U četvrtak, 28.02.2013. godine, pred Okružnim sudom u Banjaluci, održan je nastavak suđenja Miloradu Tadiću, zvanom Brk, za ratni zločin počinjen u logoru Omarska izvršen nad Seadom Sivcem, veterinarom iz Trnopolja.
Ovaj predmet je sa Suda BiH prebačen na Okružno Tužilaštvo u Banjaluci, zahvaljujući upornosti porodice Sivac Seada koja je podnijela zahtjev za procesuiranjem ovog zločina.
Kao svjedoci odbrane svjedočili su Jadranka Gavranović i Željko Mejakić.
Jadranka Gavranović je danas izjavila da je prije rata živjela u Omarskoj i radila kao medicinska sestra u Prijedoru. Bila je zatvorena u logoru Omarska u periodu od 18.06. do 06.08.1992. godine. Navela je da je bila zatvorenica u logoru, ali da je imala povlastice i da se mogla slobodno kretati u sklopu logora. Bila je smještena sama u prostoriji koja je bila predviđena za kupatilo u Bijeloj kući. Također je navela da je poznavala ubijenog Seada Sivca, veterinara iz Trnopolja, te da ga je viđala u logoru Omarska. 27.07.1992. godine.
Svjedokinja je izjavila da je Sead ubijen od strane nepoznatih lica iza Bijele kuće, a što je ona gledala kroz prozor prostorije u kojoj se nalazila. Za optuženog Milorada Tadića je izjavila da ga poznaje ali da on toga dana nije bio prisutan u vrijeme kada je ubijen Sead Sivac, te da je on toga dana došao po Željka Mejakića i odvezao ga u Prijedor. Na pitanje tužitelja i predsjedavajuće sudskog vijeća zašto je ona bila zatvorena u logoru Omarska, svjedokinja je odgovorila da ni dan-danas ne zna stvarni razlog, te da je njezin nevjenčani suprug bio pretučen u logoru usljed čega je podlegao. Svjedokinja je izjavila da su ljudi svkaodnevno ubijani u logoru, te da su ih odvozili malim kamionom, tzv. Tamićem.
Drugi svjedok odbrane, Željko Mejakić, je u periodu od 24. maja do 30. augusta 1992. godine kao načelnik bezbjednosti i de facto komadant logora Omarska bio nadređen i odgovoran za sve tri smjene straže u logoru kao i za živote preko 3 000 zatočenih civila. Na suđenje doveden iz zatvora u Tunjicama gdje se nalazi na izdržavanju dvadesetjednogodišnje kazne za zločin protiv čovječnosti, za što je osuđen na Sudu BiH. Nakon što mu je ”naređeno da se povuče iz policije“ 2002. godine otišao u Srbiju i predao se Tribunalu u Haagu, koji je protiv njega podigao optužnicu 1995. godine.
Vijeće za prosljeđivanje Tribunala je odluku o prenosu ovog predmeta na Sud BiH donijelo 20. jula 2005. godine, a prema pravilima 11 bis o prenosu predmeta iz Haaga na lokalne sudove. Četvorica optuženih u predmetu Mejakić i ostali su u Sarajevo prebačeni u maju 2006. godine.
I ovaj svjedok je za Milorada Tadića, koji je bio vozač u policiji, izjavio da tog dana nije mogao biti u logoru jer je njega lično vozio u Prijedor na sastanak i vratio nakon sastanka. Također je izjavio da je Tadić imao zaduženu automatsku pušku koju je držao u gepeku auta, a da nikada nije nosio pištolj. Potvrdio je i da su se u logoru Omarska događala premlačivanja i ubijanja ljudi i da su to, uglavnom, radili tzv. padobranci – vojnici koji su dolazili iz drugih dijelova BiH i koje on nije poznavao. I ovaj svjedok je naveo da je poznavao ubijenog Seada Sivca koji je bio veterinar, te da se ne sjeća da je on ikada bio u Bijeloj kući, ali da zna je bio u jednom od hangara. Sjeća se i da je tog 27.07.1992., na državni praznik, kada je on išao na sastanak u Prijedor, iz logora nestalo oko 24 osobe. Za nestanak tih ljudi je saznao kada se vratio sa sastanka, od Kerima Mešanovića sa kojim je on, kako kaže, bio u rodbinskoj vezi. Izjavio je da je tada i sam zaplakao kada je čuo da je ubijen Omer Kerenović. Pretpostavlja da je u toj grupi nestao i Sead Sivac. Na pitanje predsjedavajuće Sudskog vijeća da li poznaje svjedokinju Jadranku Gavranović, odgovorio je da poznaje i potvrdio da je ona bila zatvorena u logoru Omarska, ali da ne zna tačan razlog zašto je bila zatvorena. Međutim, rekao je da je Jadrankin nevjenčani suprug Igor Kondić bio u logoru i da je podlegao od posljedica premlaćivanja. Dalje je izjavio da su Jadranka i Igor, uhapšeni skupa sa Draškom Lujićem zbog prodavanja oružja Muslimanima.
Na ročištu se nisu pojavili predloženi svjedoci odbrane: Nermin Striković i Samir Hodžić.
Tužilac Branko Mitrović se usprotivio vjerodostojnosti svjedočenja Jadranke Gavranović te izjavio da se radi o instruisanom svjedoku.
Ostalo je nerazriješeno zašto je Jadranka Gavranović boravila u logoru Omarska, te kako je mogla sama da boravi u jednoj prostoriji (kupatilu) Bijele kuće skoro dva mjeseca, kada se zna da je "Bijela kuća" bila mjesto posebnih grozota. Jedna od prostorija u "bijeloj kući" bila je rezervisana za surovo zlostavljanje zatvorenika, koji bi često bili razodijevani, udarani rukama i nogama i na drugi način zlostavljani. Mnogi su umrli od posljedica ovakvih čestih zlostavljanja. Zatvorenici koji su morali čistiti nakon tih premlaćivanja govore da su po podu nalazili krv, zube i kožu žrtava.
Naredno ročište je zakazano za 26.03.2013.
Udruženje Prijedorčanki „Izvor“
Add comment