Kozarac.ba

Nastavak suđenja Miloradu Tadiću, zvanom Brk

U četvrtak, 28.02.2013. godine, pred Okružnim sudom u Banjaluci, održan je nastavak suđenja Miloradu Tadiću, zvanom Brk, za ratni zločin počinjen u logoru Omarska izvršen nad Seadom Sivcem, veterinarom iz Trnopolja.

Ovaj predmet je sa Suda BiH prebačen na Okružno Tužilaštvo u Banjaluci, zahvaljujući upornosti porodice Sivac Seada koja je podnijela zahtjev za procesuiranjem ovog zločina.

Kao svjedoci odbrane svjedočili su Jadranka Gavranović i Željko Mejakić.

Jadranka Gavranović je danas izjavila da je prije rata živjela u Omarskoj i radila kao medicinska sestra u Prijedoru. Bila je zatvorena u logoru Omarska u periodu od 18.06. do 06.08.1992. godine. Navela je da je bila zatvorenica u logoru, ali da je imala povlastice i da se mogla slobodno kretati u sklopu logora. Bila je smještena sama u prostoriji koja je bila predviđena za kupatilo u Bijeloj kući. Također je navela da je poznavala ubijenog Seada Sivca, veterinara iz Trnopolja, te da ga je viđala u logoru Omarska. 27.07.1992. godine.

Svjedokinja je izjavila da je Sead ubijen od strane nepoznatih lica iza Bijele kuće, a što je ona gledala kroz prozor prostorije u kojoj se nalazila. Za optuženog Milorada Tadića je izjavila da ga poznaje ali da on toga dana nije bio prisutan u vrijeme kada je ubijen Sead Sivac, te da je on toga dana došao po Željka Mejakića i odvezao ga u Prijedor. Na pitanje tužitelja i predsjedavajuće sudskog vijeća zašto je ona bila zatvorena u logoru Omarska, svjedokinja je odgovorila da ni dan-danas ne zna stvarni razlog, te da je njezin nevjenčani suprug bio pretučen u logoru usljed čega je podlegao. Svjedokinja je izjavila da su ljudi svkaodnevno ubijani u logoru, te da su ih odvozili malim kamionom, tzv. Tamićem.

Drugi svjedok odbrane, Željko Mejakić,  je u periodu od 24. maja do 30. augusta 1992. godine kao načelnik bezbjednosti i de facto komadant logora Omarska bio nadređen i odgovoran za sve tri smjene straže u logoru kao i za živote preko 3 000 zatočenih civila. Na suđenje doveden iz zatvora u Tunjicama gdje se nalazi na izdržavanju dvadesetjednogodišnje kazne za zločin protiv čovječnosti, za što je osuđen na Sudu BiH. Nakon što mu je ”naređeno da se povuče iz policije“ 2002. godine otišao u Srbiju i predao se Tribunalu u Haagu, koji je protiv njega podigao optužnicu 1995. godine.

Vijeće za prosljeđivanje Tribunala je odluku o prenosu ovog predmeta na Sud BiH donijelo 20. jula 2005. godine, a prema pravilima 11 bis o prenosu predmeta iz Haaga na lokalne sudove. Četvorica optuženih u predmetu Mejakić i ostali su u Sarajevo prebačeni u maju 2006. godine.

I ovaj svjedok je za Milorada Tadića, koji je bio vozač u policiji, izjavio da tog dana nije mogao biti u logoru jer je njega lično vozio u Prijedor na sastanak i vratio nakon sastanka. Također je izjavio da je Tadić imao zaduženu automatsku pušku koju je držao u gepeku auta, a da nikada nije nosio pištolj. Potvrdio je i da su se u logoru Omarska događala premlačivanja i ubijanja ljudi i da su to, uglavnom, radili tzv. padobranci – vojnici koji su dolazili iz drugih dijelova BiH i koje on nije poznavao. I ovaj svjedok je naveo da je poznavao ubijenog Seada Sivca koji je bio veterinar, te da se ne sjeća da je on ikada bio u Bijeloj kući, ali da zna je bio u jednom od hangara. Sjeća se i da je tog 27.07.1992., na državni praznik, kada je on išao na sastanak u Prijedor, iz logora nestalo oko 24 osobe. Za nestanak tih ljudi je saznao kada se vratio sa sastanka, od Kerima Mešanovića sa kojim je on, kako kaže, bio u rodbinskoj vezi. Izjavio je da je tada i sam zaplakao kada je čuo da je ubijen Omer Kerenović. Pretpostavlja da je u toj grupi nestao i Sead Sivac. Na pitanje predsjedavajuće Sudskog vijeća da li poznaje svjedokinju Jadranku Gavranović, odgovorio je da poznaje i potvrdio da je ona bila zatvorena u logoru Omarska, ali da ne zna tačan razlog zašto je bila zatvorena. Međutim, rekao je da je Jadrankin nevjenčani suprug Igor Kondić bio u logoru i da je podlegao od posljedica premlaćivanja. Dalje je izjavio da su Jadranka i Igor, uhapšeni skupa sa Draškom Lujićem zbog prodavanja oružja Muslimanima.

Na ročištu se nisu pojavili predloženi svjedoci odbrane: Nermin Striković i Samir Hodžić.

Tužilac Branko Mitrović se usprotivio vjerodostojnosti svjedočenja Jadranke Gavranović te izjavio da se radi o instruisanom svjedoku.

Ostalo je nerazriješeno zašto je Jadranka Gavranović boravila u logoru Omarska, te kako je mogla sama da boravi u jednoj prostoriji (kupatilu) Bijele kuće skoro dva mjeseca, kada se zna da je "Bijela kuća"  bila mjesto posebnih grozota. Jedna od prostorija u "bijeloj kući" bila je rezervisana za surovo zlostavljanje zatvorenika, koji bi često bili razodijevani, udarani rukama i nogama i na drugi način zlostavljani. Mnogi su umrli od posljedica ovakvih čestih zlostavljanja. Zatvorenici koji su morali čistiti nakon tih premlaćivanja govore da   su po podu nalazili krv, zube i kožu žrtava.

Naredno ročište je zakazano za 26.03.2013.

Udruženje Prijedorčanki „Izvor“

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.