Je li doslo vrijeme za ukidanje genocida kao zlocina?

Mjesec dana je prošlo od odluke Haškog suda da Radovana Karadžića oslobodi krivnje po točki optužnice koja ga tereti za genocid nad stanovništvom BiH i Hrvatske izvan Srebrenice. Mnogi su tu odluku dočekali s gnušanjem, ali ne i profesor prava Timothy W. Waters, koji tu odluku smatra dobrodošlom.

Ne zbog toga što Waters misli da je Karadžić nevin. Naprotiv, Waters tvrdi da nekadašnji vođa Bosanskih Srba mora biti strogo kažnjen za sve zločine koje je počinio i naložio – ubojstva, opsade, pljačke, silovanja… Waters odluku smatra dobrodošlom jer bi to, kako se on nada, moglo označiti povod za konačno napuštanje koncepta genocida kao potencijalne točke optužnice za osumnjičene ratne zločince.

U članku za Project Syndicate Waters objašnjava da bi se koncepta genocida kao zločina u potpunosti trebalo riješiti, jer je njegov pravni koncept toliko nekoherentan i toliko inkompatibilan s osnovnom svrhom kojoj služi međunarodno pravo da bi bilo bolje da nikad nije ni izmišljen. "Karadžićevo oslobođenje je, posebno zbog toga što mu se i dalje po drugim točkama optužnice sudi za iste te zločine koji su inkorporirani u koncept genocida, prava prilika da se krene stazom razuma i umirovi genocid kao zločin.

Genocid zahtijeva posebnu namjeru

Podsjetimo, Haški tribunal je zaključio kako nema dokaza da su snage bosanskih Srba na tim područjima pokušale muslimane i Hrvate "u potpunosti ili djelomično uništiti kao etničke grupe", što je uvjet da bi se zločin okarakterizirao kao genocid. Waters objašnjava kako je široko postavljena optužnica uvijek riskantna za sve odvjetnike, ali problem s genocidom nije u "širini" prosudbe. Problem je što je on kao zločin u pravnom smislu potpuno beznadan; defektan je u svojoj definiciji i kompliciran u svojim moralnim i političkim aspektima.

Genocid, naime, zahtijeva "posebnu namjeru". Počinitelj genocida stoga mora imati svjesnu namjeru i da počini određeni zločin i da pritom uništi grupaciju kojoj žrtva pripada. Waters, usporedbe radi, navodi kako u nacionalnom pravu motiv koji stoji iza zločina u pravilu nije presudan, jer ljudi mogu imati čitav spektar razloga zbog kojih djeluju protuzakonito. Bitno je to što su napravili. Rat, kao skupna aktivnost u kojem ubijanje neprijatelja može biti legalno, samo povećava kompleksnost tog pitanja.

Koncept genocida previše se oslanja na interpretacije

Waters navodi kako se dodjeljivanje statusa zločina nad zločinima može činiti moralno atraktivnim u slučaju genocida, ali taj efekt istovremeno iskrivljuje međunarodno pravo i politiku. Kako bi "dokazali" genocidne namjere Karadžića tužitelji su se upustili u razne povijesne interpretacije koncepata Velike Srbije i sličnog, ali su tom politizacijom potkopali vrijednosti legalnosti i opravdane sumnje, koje se ključne stavke poštenog suđenja, objašnjava Waters. A na takav način je jako teško dokazati genocid.

Reakcije na oslobađanje Karadžiće od optužnice za genocid pokazale su kako je fama oko genocida prenapuhana. Neki će reći kako to oslobađanje zapravo negira patnje Karadžićevih žrtava, ali pritom zaboravljaju da genocid nije jedini koji je bitan, tvrdi Waters. Iz nekog razloga patnja se počela povezivati isključivo s genocidom, dok se ubojstva, palež, silovanja, pljačke i ostale točke optužnice za koje se ratnim zločincima sudi, u tom svjetlu čine kao drugorazredni zločini.

"To je moralna perverzija. Nije ništa više pogrešno ubijati ljude na temelju njihovog pripadnosti nekoj etničkoj grupi nego ubijati ljude zbog njihovih političkih uvjerenja, spola ili čistog užitka u ubijanju. A upravo to nosi svaki slučaj suđenja za genocid", smatra Waters.

Najvažniji razlog za ukidanje genocida jest njegova suvišnost

I politički ulog je velik. Spoznaja da postoji nešto što se zove genocid smanjuje pritisak da se intervenira u krizama koje su "samo ubilačke". Istovremeno, ako se olako počne dodjeljivati etiketa genocida, taj će koncept izgubiti svoju težinu. "Unatoč svim problemima vezanim uz taj koncept, procesuiranje genocida bi bilo isplativo i opravdano kada bi to bio jedini način da se masovne ubojice učine odgovornima za svoja djela. Ali nije. Ispod naslova o oslobođenju Karadžića za genocid ostaju i druge optužnice. Njemu će se suditi za iste te zločine, samo će biti klasificirani kao zločini protiv čovječnosti i ratni zločini", naglašava Waters.

Ako tužiteljstvo ponudi dovoljno dokaza, Karadžić će biti osuđen za granatiranje, snajpere, ubijanje, silovanje… Sve što će biti izgubljeno jest prilika da se ti zločini označe etiketom genocida. "To i jest najvažniji razlog da se ukine optužba za "zločin svih zločina" genocid: njegova suvišnost. Genocid je zločin karakterizacije, interpretacije. Umjesto da se fokusiramo na ubojičine motive, bolje bi bilo da učvrstimo svoje vrijednosti tako što ćemo utvrditi da ništa ne može opravdati takav čin", navodi Waters.

S genocidom ili bez njega, svejedno možemo imenovati Karadžićeve zločine

Genocid je društveno prihvatljiv termin da se opiše vrsta anihilacije, ali je u pravnom smislu to kategorija koju treba propitati. "Trebaju nam međunarodni zločini koji su minimalno podložni interpretaciji. Zato stanimo na kraj genocidu kakvog ga znamo – tako što ćemo zaustaviti genocide, ali i tako što ćemo ukinuti zločin genocida. Nazovimo njegove sastavne dijelove njihovim drevnim imenima. Tako će biti i u slučaju Karadžića, kada dođe dan presude. S genocidom ili bez genocida, njemu se i dalje sudi i mi još uvijek možemo imenovati njegove zločine", zaključuje svoju analizu Waters.

(index.hr)