Kozarac.ba

PROMOCIJA KNJIGE NESTALIH OPÅ TINE PRIJEDOR

Knjiga nestalih opštine Prijedor NI KRIVI NI DUŽNI je ugledala svjetlo dana na 20.godišnjicu početka istrebljenja ljudi iz knjige. Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” će promovisati knjigu 12.juna 2012.godine u velikoj sali hotela Prijedor sa početkom u 19:30 h.

Promotori knjige su dr.sc.Goran Šimić i dr.sc. Mujo Begić.

U knjizi se na više od 400 stranica nalaze imena i lični podaci 3.173  ubijenih i nestalih stanovnika opštine Prijedor u periodu od 1992. do 1995.godine. Ona se oslanja na prethodna dva izdanja ali je ovo bitno drugačije. Kraćim pregledom osnovnih do sada utvrđenih činjenica na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu čitaoci se provode kroz glavna mjesta i datume stradanja ljudi sa stranica ove knjige.

Posebnu vrijednost stranicama ove knjige daju fotografije, čiji nam je značajan dio ustupljen iz kartoteke Službe javne bezbjednosti Prijedor. Fotografije više nego išta ukazuju na stvarnost postojanja ljudi koje su srpske snage svirepo istrijebile u provedbi udruženog zločinačkog poduhvata. Ova knjiga je zato i memorijal. Za razliku od kamenih ploča i monumentalnih spomenika ovaj memorijal se može ponijeti u svaki kutak svijeta. Memorijal koji može pratiti protjerane Prijedorčane ma gdje da sada žive. Logori smrti i druga stratišta u Prijedoru nemaju svoje memorijale, u samom gradu postoje jedino spomenici palim srpskim borcima, pa tim prije ova knjiga ima još veće značenje u očuvanju sjećanja na prijedorske civilne žrtve.

Knjiga nestalih opštine Prijedor objavljena je sa nadom da će kod svih Prijedorčana, bez obzira na njihovu etničku, vjersku i političku pripadnost, izazvati sućut prema žrtvama i osudu svih počinilaca ratnih zločina. U riječima osmorice Prijedorčana koji su priznali krivicu pred sudovima spoznajemo da ratne zločine nisu počinile zvijeri nego ljudi koji danas imaju porodice i naizgled normalne živote. Ova knjiga zato poziva sve ljude da ne dozvole da ikad više u njihovom komšiluku stradaju ni krivi, ni dužni.

Iz recenzija:

”Tu leži neizmjerna vrijednost knjige koju držite u rukama. Ovih 3173 lica su prozori u čitave svjetove od kojih je bio satkan Prijedor kojeg više nema. Oni su čuvari istine o gradu pogubljenom zajedno sa svojim građanima. Priče o tome ko su oni bili i ko su mogli biti pričaće se dok je ovog dragocjenog dokumenta, ljudi i vremena.

Ipak, usudio bih se reći da njen najveći značaj nije u čuvanju uspomena na nevine duše u njoj pobrojane. Ubijeđen sam da je ova knjiga daleko važnija današnjim i budućim Prijedorčanima kao udžbenik historije grada u kojem žive. 
Jer, Prijedor ima šansu biti zajednicom u kojoj će humanost biti vrijednost iznad mitova o etničkoj superiornosti, nazadnosti ‘onih drugih’, slavljenja zločina i diskriminacije, samo ako se suoči sa zločinima koji su ga bespovratno promijenili. Za ovaj proces manje je važno koji će omjer Srba, Bošnjaka, Hrvata, Roma, Jevreja, Ukrajinaca i drugih živjeti u toj zajednici. Ali je bitno da suočavanje sa istinom o zločinu bude iskreno i temeljito, da rezultati takvog utvrđivanja istine budu ugrađeni u historiju Prijedora tako da ih budu svjesni njegovi sadašnji i budući žitelji. ”

Refik Hodžić

” Sa drhtajem shvatite: ovo su ljudi uhvaćeni pokušavajući da pobjegu u šume oko Kozarca; ovo su ljudi iz Omarske, Keraterma, Trnopolja i Manjače; ovo su ljudi živi spaljeni u svojim kućama i selima oko Prijedora, ili izvučeni iz svojih soba u gradu i ubijeni. Istraživačev rad se sastoji od lociranja i ekshumiranja ovih ljudi, pronalaska njihovih porodica kroz DNK identifikaciju, i saopćavanje rodbini kad je neko njihov pronađen (ili nije). ”Ovo je istina”, rekao je, jednostavno, rukom pokazujući na kostur koji se nalazio na podu, nedaleko od vrata, na kojem su tri muškarca radila koristeći se ravnalima i sveskama.

Nadate se i očekujete da će, bar poslije 20 godina, počinioci ovih zločina prihvatiti tu istinu i čak drage volje pomagati u pronalasku mrtvih. Ali ne. Umjesto toga, vlasti Republike Srpske igraju igre u kojima se glave mrtvih kotrljaju poput igraćih kocki. Raniji pokušaji da se zvanično poreknu srebrenički masakr i ubijanja u Omarskoj su ismijani dokazima svjedoka, pa oni sad traže ultimativno negiranje svođenja računa: opstrukcija potrage za nestalima, čak i svojim nestalima, ometajući rad državnog Instituta za nestale, uspostavljenog da se iskopa istina koja leži pod zemljom.”

Ed Vulliamy

”Danas znamo za većinu zločina počinjenih nad Bošnjacima Prijedora. Bio je to genocid, ne samo u Prijedoru nego u većini područja u Bosni i Hercegovini koja su bila okupirana od strane Karadžićeve vojske.  Zločin istrijebljenja bio je namijenjen prvenstveno bosanskim muslimanima, ali zajedno s njima su stradali i Srbi i Hrvati koji su se zalagali za jedinstvenu i multietničku Bosnu i Hercegovinu. Genocid je planiran, dogodio se sa svjesnom namjerom i bio je usmjeren ka cijeloj etničko-religijskoj zajednici. Time je ispunjeno činjenično stanje po Konvenciji UN-a o spriječavanju i kažnjavanju genocida. Prije 60 godina Ujedinjene Nacije su usvojile ovu Konvenciju. Ona se bazira na ustrajnom djelovanju pravnika, Jevreja Rapahela Lemkina. 

Istinska pravda nastupiće tek tada kada građani svih nacionalnosti i pripadnosti svih religijskih zajednica budu ravnopravni u svim dijelovima Bosne i Hercegovine i kada im bude zagarantovana sigurnost i život dostojan čovjeka bez straha za preživljavanje. ”

Tilman Zülch

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.