Kozarac.ba

Džuma…

 

“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Isa, a.s, se svojom da'vetskom angažiranošću ubraja među najveće Allahove, dž.š., poslanike. Međutim, njegovo specifično rađanje i dolazak na ovaj svijet, kao i njegovo neuobičajeno napuštanje ovoga svijeta, zbunili su mnoge ljude, tako da su ta dva fenomena, nažalost, mnoge odvela u nevjerovanje i odstupanje od linije Pravoga puta.

Njegov specifični dolazak na ovaj svijet i ništa manje specifičan odlazak s ovoga svijeta dva su fenomena koji su u narodu rezultirali čudnim zaključcima, a njegov ponovni povratak na Zemlju zbunjuje mnoge ljude.

Isaovo, a.s, rođenje

Njegovo začeće je fenomen koji je mnoge odveo u krilo nevjerstva, jer nisu mogli pojmiti taj čin začeća i rađanja djeteta bez oca.

Njegova majka Merjem, kćerka Imranova, takođe je, osoba koju je Allah Uzvišeni pripremao za taj čin čudnog rađanja djeteta i time pokazao ljudima svu Svoju svemoć i supremaciju. On je učinio da se Zekerijja, a.s, o njoj brine, ali je Allahova, dž.š., briga o njoj bila i jako vidljiva i uočljiva, što je jasno nagovještavalo da se ona sprema za neku posebnu misiju i ulogu.

Allah Uzvišeni o tome kaže:

«I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo i da se o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. ‘Odakle ti ovo, Merjema?’ – on bi je upitao, a ona bi odgovorila: ‘Od Allaha, Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke'».
 
Allah Plemeniti odredio je Zekerijjaa, a.s, da se brine o njoj, zato što je on bio muž njene sestre, tako da su Jahja i Isa, a.s, bili tetići. To što je Zekerijja, a.s, nalazio hranu kod nje, kako se navodi u ajetu, iako joj niko izuzev njega nije ulazio, jasno upućuje na činjenicu da se radi o kerametu, za koji Mudžahid, Ikrime, Se'id b. Džubejr i dr. učenjaci kažu: «To znači da bi kod nje našao zimi voća koje isključivo rađa u ljetnoj sezoni a ljeti voća koje isključivo prispijeva u zimskom periodu!»

Koliko se Allah Plemeniti brine o Merjemi i njenom sinu Isau, a.s, najbolje ilustrira autentični hadis koji Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Svako dijete koje se rodi šejtan dohvati, pa onako glasno zaplače. Jedino to nije bio slučaj s Merjemom i njenim sinom!» Nakon ovog hadisa, Ebu Hurejre, r.a, je citirao kur'anski ajet, u kome se Merjemina majka obraća Allahu, nakon njezina rađanja: «I ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana».

Čak se meleki obraćaju Merjemi i nagovještavaju njenu posebnu poziciju: «O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio».
 
Nakon toga, meleki nagovještavaju to čudno rođenje i dostavljaju Merjemi radosnu vijest: «A kada meleki rekoše: «O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, sin Merjemin, biće viđen i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevci, i kao odrastao i biće čestit».

Ove kur'anske riječi: «od Njega Riječ», Ibn Kesir tumači rađanjem sina do čijeg postojanja je došlo riječju Allahovom time što On kaže: «Budi!» i to biva.

Razumljivo je da Merjema, r.a, izražava čuđenje i u nedoumici pita svoga Gospodara: «Gospodaru moj, kako ću imati dijete kad me nijedan muškarac nije dodirnuo?» – «Eto tako», – reče – «Allah stvara što on hoće. Kada nešto odluči, On samo zato rekne: «Budi!» – i ono bude».

Slučaj Isaovog, a.s, začeća i rođenja učinio je da su ga kršćani počeli smatrati Allahovim sinom, iako je Adem, a.s, stvoren i bez oca i bez majke, pa nije ni od jedne skupine vjernika nazvan Allahovim djetetom. Allah Uzvišeni to, eksplicite, navodi upravo u kontekstu Isaovog, a.s., rođenja, kada kaže: «Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’ – i on bi».

Stvaranje Adema, a.s, bez oca i majke, nije samo spomenuto u Kur'anu. O tome se jasno govori i u drugim svetim knjigama. Zašto, onda, kršćani ne tvrde da je i Adem, a.s, budući da je stvoren bez oca i majke: bog ili božiji sin?!

