U znak sjećanja na našeg suborca Adema Kenjara

Adem  (Ibrahima) Kenjar rodjen je 1947 godine u mjestu Kenjari, Mjesna zajednica Kamicani tadašnja općina Kozarac, bio je radnik, domacin a posebno čovjek sa vedrim duhom i u najtezim vremnima.

Zivot ovoga covjeka nije mazio ali se Adem sa njim grcevito borio i u vecini bio pobjednik sa ovozemljaskim problemimam .

Mnoge se stvari o ovome insanu mogu ispričati jer mu je zivot bio kao more, vazda u nekim talasima. Početkom agresije na našu zemlju Adem se stvalja na raspolaganje odbranbenim snagama Armije BiH te učestvuje u niz akcija,od Jajaca,Travnika do Visokog, gdje ostaje trajni ratni vojni invalid.

Negovi suborci koji su bili kada je Adem ostao bez noge govore, da nije u tom trenutku jeknuo mada je noga  visila na komadu njegove kože.Čak da ih je smirivao i pokušavao da pomogne koliko se može pomoći u tom trenutku dok su ga nosili.

Nekada je u šali govorio „Eto meni kaže doktor da sam visoki amputirac a ja brate imam samo metar i šezdestet ,gdje to on vidi nesto visoko“.

Mnogo se toga od njega moglo čuti i da je naš povratak u Kozarac mora da dodje “milom ili silom“ a medju prvim se vratio u Kozarac te sa svojom familijom,komšijama gradio i izgradio mnogo šta a vjera u Boga i ljude  je bila na prvom mjestu.

Sjećaju se njega naši i imami, djematlije kad zauči ezan u Šehidskoj dzamiji u Kamičanima a on odzvanja i ide širom našeg mjesta od kuće do kuće od njive do njive.

Sve ovo što je proživio medju nama i sa nama dalo je da njegovo vec iskidano tjelo oboli te što u zadnjem razgovoru sa njim kaze „Pobro za mene lijeka više nema“: 2011 godine sa 64 godine žiovata , otišao je naš dobri Adem nadamo se u bolji svjet, uzela ga je smrt koje se nije bojao.

Na kraju dragi nas ako bogda dzenetlija,nismo te zaboravili te u tvoje ime ime tvoje porodice dižemo ovaj skromni nišan da i oni koji dodju na ovaj svjet poslije nas  znaju da je bio jednom jedan Adem.

(Udruženje boraca Krajine 1992-95)