Koliko košta država ?

Pitanje prijave prebivališta građana i građanki prognanih iz Republike Srpske, te mobilizacija dijaspore na aktivno registriranje kojim će se omogućiti značajnije političko učešće povratničke populacije u zakonodavnim strukturama entiteta i države, nikada nije bilo pitanje koje se može posmatrati kao problem koji se tiče samo njih kao skupine. Ono svakako povlači posljedice za sve građane BiH, te uspjeh ili neuspjeh procesa zapravo utvrđuje pravac u kojem Bosna i Hercegovina ide kao država i društvo.

Već dvadeset godina Republika Srpska živi jedan odvojen život od Bosne i Hercegovine. Ona se kao takva, zapravo uklapa u cjelokupnu sliku zemlje, gdje tri različita društva stoje jedan pored drugog, te dolaze u kontakt tek u onoj mjeri koja se od njih traži za opstanak iluzije očuvanja države.

Prostor razmjene ideja i komunikacija između građana dva entiteta, pa i između tri etničke skupine koje dominiraju ovim prostorima, minimalan je i nedovoljan za izgradnju bilo kakve zajedničke vizije budućnosti.

Jasno, stvarnost u kojoj živimo danas, posljedica je masovnih ratnih zločina, temeljitog etničkog čišćenja, te u konačnici genocida. Tri etnički zaokružene cjeline, danas predstavljaju, svaka za sebe, sigurno gnijezdo za po jedan od tri konstitutivnih naroda. No, dok u Federaciji BiH, koja zbog samog ustroja i dalje ovisi o međuetničkom dijalogu, postoji neka svijest o državi, s druge strane, čak i najliberalnije struje u Republici Srpskoj ne doživljavaju Bosnu i Hercegovinu i pripadnost zemlji kao primarni idenitet, već se suštinski uglavnom vezuju za RS kao matični entitet i prostor sa kojim se poistovjećuju.

Rezultat je to dugog procesa, u kojem nove generacije nemaju ni prostora za približavanje tom osjećaju patriotske povezanosti sa Bosnom i Hercegovinom, te izgradnji građanskog ideniteta koji bi nadilazio etničke podjele u zemlji. Na takvom prostoru, danas živi i ona brojna manjina, onih osam-deset posto povratnika, građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, koji se ne mogu identificirati sa RS-om, prije svega jer u njoj vide personifikaciju kruga zločina i onog režima koji je, predvođen Karadžićem i Mladićem, sistematski djelovao na etničkom čišćenju i genocidu.

Zbog toga, danas su povratnici i prognana dijaspora, osnov nade za opstanak ideje pripadnosti državi Bosni i Hercegovini na prostorima RS-a. Na tom putu, “Prvi mart” zapravo popisuje glasove koji su šansa za opstanak države. Daje nadu da će sutra dva, tri, pet, predstavnika povratnika u Parlamentu, zajedno sa progresivnim strujama u RS-u, moći otvoriti vrata integracije i jednog novog vremena u kojem neće biti ništa manje osjećaja pripadnosti entičkim skupinama ili entitetima, ali će barem porasti ideja onog građanskog i zajedničkog pripadanja Bosni i Hercegovini.

To jeste i pitanje opstanka Bošnjaka i Hrvata na prostorima gdje su prije rata činili većinsko stanovništvo, a danas ih tamo ima samo u tragovima. Broj registriranih u periodu koji dolazi, zapravo će nam dati odgovor na pitanje: Gradovi ili hramovi, svetišta ili ognjišta? Ako se do izbora 2014. godine ne poslože kockice, ne izgradi jedinstvo među onim političkim subjektima koji ne moraju imati ništa više zajedničko od borbe za opstanak ideje Bosne i Hercegovine u onim granicama u kojima je danas, ne prevaziđu podjele između organizacija, te ne budemo imali svakog povratnika i prognanika spremnog da da svoj udio za državu, pitanje je šta da očekujemo u budućnosti?

Historija je otvorila posljednju priliku. Bez buđenja, brojevi će opadati, šiblje će pokriti sela u kojima više nikoga nema, polja će ostati pusta, a mi ćemo tamo zalaziti na godišnjice i obilježavanja bitnih datuma stradanja. I ko će onda imati iza sebe išta za reći, do da je prihvatio podjelu ratnog plijena, te priznao ideju – da je neki prostor nečiji samo jer je nečija vojska tu vladala 1995. godine?

I za kakvu se onda Bosnu to bore, ako na pola njenog prostora ni ne zalaze? I šta će im takva država, ako svojim korakom nisu dorasli njenoj veličini? Hoće li Bosna i Hercegovina od Prijedora do Bijeljine, od Bijeljine do Trebinja, biti samo mjesto sjećanja, ili mjesto inata, gdje će se ljudi vratiti na svoja ognjišta i izboriti pravo na državu? Koliko košta država, koliko košta da barem svratiš i digneš svoj glas protiv nestanka? Prošlost ili budućnost, poraz ili pobjeda, opstanak ili tihi nestanak? Tvoj most, tvoja ćuprija. Tvoj glas, tvoja zemlja.

KOALICIJA “PRVI MART”

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.