Zašto Havvu, r.a, ili kako je oni nazivaju Evu, za koju smatraju da je, takođe, rođena bez oca – ne smatraju bogom ili božijom kćerkom?! Zašto za Melkisedeka, kralja svećenika, za koga kršćanske knjige tvrde da je rođen i bez oca i bez majke, ne tvrde da je bog ili božiji sin?! Zašto to baš čine isključivo sa Isaom, a.s.?!

Istina koju treba da znaju kršćani u vezi sa Mesijom je, kako tvrdi dr. Mustafa Šahin, da je njegovo rođenje bez oca došlo da se Jevreji uvjere u postojanje duše, jer oni nisu vjerovali u postojanje duše i priznavali su samo materiju i materijalni svijet. Zato je Mesija došao na takav način na ovaj svijet, da bi im se zorno dokazalo da je moguće rođenje i bez oca i bez uobičajenog intimnog odnosa između muškarca i žene, ne bi li se vratili na Pravi put.

Takvo rađanje Isaa, a.s, nagnalo je mnoge ljude da uzvjeruju da je u tome znak božanske prirode u njemu, po kojoj se razlikuje od ostalih ljudi, uprkos tome što je imao ljudski oblik. Međutim, između nijekanja da je Mesija rođen na ovaj način, s jedne strane, i vjerovanja da je on bog, s druge strane, leži istina koja je čista kao suza.

Tu istinu je Allah Uzvišeni savršeno jasno i krajnje jednostavno obznanio, da je, uistinu, svaki ljudski um pojmiti može: «Allahovo carstvo je na nebesima i na Zemlji. On stvara što On hoće!» «Ako nešto hoćemo, Mi samo za to reknemo: ‘Budi!’ – i ono bude».

Nažalost, nemogućnost spoznaje da je Allah Uzvišeni moćan stvoriti čovjeka bez oca, nagnala je kršćane da uzvjeruju da Allah ima dijete. Od tog momenta oni vjeruju u trojstvo, pa je Allah Uzvišeni prvih osamdeset i tri ajeta poglavlja Alu ‘Imran objavio, zbog toga, kao odgovor kršćanima na njihovu zabludu.

Kur'ansko pobijanje kršćanskih predodžbi

Takav način vjerovanja i takve izvitoperene predodžbe Allah Uzvišeni proglašava nezamislivim: «Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete!»

Štaviše, takvu predstavu o Bogu – predstavljenu kroz trojstvo – Allah Uzvišeni kategorički osuđuje i proglašava apsolutnim nevjerstvom.

Naime, kršćani tvrde da trojstvo znači tri imena za jednog Gospodara, jednog Boga i jednog Tvorca. Priroda Boga se sastoji, po njima, od trojice podjednakih božanstava: boga Oca, boga Sina i boga Svetog Duha. Ocu pripada stvorenje posredstvom Sina, Sinu iskupljivanje a Svetom duhu čišćenje!

Allah Uzvišeni, eksplicite, potcrtava: «Nevjernici su oni koji govore: «Allah je jedan od trojice!» A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane».

Isa, a.s, nije ni jedan od trojice, niti je on bog. Allah Uzvišeni i na to upozorava: «Nevjernici su oni koji govore: «Bog je – Mesih, sin Merjemin!».

Allah, Gospodar svemira i svih nas, smješta Isaa, a.s, i njegovu majku u ravan koja im, uistinu, i pripada. On, Uzvišeni, definira: «Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici -, a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću».
 

Pogledajmo kako Allah Sveznajući tako jednostavno, za svaku osobu razumljivo, bez obzira na nivo intelektualne mogućnosti, ovim riječima baca u prašinu kompletno kršćansko učenje i zabludjelu predodžbu o Isau, a.s., kao Božijem sinu i o Merjemi kao božijoj majci. Ove riječi: «i oboje su hranu jeli», eksplicite negiraju bilo kakvu vrstu božanstva u slučaju Isaa, a.s., i njegove majke.

