.[11]
En-Nevevi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Možda će neko reći: ‘Ako abdest briše grijehe, pa šta će onda brisati namaz, ili ako namaz briše grijehe, šta će obrisati namaz u džematu, ramazan, post dana Arefata, post dana Ašure, istovremeno izgovaranje amin sa melekima, jer za sve to se kaže da briše grijehe?’ Na ovo su odgovor dali učenjaci rekavši da sve spomenuto može brisati grijehe. Ako osoba bude imala malih grijeha, (ovi ibadeti) će ih izbrisati, a ako ne bude imala ni malih ni velikih grijeha, a bude izvršavala sve ove ibadete, onda će joj biti upisana dobra djela i podareni veći stepeni (deredže), a ako se uz izvršavanje ovih ibadeta nađe i neki veliki grijeh ili više njih, nadamo se da će mu ih ublažiti.”[12]
Činjenjem dobrih djela nije moguće postići oprost za grijeh uzurpiranja prava ljudi. Dakle, taj grijeh ne brišu dobra djela, svejedno radilo se o malim ili velikim grijesima. Da bi se taj grijeh oprostio, potrebno je vratiti uzurpirano pravo dotičnoj osobi ili dobiti halal od onoga kome je učinjena nepravda.[13]
U ovom hadisu istaknuta je vrijednost posta i ukazano na to da je post povod za brisanje grijeha.
Ovu blagodat brisanja grijeha i iskupa za njih, kao i ostale odlike posta, zaslužit će onaj ko svoj post sačuva od onoga što ga kvari. To potvrđuje predanje Ebu Seida: “…znajući njegove granice (tj. granice posta) i čuvajući se od onoga čega se treba čuvati u njemu…” Shodno tome, musliman treba čuvati svoje noći i dane u ramazanu od svakog zabranjenog govora, kao što je ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, i gledanja u ono što je zabranio Uzvišeni Allah, a što se prikazuje u sredstvima informiranja, u serijama i zabavnim programima.
Molimo Uzvišenog Allaha da muslimanima podari uputu i pravi put!
[1] Ibn Kesir, Tefsir, 3/286.
[2] El-Buhari, 1796, i Muslim, 144.
[3] El-Buhari, 7100, i Ahmed, 2/504.
[4] Svako čovjekovo dobro djelo može biti uzeto od njega na budućem svijetu kao kompenzacija (poravnanje) za nepravdu koju je nekome učinio, osim posta. (op. prev.)
[5] Ovo predanje bilježe Ahmed, 2/457, i Et-Tajalisi, 2485.
[6] Ovo predanje bilježe Ibn Rahavejh, 58, i El-Hejsemi, Medžmeuz-zevaid, 3/179, koji ga pripisuje Ahmedu i kaže: “Njegovi prenosioci su prenosioci Sahiha.” Autentičnim ga smatra Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 4/109.
[7] Muslim, 233.
[8] Ahmed, 3/55, Ebu Ja‘la, 1058, El-Bejheki, 4/304, a Ibn Hibban ga smatra autentičnim, 3433.
[9] Šerh En-Nevevi ala Muslim, 2/171.
[10] Ibn Abdul-Berr, Et-Temhid, 17/394.
[11] Fethul-Bari, 4/111.
[12] Šerh En-Nevevi, 3/113, i Ed-Dibadž ala Muslim, 2/17.
[13] Vidjeti: Tenvirul-havalik, 2/42, i Tuhfetul-ahvezi, 1/535.
Add comment