svabo
Knjiga nestalih opštine Prijedor NI KRIVI NI DUŽNI je ugledala svjetlo dana na 20.godišnjicu početka istrebljenja ljudi iz knjige. Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” će promovisati knjigu 12.juna 2012.godine u velikoj sali hotela Prijedor sa početkom u 19:30 h.
Promotori knjige su dr.sc.Goran Šimić i dr.sc. Mujo Begić.
U knjizi se na više od 400 stranica nalaze imena i lični podaci 3.173 ubijenih i nestalih stanovnika opštine Prijedor u periodu od 1992. do 1995.godine. Ona se oslanja na prethodna dva izdanja ali je ovo bitno drugačije. Kraćim pregledom osnovnih do sada utvrđenih činjenica na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu čitaoci se provode kroz glavna mjesta i datume stradanja ljudi sa stranica ove knjige.
Posebnu vrijednost stranicama ove knjige daju fotografije, čiji nam je značajan dio ustupljen iz kartoteke Službe javne bezbjednosti Prijedor. Fotografije više nego išta ukazuju na stvarnost postojanja ljudi koje su srpske snage svirepo istrijebile u provedbi udruženog zločinačkog poduhvata. Ova knjiga je zato i memorijal. Za razliku od kamenih ploča i monumentalnih spomenika ovaj memorijal se može ponijeti u svaki kutak svijeta. Memorijal koji može pratiti protjerane Prijedorčane ma gdje da sada žive. Logori smrti i druga stratišta u Prijedoru nemaju svoje memorijale, u samom gradu postoje jedino spomenici palim srpskim borcima, pa tim prije ova knjiga ima još veće značenje u očuvanju sjećanja na prijedorske civilne žrtve.
Knjiga nestalih opštine Prijedor objavljena je sa nadom da će kod svih Prijedorčana, bez obzira na njihovu etničku, vjersku i političku pripadnost, izazvati sućut prema žrtvama i osudu svih počinilaca ratnih zločina. U riječima osmorice Prijedorčana koji su priznali krivicu pred sudovima spoznajemo da ratne zločine nisu počinile zvijeri nego ljudi koji danas imaju porodice i naizgled normalne živote. Ova knjiga zato poziva sve ljude da ne dozvole da ikad više u njihovom komšiluku stradaju ni krivi, ni dužni.
Iz recenzija:
”Tu leži neizmjerna vrijednost knjige koju držite u rukama. Ovih 3173 lica su prozori u čitave svjetove od kojih je bio satkan Prijedor kojeg više nema. Oni su čuvari istine o gradu pogubljenom zajedno sa svojim građanima. Priče o tome ko su oni bili i ko su mogli biti pričaće se dok je ovog dragocjenog dokumenta, ljudi i vremena.
Ipak, usudio bih se reći da njen najveći značaj nije u čuvanju uspomena na nevine duše u njoj pobrojane. Ubijeđen sam da je ova knjiga daleko važnija današnjim i budućim Prijedorčanima kao udžbenik historije grada u kojem žive.
Jer, Prijedor ima šansu biti zajednicom u kojoj će humanost biti vrijednost iznad mitova o etničkoj superiornosti, nazadnosti ‘onih drugih’, slavljenja zločina i diskriminacije, samo ako se suoči sa zločinima koji su ga bespovratno promijenili. Za ovaj proces manje je važno koji će omjer Srba, Bošnjaka, Hrvata, Roma, Jevreja, Ukrajinaca i drugih živjeti u toj zajednici. Ali je bitno da suočavanje sa istinom o zločinu bude iskreno i temeljito, da rezultati takvog utvrđivanja istine budu ugrađeni u historiju Prijedora tako da ih budu svjesni njegovi sadašnji i budući žitelji. ”
Refik Hodžić
” Sa drhtajem shvatite: ovo su ljudi uhvaćeni pokušavajući da pobjegu u šume oko Kozarca; ovo su ljudi iz Omarske, Keraterma, Trnopolja i Manjače; ovo su ljudi živi spaljeni u svojim kućama i selima oko Prijedora, ili izvučeni iz svojih soba u gradu i ubijeni. Istraživačev rad se sastoji od lociranja i ekshumiranja ovih ljudi, pronalaska njihovih porodica kroz DNK identifikaciju, i saopćavanje rodbini kad je neko njihov pronađen (ili nije). ”Ovo je istina”, rekao je, jednostavno, rukom pokazujući na kostur koji se nalazio na podu, nedaleko od vrata, na kojem su tri muškarca radila koristeći se ravnalima i sveskama.
Nadate se i očekujete da će, bar poslije 20 godina, počinioci ovih zločina prihvatiti tu istinu i čak drage volje pomagati u pronalasku mrtvih. Ali ne. Umjesto toga, vlasti Republike Srpske igraju igre u kojima se glave mrtvih kotrljaju poput igraćih kocki. Raniji pokušaji da se zvanično poreknu srebrenički masakr i ubijanja u Omarskoj su ismijani dokazima svjedoka, pa oni sad traže ultimativno negiranje svođenja računa: opstrukcija potrage za nestalima, čak i svojim nestalima, ometajući rad državnog Instituta za nestale, uspostavljenog da se iskopa istina koja leži pod zemljom.”
Ed Vulliamy
”Danas znamo za većinu zločina počinjenih nad Bošnjacima Prijedora. Bio je to genocid, ne samo u Prijedoru nego u većini područja u Bosni i Hercegovini koja su bila okupirana od strane Karadžićeve vojske. Zločin istrijebljenja bio je namijenjen prvenstveno bosanskim muslimanima, ali zajedno s njima su stradali i Srbi i Hrvati koji su se zalagali za jedinstvenu i multietničku Bosnu i Hercegovinu. Genocid je planiran, dogodio se sa svjesnom namjerom i bio je usmjeren ka cijeloj etničko-religijskoj zajednici. Time je ispunjeno činjenično stanje po Konvenciji UN-a o spriječavanju i kažnjavanju genocida. Prije 60 godina Ujedinjene Nacije su usvojile ovu Konvenciju. Ona se bazira na ustrajnom djelovanju pravnika, Jevreja Rapahela Lemkina.
Istinska pravda nastupiće tek tada kada građani svih nacionalnosti i pripadnosti svih religijskih zajednica budu ravnopravni u svim dijelovima Bosne i Hercegovine i kada im bude zagarantovana sigurnost i život dostojan čovjeka bez straha za preživljavanje. ”
Tilman Zülch
Add comment