Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“Kada nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me, da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!” – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će biti Berzah sve do Dana kada će proživljeni biti. Pa kada se u Sur (rog) puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati. Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti, a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti; u džehennemu će vječno boraviti.” (El-Mu’minun 99.-103.)

Ibn Redžeb kaže: „Allah je stvorio ljude radi ostanka, a ne radi nestanka. On je učinio da nakon stvaranja, ljudi prelaze iz jedne u drugu kuću. Nastanio ih je u dunjalučkoj kući da bi provjerio ko će od njih bolje postupati i raditi, zatim ih nastanjuje u svijetu Berzaha i zadržava do Sudnjeg dana kada će ih ponovo okupiti i kada će im sviđati račun kako bi svako dobio ono što je zaradio. Međutim i prije toga oni i u Berzahu osjećaju posljedice svojih djela.”

Govoreći o Berzahu, Mudžahid je rekao: “Berzah je prepreka između smrti i povratka na dunjaluk.” I kazao je: “Berzah je stanje između smrti i proživljenja.”

Imam Ša’bi je čuo jednog čovjeka kako nakon dženaze govori za umrlog: “On je sada stanovnik Ahireta!” Pa mu je rekao: “Ne govori da je stanovnik Ahireta, već stanovnik kabura.”

Braćo i sestre, čovjek umire na onome na čemu je i živio, pa će tako biti i proživljen, a onda će jedna skupina u džennet, dok će druga u džehennem.

Dokaz iz Kur'ana za berzahsku patnju nevjernika je dio 93. ajeta Sure El-En’am:

…A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruž‍ili ruke svoje prema njima: “Spasite se ako mož‍ete! Od sada ćete neizdrž‍ljivom kaznom biti ka‍žnjeni zato što ste o Allahu ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.

Ove riječi upućene su nevjernicima na njihovoj samrti. Iskreni meleki su ih obavijestili da ih od dana njihove smrti čeka neizdržljiva kazna, tj. kazna u Berzahu (kaburu ili na drugom mjestu). To potvrđuju 45. i 46. ajet Sure El-Gafir:

I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.(45) Oni će se ujutro i naveče u vatri prž‍iti, a kada nastupi čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najtež‍u!”

Allah, subhanehu ve te'ala, je u citiranim ajetima jasno spomenuo dvije vrste kažnjavanja, u Berzehu i Ahiretu, kada nastupi Sudnji dan.

A u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud stoji: Prenosi Osman ibn Affan, radijallahu anhu: „Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem završio ukop umrlog, stao bi pored kabura, pa bi rekao: „Činite istigfar (molite za oprost) svome bratu i molite da bude čvrst, jer on sada odgovara!“ (Ebu Davud)

U drugom hadisu, koji takođe bilježi imam Ebu Davud stoji: Prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu: „Prošao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored dva kabura, pa je kazao: „Ova dvojica se, doista, kažnjavaju, a ne kažnjavaju zbog krupnih stvari. Ovaj se nije čuvao mokraće, a ovaj je prenosio tuđe riječi.“ Potom je zatražio sirovu grančicu, koju je prepolovio, pa pobo na oba kabura po jednu i rekao: “Možda će im biti olakšano dok ne uvehnu!” (Ebu Davud)

Potvrda tome je i slijedeća predaja, koju bilježi imam Ahmed: Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao jašući na svojoj riđoj mazgi pored zidina plemena En-Nedždžar i čuo glasove onih koji se kažnjavaju u kaburima, pa se mazga uznemirila. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče: „Da jedni druge ne ukopavate, molio bih Allaha da vam da da čujete kaburski azab!“ (Ahmed)

Ispravni naši prethodnici, naš dobri i učeni selef, kaže da čovjek nakon što umre odmah uživa ili se kažnjava. Uživanje ili kaznu osjeća svojom dušom i tijelom. Za tu kaznu ili uživanje kaže se kaburska kazna ili kabursko uživanje. Međutim, svaki onaj ko umre, pa makar i ne bio ukopan u kabur; bio spaljen, potopljen ili rastrgan od strane zvijeri, on će također, uživati ili biti kažnjen. Kada bi se čovjek objesio na grani visokog stabla i ostao tako danima na vjetru, njegovo tijelo i duša bi osjetili kaznu koja im je određena. Kada bi dobri čovjek, vjernik, bio ubijen i bačen u duboku jamu ispunjenu vatrom, njegovo tijelo i duša bi osjetili uživanje koje im je i određeno. Dakle, riječ je o kazni i nagradi u Berzehu, tj. životu između dunjaluka i Ahireta, ali se često upotrebljava termin kaburska kazna ili kabursko uživanje zbog toga što se većina ljudi nakon njihove smrti ukopava u kabur.

Braćo i sestre, pripremajmo se za smrt, Berzah, proživljenje, Sudnji dan i inša-Allah vječno uživanje u džennetima, koji su nam obećani! Ispunjavajmo sve islamske obaveze, a posebno obavezu namaza, jer bez namaza nema pravog mu’mina, ispunjavajmo sve na sebe preuzete obaveze, jer ćemo i za njih biti pitani na Sudnjem danu i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama i učini Svojim iskrenim robovima, koji se samo Njega boje i samo Njemu na ruku i sedždu padaju, da obespravljene ljude, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam smrtni čas učini lahkim, da nam život u Berzahu učini ugodnim i punim užitaka, sve do Sudnjega dana, da nam na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote i ukabuli dobra djela i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!