Naime, jasan je znak da je onaj kome su potrebni hrana i piće daleko od božanskog bića! Čim konzumira hranu, logički je da je mora negdje, putem fiziološke potrebe, izbaciti. Nije potrebno biti puno inteligentan i shvatiti da Bog niti jede, niti pije, niti obavlja fiziološke potrebe!!! Dovoljan je samo ovaj dio kur'anskog ajeta da kompletno kršćansko učenje, njihova predodžba božanstva i filozofija življenja padnu u vodu. Spomenuti primjer jasno govori o nadmoći Allahovog, dž.š., originalnog govora, supremaciji islama nad ostalim falsificiranim knjigama i dominaciji islamskog nad ostalim učenjima. Ovo je i kristalno jasna poruka čak i nedoučenim muslimanskim intelektualcima, često sa visokim naučnim zvanjima, koji prikupe «hrabrosti» i silne «mudrosti» pa javno tvrde kako ni jedna religija nema monopol nad Istinom i kako su sve religije iste! Na temelju već izloženog, čak će i osoba s najoskudnijim znanjem poreći takve konstatacije!

Isaova, a.s., da'vetska angažiranost

Isa, a.s, je, kako je i bio zadatak svih Allahovih poslanika, a on je bio jedan od najvećih i najodabranijih među njima, pozivao u Allahov monoteizam koji ni jednog momenta nije ostavljao prostora za bilo kakvu sumnju ili iskrivljenu predodžbu. Nikakve razlike nema u njegovom i pozivanju bilo kojeg poslanika i vjerovjesnika prije ni nakon njega.

On sasvim jasno govori: «O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru!», a onda prijeti onima koji će, eventualno, falsificirati, vremenom, njegovo učenje: «Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u džennet zabraniti i boravište njegovo džehennem će biti», i takve javno proglašava nevjernicima: «a nevjernicima neće niko pomoći!»

Zanimljivo je da kršćane njihov poslanik smatra nevjernicima, a neki naši muslimanski intelektualci još i dalje žive u zabludi da «niko nema monopol nad Istinom»!!!

Isa, a.s., je svom narodu definirao pravi put. On im kazuje: «I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg, – zato se Allaha bojte i mene slušajte -, Allah je uistinu i moj i vaš Gospodar, pa se njemu klanjajte; to je pravi put!»

On se ovdje ponaša isključivo kao Allahov rob i Njegov poslanik. Njegov poziv od početka njegove misije, počiva na bogobojaznosti spram Allaha i pokornosti Njegovom Poslaniku, potvrđujući da je Allah i njegov i njihov Gospodar, ne praveći ama baš nikakvu razliku između sebe i njih, potvrđujući da on nije ni gospodar, ni Allahov sin, nego Njegov rob, podstičući da se svi okrenu obožavanju isključivo Allaha, jer božanstva osim Njega nema. Na kraju konstatira: «To je pravi put!», želeći kazati da je sve drugo krivo, lažno i devijantno!

Naravno, na Sudnjem danu svi ljudi tražit će opravdanja, pa će to činiti i kršćani, a onda će Allah Uzvišeni pred njima upitati Isaa, a.s.: «O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: «Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha?!», a onda će Isa, a.s, na zaprepaštenje kršćana koji su bili zavedeni svojim svećenicima i koncilskim preinačavanjem Isaovog, a.s., učenja, odgovoriti: «Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš što ja znam, a ja ne znam što Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam im samo govorio ono što si mi Ti naredio: «Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!» I ja sam nad njima bdio dok sam među živima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš!»

Kada i kako je došlo do izvitoperivanja islamskog učenja?

Naravno, dok je Isa, a.s., bio među njima živjela je i čista ideja monoteizma. Čak je i nakon njega ideja monoteizma nastavila svoj hod među njegovim učenicima i sljedbenicima. Spomenuta zastranjivanja, kako tvrdi Sejjid Kutb, nisu nastala odjednom nego u etapama.

Ona su putem koncila, koji su se nizali, pridodavana, tako da se, na kraju, došlo do čudnovate smjese predodžbi, priča i bajki gdje razum ostaje zapanjen, pa čak i razum onih koji tumače ovo učenje i vjeruju u njega. Nije se, onda, čuditi što je veliki broj kršćana, pa čak i njihovih svećenika, prelazio na islam tokom predavanja poznatog islamskog da'ije Ahmeda Didata, koji im je, sasvim jednostavno, prikazao Istinu i razobličio neistinu i predstavio neodrživim takve predodžbe, koje normalan ljudski razum apriori odbacuje!

