svabo
Bez obzira koliko god vremena proslo, koliko god se trudili da ih potisnemo, da nastavimo zivjeti “normalnim” zivotima, sjecanja na majske dane krvave devedestdruge, i dalje su ziva u nama kao da su se juce desila, i koliko god lijepi bili proljetni majski dani tuga je prevelika…
Mozda bi lakse bilo, kada bi danasnjica bila drugacija, kada ne bi boljela gorka realnost, kada bi se bez straha i zabrana mogli sjecati tragedije i zlocina koji se desio, kada bi se priznao genocid, kada bi imali obiljezena mjesta sjecanja, podignute spomenike i izgadjene memorijalne centre u kojima bi se njegovalo sjecanje na zlocin i poducavale generacije da isti prepozna i sprijeci na vrijeme…
Medjutim, boli cinjenica da se istorija prekraja, da se dizu lazni spomenici, da se velica i slavi zlocin a zrtva osudjuje zbog trazenja svojih elementarnih ljudskih prava, kada zivis kao “povratnik” u rodjenom mjestu i gradjanin si BH entiteta koji te ne prihvata i ne stiti…
Moglo bi se o ovome cijeli dan pisati, mogle bi se knjige napisati, bilo da se sjecamo onoga sto se desilo, bilo da analiziramo ono sto se danas dogadja, i opet malo bi se toga promjenilo jer osim rijeci trebaju i djela, treba napor, a nazalost, cini mi se da smo sve manje spremni zrtvovati se za nesto sto nema veze sa licnim, dunajlucarskim interesom, i onda se postavlja pitanje, ima li smisla boriti se za istinu, za opstanak naroda kojemu predstoji propast?
Ako nista. vrijedi zbog emaneta koji su nam ostavili nasi sehidi, kao i emaneta prema nasoj djeci i njihovoj buducnosti a na kraju i radi licnog dusevnog zadovoljstva kojeg je tesko osjetiti ganjajuci dunajluk i materiju…
Ovaj maj nam i nije bas najbolje krenuo, prvo nas je Beja sviju sokirao izvrsivsi samoubistvo a ubrzo nakon i toga i hapsenja koja su uslijedila, o cemu cemo vise pisati u narednom periodu kada se bude i konkretno znalo kakva je situacija, posto je plasirano toliko mnogo prica, tako da je tesko doci do pravih informacija a sigurno to je najbolje pokusati dobiti kod same porodice uhapsenih.
Kao sto ste vec informisani krenulo se sa ovogodisnjim obiljezavanjem godisnjica naseg stradanja, neki dogadjaji su se vec desili a neki su najavljeni tako da ce se i ove godine skrenuti paznja javnosti o situaciji u Prijedoru i segragaciji i krsenju ljudskih prava koji se u njemu dogadjaju.
Kao i svake godine, od kako smo se vratili na nasa ognjista, Medzlis Islamske zajednice Kozarac i ove ce godine na miran i dostojanstven nacin obiljeziti 24. maj 1992. godine kao dan pocetka kozaracke golgote.
Sutra (cetvrtak) ce se dijeliti ovi letci koji ce podsjecati i pozivati nase sugradjane da se okupe zajedno u petak 24. maja i da setnjom do sehidskog mezarja u Kamicanima i ucenjem Jasina i Dove za sehide, prisjete maja devedeset druge i da odaju pocast svim neduznim koji izgubise svoje zivote.
Kako je ove godine godisnjica napada na Kozarac u petak, ovog petka klanjace se zajednicka dzuma na prostoru ispred Kapetanove Kule u Starom gradu a dzumu namaz ce predvoditi Reisu l ulema mr. Husein ef. Kavazovic, nakon cga ce se formirati kolona koja ce proci kroz carsiju sve do sehidskog mezarja u Kamicanima.
U zadnjem prilogu koji smo objavili o Arifagic Investmentu imali ste prilike cuti da ce se krajem maja u Norveskoj odrzati niz dogadjaja koji ce obiljeziti 20 godisnjicu dolaska Bosanaca i Hercegovaca u ovu Skandinavsku zemlju gdje ce se sigurno okupiti veliki broj eminentnih ljudi iz politike i poduzetnistva.
Bice ovo odlicna prilika za prestavljanje nase zemlje, njenih potencijala i mogucnosti dobrog i uspjesnog investiranja.
Na ovome skupu bice prikazan i kratak film o Arifagic Investmentu, a sve to pratice i filmska ekipa koja radi duzi film o ovome projektu.
Zahvaljujuci nasem Jusufu, koji inace podrzava nase aktivnosti, imacu i sam mogucnost da prisustvujem ovim dogadjajima i da i sam pokusam napraviti kratku reportazu za kozarac.ba, tako da sutra, insallah, putujem za Oslo gdje se trebam prikljuciti ekipi koja ce boraviti narenih pet-sest dana u Norveskoj.
Zao mi je sto necu moci biti prisutan na narednim komemoracijama, ali nadam se da cu uspjeti napraviti zanimljivu reportazu sa ovog puta i dogadjaja na kojima cu biti a takodjer da cu uspjeti biti u Prijedoru 31. maja 2013. godine
Jer me se tice!
Selam, kozarac.ba…
Add comment