Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

 

Ove  godine je dvadeseta godišnjica početka prijedorske tragedije kada su okupacione srpske vlasti u nekoliko ljetnih mjeseci istrijebile ili protjerale većinu pripadnika drugih naroda.

Ljudi koji danas žive u Prijedoru nikada se nisu morali ozbiljno suočiti sa patnjama kroz koje su prošli njihovi sugrađani. Prijedor se ne nalazi na crnim listama iako oficijelne vlasti nisu učinile ništa da olakšaju život preživjelim žrtvama. Politički predstavnici Srba još uvijek otvoreno negiraju postojanje logora smrti iako su činjenice o njima utvrđene u više sudskih presuda.

Svi pokušaji da se prijedorska javnost podsjeti na sadistička mučenja, progon više od 50 hiljada stanovnika i ubistvo i nestanak 3178 nevinih Prijedorčana (od toga 262 žene i 101 dijete) nisu kod te javnosti do sada izazvale ni mrvu stida i griže savjesti.

Dvadeseta godišnjica je izuzetna prilika koju ne bi trebali propustiti da sve Prijedorčane podsjetimo na ratne zločine, na 1099 nestalih osoba, zloglasna mučilišta i masovne grobnice, te na hiljade ubica koji mirno žive izvan dometa pravosuđa i vrebaju neku buduću priliku.

U St.Louisu prosle godine  Ed Vulliamy i Edin Ramulic razgovarali su o potrebi da se ove godine u Prijedoru napravi veliki internacionalni događaj koji će krvavo prijedorsko ljeto iz 1992.godine ponovo staviti u fokus svjetske javnosti.

Ideja je da se napravi protestni marš više hiljada učesnika, koji bi krenuo iz centra grada do bivšeg logora smrti Keraterm, zatim bi se otišlo do bivšeg logora u Trnopolju i tu bi se zanoćilo. Noć bi bila ispunjena raznim performansima, video projekcijama, obraćanjima, recitovanjima i sl. Sutradan bi se protestna povorka uputila do šehidskog mezarja u Kamičanima ili do masovne grobnice Stari Kevljani (ili oboje) pa na kraju završila svoj put u Omarskoj. Noć prije kretanja na protestni marš i noć nakon Omarske bi također bile ispunjene konferencijama, okruglim stolovima i drugim sadržajima a što bi tek trebalo osmisliti.

Idealni bi bili zadnji dani u julu ili početak augusta kada je u Prijedoru najveća koncentracija dijaspore. Protestni marš nema smisla praviti ukoliko se neće skupiti minimalno pet hiljada ljudi. Mogli bi ga nazvati ”Marš istine i mira” ili ”Istinom do suživota” i slično. Trebalo bi o tome obavijestiti sve prijatelje Prijedora, sve one strane državljane koji su dolazili u Prijedor ili su bili u kontaktu sa preživjelim žrtvama, ili su bili solidarni gledajući potresne slike iz prijedorskih logora smrti. O maršu bi trebalo na vrijeme obavijestiti sve one koji se protive fašizmu u bilo kom dijelu svijeta kako bi nam se pridružili.

Bitno je napomenuti da ovaj protest ne bi imao etnički, vjerski ili politički predznak niti bi bio usmjeren protiv bilo koje grupe. Cij je buđenje svijesti i savjesti. I to kod svih ljudi koji imaju veze sa Prijedorom.

Javno demonstrirana želja hiljada ljudi na prijedorskim ulicama bi mogla preokrenuti tok historije, a ona trenutno nije niti malo naklonjena istini i žrtvama. 20 proteklih godina je dovoljna historijska distanca nakon koje činjenice i ”činjenice” postaju zacementirane. Naknadno će biti teško bilo šta mijenjati i postići u percepciji Prijedorčana o onom šta se dešavalo devedesetih prošlog vijeka.

Ova ideja o protesnom marsu, rezultirala je osnivanju Odbora za obiljezavanje 20. godisnjice stradanja u Prijedoru, koji je pripremio niz manifestacija i komemoracija pod nazivom “GENOCID u Prijedoru 20. godina” o cijim aktivnostima smo u zadnjih par mjeseci mogli citati ne samo na ovome mediju, i ono sto je sigurno Odbor je ispunio svoj osnovni cilj osnivanja a koji je bio da se Prijedor ove godine stavi u centralnu paznju po pitanju stradanja u Bosni i Hercegovini.

Vrijeme je i da svi zajedno damo doprinos ovome obiljezavanju a mislim da bi ovaj mars bio odlicna prilika o koji bi mogli u narednom periodu organizovati.

Posto su i Optimisti2004-Kozarac ukljuceni u rad Odbora, zadnjih mjesec i po smo, pored redovnih aktivnosti sa mladima imali i dosta obaveza u radu Odbora, tako da sam ponovo bio u 92. godini, tako da sam zaboravio sta znaci sjesti i popiti kafu i oranginu a i pisati Jutarnji trac…

Tek sam neki dan skontao da raja prati Evropsko prvenstvo 🙂

Prije nekoliko dana pogodilo nas je jako nevrijeme sa gradom koji je nanio dosta stete nasim poljprivrednicima, koji ovih dana uglavnom rade na sakupljanju i baliranju sijena, a onda je nakon toga pocelo da grije i da najavljuje nadolazece ljeto, vrucine, raspuste, sezonu, Dane Kozarca 2012.

Ovih dana imali smo i pripreme za ovogodisnji Kamp mladih u Kozarcu koji organizuje Inicijativa mladih za ljudska prava iz Sarajeva, nasi dugogodisnji prijatelji, uz podrsku Izvora.

Posto se planira dosta vremena provoditi na Staroj pilani, aktivisti Optimista2004 su napravili malu akciju i dodatno uredili dio prostora na kojem bi se kamp odvijao…

Oni hrabriji, gosti iz Noreske, Vikinske krvi su se i okupali na Buku i tako otvorili sezonu 🙂

 

 

 

 

Oni drugi, su nakon aktivizma na Pilani nasli bolju zanimaciju da provedu kraj vikenda 🙂

Krenuli smo i polako sa najavama dogadjaja koji bi trebali biti dio ovogodisnje Kulturno sportsko zabavne manifestacije Dani Kozarca 2012., iskreno se nadam da cemo se uspjeti organizovati na vrijeme kao i da cemo se i ove godine okupiti i zabaviti pored gorke cinjenice da je ove godine 20 godina GENOCIDA u Prijedoru…

P.S. Hvala Muji Mujagicu na ustupljenoj fotki iz Trnopolja 🙂

 

Selam Kz.Ba, molim Vas stavite komentar nemoj te me lajkati 🙂

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.