Čak i jedno od Evanđelja koja su napisana nakon Isaa, a.s., – Bernabino – jasno govori o njemu kao Allahovom poslaniku, što, eksplicite, upućuje na zaključak da je ideja monoteizma živjela i nakon njega. Nakon toga je došlo do velikih razilaženja.
Ibni Patrik, jedan od historičara kršćanstva, o navedenim razilaženjima, kaže: «Neki od njih zastupali su mišljenje da su Isus i njegova majka dva boga pored Boga. Drugi su smatrali da je Isus u odnosu na Oca kao plamen vatre u odnosu na drugi plamen, koji se odvojio od njega tako da njegovo odvajanje nije ništa umanjilo onaj plamen od koga se odvojio. Treći kažu da ga Merjema/Marija nije nosila devet mjeseci, nego da je prošao u njenom stomaku kao što voda prolazi kroz cijev, jer je Riječ ušla u njeno uho a izašla istovremeno na onom mjestu gdje izlazi dijete. Četvrti kažu da je stvoren od božanske prirode».

Da bi se približile razlike koje su bile potpuno oprečne, sazvan je koncil u Nikeji 325. god. kome je prisustvovalo, po jednima, četrdeset i osam hiljada patrijarha i episkopa, a po drugima dvije hiljade četrdeset i osam svećenika iz svih crkava tadašnjeg kršćanskog svijeta. Od spomenutog broja 318 svećenika prihvatilo je učenje da je Isus Krist bog, da je ravnopravan svome Ocu, da je od Njega rođen i da nije stvoren. Iako je ogromna većina učesnika ovog koncila odbila da prizna takvo učenje o Kristu, odluka manjine postala je obavezujuća za sve crkve i podanike Rimskog Carstva, jer je na njihovoj stranio bio car Konstantin, koji je, nakon pobjede nad svojim rivalom, odlučio da primi kršćanstvo.

Budući da su stanovnici Rimskog Carstva već bili navikli da obožavaju čovjeka, u liku rimskog cara, i da se klanjaju kipovima, nije im bilo teško prihvatiti, da umjesto cara, obožavaju Isusa Krista, dobijajući za to naklonost vlasti i brojne privilegije koje su iz toga proizilazile. Sve te krupne promjene rezultirale su održavanjem i usvajanjem odluka Nikejskog koncila.

Naravno, kada se analizira rad ovog, carigradskog, prvog efeškog i kalcedonskog koncila dolazi se, nedvojbeno, do zaključka da se o esencijalnim vjerskim dogmama, koje su isključivo u nadležnosti Gospodara svjetova, odlučivalo u krugovima svećenika, koji su donosili zaključke shodno svojim sklonostima, aspiracijama i interesima. Na taj način se originalna Isaova, a.s., vjera preobrazila u kršćanstvo izvitopereno maglovitim nagađanjem svećenstva. Sama činjenica da je prvo evanđelje napisano 35 godina nakon Isaove, a.s./Isusove smrti a najmlađe između 70. i 90. godine poslije Isaa, a.s./Krista i da su sva četiri evanđelja kompletirana u zajedničku zbirku oko 150. god. poslije Krista, jasno upućuje na svaku vrstu sumnje u originalnost tog učenja.

Kada se tome doda i Allahovo, dž.š., pitanje kršćanima i židovima: «O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete!?», onda nur islama posebno prekrije horizonte naših vidika a guste koprene i brojni falsifikati iščeznu bez traga. Svaka osoba to treba prepoznati i uskliknuti: «Došla je istina, a nestalo je laži; laž, uistinu, nestaje!»

Isaova, a.s., da'va bila je potpomognuta mu'džizama

Isaova, a.s., da'vetska aktivnost bila je potpomognuta nadnaravnim čudima, koja je Allah Uzvišeni darovao ovome velikom Poslaniku. Gospodar svjetova spominje više tih nadnaravnih čuda u Kur'anu:

– Kao dijete progovorio je u kolijevci, kada, inače, djeca ne govore.
– Od gline je pravio ptice, koje bi, Allahovom voljom, oživjele.
– Izliječio je slijepca, koji nije vidio od rođenja.
– Izliječio je gubavce, kojih je puno bilo među Židovima u njegovo vrijeme.
– Informirao je ljude, bez ulaska u njihove kuće, šta jedu i šta gomilaju u njima.
– Spuštao je sofru s neba, sa koje su jeli on i njegovo društvo.
– Dizao je, odnosno, oživljavao je mrtve iz njihovih grobova.,

Ova nadnaravna čuda/mu'džize su, takođe, nagnale kršćane da uzvjeruju kako je Isa, a.s./Isus – bog. Zanimljivo je, međutim, zašto raniji Allahovi poslanici, koji su pokazivali veliki broj tih nadnaravnih čuda, recimo Musa, a.s., nisu proglašavani bogovima zbog čuda koja su demonstrirali!?

