Fini, mrtvi, mali Palestinci

Piše: Vedrana Rudan

Mediji ne mogu stalno prodavati iste tople priče iz života jer ljudima koji čitaju i gledaju treba promjena. Više krvi, više krvi, više krvi. Više zločina, više eksplozija ali ne i ista lokacija. Koga briga što se dešava u Bagdadu. Oguglali smo. I Sirija je pomalo dosadna. O Libiji da se ne govori.

Jugoslavenska priča definitivno se više ne nosi. Sjetimo se kako je nekad Sarajevo bilo popularno. Raskomadani leševi na tržnici, mrtva djeca razvaljenih usta gledala su nas slijepim očima, snajperisti su ljude ubijali tek kad bi u kantu natočili vodu. Neka umru sretni.

Ode Sarajevo u povijest. Ovih sam dana pročitala da opet nemaju vode. Dvije rečenice u jednom tekstu u jednim novinama. Nakon deset sati uvečer redukcija, ako si u kafiću pa kreneš prema veceu neka ti bog bude na pomoći. Usrani sarajevski zahodi. Može li to biti brejking njuz?

Ovih je dana Gaza postala hit. Najprije je fotka mrtve palestinske djece postala fotka godine a onda je svijet digao na noge Izraelac snajperist koji se pohvalio snimkom nišana svoga snajpera uperenog u potiljak nekog klinca iz Gaze.

E, to je brejking njuzetina! Jes! To! Dječji potiljak, nišan, za sekund, dva ili tri, glavica dječaka postat će raskomadana, krvava bundeva. Jes, jes i opet jes! Čak su se i Izraelci uznemirili. Neš ti vijesti? Kao da su djeca Gaze meta od jučer? Stara vijest a svijet na nogama?

Možda ima logike u tome? S vremna na vrijeme mi civilizirani moramo se sažaliti nad dječicom Gaze kao što skupljamo pomoć za izgladnjelu djecu Afrike, od raka bolesnu dječicu, slijepu dječicu, šepavu dječicu, grbavu dječicu, dječicu bez nogu i ruku, ukratko, dječicu. Izraelski snajperist

Na stare smo leševe oguglali, trebaju nam mali leševi, najbolje su mrtve bebe. To nas, ono, baš u srce gađa. Da li nas gađa? Naravno da nas baš ništa ne pogađa u srce jer ga nemamo. Ljudi smo, nismo mačke. A i ta mrtva palestinska djeca na našim ekranima su ipak samo krvave krpene lutke koje u nama rajcaju suzne žlijezde i stvaraju osjećaj da smo milosti puni? Mi?

Što činimo? Jebeš suze? Što činimo? Što čine Izraelci da bi prekinuli svoje naciste u klanju malih Palestinaca? Zašto Ameri ne kažu Obami da prestane bespilotnim letjelicama ubijati male Pakistance i pitaj boga koje još male?

Zašto Nijemci nisu Hitleru rekli da prestane ubijati male Židove? Zašto su ustaše ubijale male Srbe? Namjerno neću spominjati što su radili četnici. Njihovi zločini ne bi “nam” smjeli biti alibi za “naše”.

A Hirošima? A… Otkako gmižemo ovom planetom netko ubija nečiju djecu. To je ono što nas čini ljudima. Zato, pustimo onog Izraelca da na miru radi svoj posao.

(www.rudan.info)