Njegova smrt

Pitanje ubitstva Isaa.a.s., i njegovog raspeća pitanje je pred kojim su pali i jevjreji i kršćani i njihovo mišljenje i vjerovanje. Jevreji tvrde da su ga oni ubili, zato što je tvrdio da je Allahov poslanik. Kršćani tvrde da je razapet i ukopan, ali da je uskrsnuo nakon tri dana.

Četiri evanđelja koja govore o slučaju hvatanja Isaa, a.s, njegovom raspeću, smrti, ukopavanju i uskrsnuću – napisana su mnogo kasnije, nakon Isaovog, a.s./Isusovog vremena, kada je njegova vjera bila pod strahovitim pritiskom, a njegovi učenici nisu imali prilike provjeriti podatke u atmosferi tajnosti, straha i progonstva. Pored tih napisana su još brojna evanđelja, ali su, iz sumnjivih razloga, koncem drugog stoljeća nove ere, izabrana samo ova četiri koja se smatraju službenim i priznatim. Jedno od evanđelja koja su napisana u periodu pisanja brojnih evanđelja je i Bernabino evanđelje, koje svojim sadržajem oponira ovim odabranim evanđeljima u kazivanju o ubitstvu i raspeću.

Islamska verzija ovog slučaja je kristalno jasna i precizna: «i zbog riječi njihovih: «Mi smo ubili Mesiha, sina Merjemina, Allahovog poslanika»…A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi! – A Allah je silan i mudar».

Ponovni dolazak na Zemlju

Allahova mudrost je učinila da će se Isa, a.s., ponovo pojaviti pred Sudnji dan. Očito je da je to zbog toga što su se o njemu raspredale takve lažne priče, izvitoperene predodžbe i devijantna vjerovanja, da ih isključivo Isa, a.s./Isus lično može anulirati i neutralizirati. Pokušaj islamskih učenjaka i da'ija nije ni izbliza mogao preinačiti te predodžbe i vratiti zabludjele sljedbenike Knjige u krilo prave vjere. To jedino može učiniti Isa, a.s. svojom ponovnom pojavom!

Ebu Hurejre, r.a., prenosi vjerodostojan hadis u kome Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., jasno nagovještava silazak Isaa, a.s., rekavši: «Tako mi Allaha, sigurno će sići Isa, sin Merjemin, kao pravedni vladar. Slomit će krst, ubiti svinju i ukinut će džizju/glavarinu!»

U brojnim drugim autentičnim predajama navodi se da će, pored ostalog, Isa, a.s., ubiti Dedždžala/Antihrista i uspostaviti red, sklad i harmoniju na ovome svijetu!

Očito je da će period pred Sudnji dan biti prepun anarhije, nasilja i tiranije, koja je već prepoznatljiva u našem vremenu, a koja je zasnovana na krivoj predodžbi o Bogu, pa će, upravo zbog toga, Isa, a.s., doći da uništi diktatorsku vlast, koja je personificirana u liku Dedždžala, koja je zavela ljude, da umjesto Allaha Uzvišenog, obožavaju njih i pokoravaju se ljudskim zakonima i njihovim interesima. Slamanje krsta simbolizira izvitoperivanje Allahove riječi na Zemlji, a ubijanje svinje upućuje na nestanak svake vrste nemorala, budući da je svinja prepoznatljiva kao najnemoralnija, najodvratnija i najpokvarenija životinja.

Ono što se čini najvećom mudrošću koju je Allah, dž.š., učinio silaskom Isaa, a.s., jeste da On ne traži od nas da slomimo krst i ubijamo svinje, već traži da se prema židovima i kršćanima lijepo i tolerantno odnosimo. Ako bismo mi to uradili bili bismo proglašeni fundamentalistima i islamskim teroristima! Šta će reći i kako će proglasiti Isaa, a.s. tj. Isusa Hrista, kada slomi krst i ubije svinju???!!!

Vrijeme je da i mi, a posebno Isusovi sljedbenici razmišljaju o tome!!! Na da'ijama je samo da im prikuče istinu i podastru argumente!

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.