Kozarac.ba

Džuma…

 

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete, sve dok kabure ne naselite! A ne valja tako, saznaćete svakako! I još jednom, ne valja tako, saznaćete svakako! Ne valja tako, neka znate pouzdano, džehennem ćete vidjeti jasno! I još jednom, doista će te ga vidjeti očigledno!Zatim ćete toga Dana za sladak život biti pitani sigurno! (Et-Tekasur 1.-8.)

Braćo i sestre, Allah, subhanehu ve te'ala, nas u citiranoj Suri podsjeća na ljudsku slabost koja se ogleda u međusobnom nadmetanju ljudi u pogledu broja djece i gomilanja imetaka, te da to traje sve dok ne nastanimo kabure, tj. dok ne umremo. Potom nam naš Gospodar potvrđuje tri puta da „tako (kako ljudi čine) ne valja“, te da će oni koji robuju dunjaluku zasigurno vidjeti džehennem i da će ljudi biti pitani za lagodan dunjalučki život.

Brate i sestro, razmišljamo li o trenutku kada će nam u kratku, davno zapisanu posjetu doći nenajavljeni gost, koji dolazi po zadatku, a ne da sa nama sijeli, ogovara i prenosi tuđe riječi, gost ispred kojeg ne možemo zaključati vrata i pogasiti svjetla, kako bi pomislio da nas nema kod kuće; to je Azrail, Melek smrti, koji ima zadatak da tačno u trenutku koji je propisan iščupa našu dušu iz našeg tijela, razmišljamo li o tome trenutku u kojem će naše tijelo bez duše postati nepomično, bespomoćno i beskorisno, kada će nas prisutni okrenuti prema Kibli, a mi ni riječi nećemo moći kazati, razmišljamo li o času kada će najbliže pokopno društvo nas preuzeti i odvesti u gasulhanu, kada će nas gasali kupati, ne vodeći računa o tome da voda bude na odgovarajućoj temperaturi, kada ćemo pored raznih odijela koja ostadoše u našim ormarima i regalima dobiti odijelo skrojeno od običnog šifona, kada će nas  postaviti na tabut, skovan od obične jelovine, širine i dužine tamam prema našim tijelima, a samo prije dan ili nekoliko dana smo se vozili u klimatiziranim modernim vozilima i još uz to neki od nas imali vozače, kada će nas postaviti na mejtaš i klanjati nam dženazu, kada će nas žureći nositi do kabura, naše privremene kuće, do Dana proživljenja, kada će iznad nas postaviti obične daske, kao krov, bez izolacije i crijepa ili lima, kada će na nas bacati zemlju i kamenje, a nakon toga se svi razići da nastave živjeti ostatak svoga dunjalučkog života, a nas ostaviti same, razmišljamo li o dolaska dva meleka da nas u kaburu ispitaju, a nakon ispita da uživamo ili ne dao Allah patimo do Sudnjega dana?! Sve su to situacije o kojima svi mi, braćo i sestre trebamo razmišljati i za ta stanja se pripremati!

Prenosi se da je Rebi’a ibn Hejsem, pripremajući se za prvu kabursku noć, iskopao kabur u svojoj kući i  kad god bi osjetio da mu je srce otvrdlo i zaboravilo na smrt, legao bi u kabur i zamišljao kao da je umro. Zatim bi se kajao i molio da se vrati na dunjaluk, učeči ajete:

Kada nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me, da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio… (Suretu El-Mu’minun 99. i 100.)

A onda je sam sebi odgovarao: “Eto, vratio si se, Rebia!” Onda bi ustrajavao u ibadetu i dobrim djelima.

Hasan El-Basri je jedne prilike pratio dženazu i kad su došli do mezarja, sjeo je pored otvorenog kabura u koji je trebao biti ukopan umrli kojeg su nosili, pa je rekao: “Stvar (dunjalučki život) koja se ovako završava, u osnovi je bezvrijedna i tako je treba doživljavati, a stvar koja počinje ovim (tj. smrt) zaslužuje svaku pažnju i strah od onoga što će ona na kraju donijeti!”

I naši dobri preci, naše dede i babe su bili svjesni ništavnosti dunjaluka, pa su u ranijoj životnoj dobi, tj. u tridesetim ili četrdesetim godinama života, dok su još bili u snazi za sebe pripremali hrastove naslone, koje su držali na tavanu, da se dobro isuše i da su spremni za dženaze, kako se porodica oko toga ne bi zahmetlila i imali su u kući bar jedne ćefine, koje su nerijetko posuđivali onima kojima zatrebaju!

Omer ibn Abdul-Aziz je u jednom svom obraćanju kazao: “Čovječe, kad prođeš pored kabura, pozovi one koji su u njima, ako ti se mogu odazvati i zastani malo pored njih i vidi kako su blizu jedni drugih! Zatim, upitaj one među njima koji su na dunjaluku bili bogati, šta je ostalo od njihovog bogatstva! Upitaj ih šta se desilo sa njihovim jezicima kojima su govorili i sa očima kojima su uživali u gledanju dunjalučkih blagodati! Upitaj ih o nježnim kožama na njihovim tijelima, šta su s njima uradili crvi ispod njihovih ćefina! Crvi su im pojeli jezike, unakazili lica, uništili ljepotu i rastavili udove jedne od drugih. Sami su ostali u kući u kojoj su noći i dani isti.”

Prenosi se da je Osman ibn Affan, radijallahu anhu, kada bi stao pored nečijeg kabura, toliko plakao da bi mu se brada natopila suzama, pa su mu prisutni govorili: “Čudno je to, kad ti se spomenu džennet i džehennem, ti ne plačeš, a kada vidiš kabur, ti plačeš?” Odgovorio je: “Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kabur je prva ahiretska stanica, i ako se čovjek tu spasi, onda je ono što nakon toga slijedi sve lakše, a ako se tu ne spasi, onda je ono što slijedi sve teže.”

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Dok su jedne noći sjedili Ebu Bekr i Omer, prišao im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: „Šta vas je ovdje dovelo?“ Rekoše: „Tako nam Onoga Koji te je s istinom poslao, iz naših kuća nas nije istjeralo ništa drugo do glad.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Tako mi Onoga Koji me je s istinom poslao, ni mene nije ništa drugo istjeralo.” Odatle su zajedno otišli do kuće jednog ensarije čija ih je žena dočekala. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Gdje ti je muž?” Odgovorila je da je otišao da im potraži pitke vode. Utom se čovjek pojavi noseći mješinu sa vodom, nazva im selam i reče: “Dobro došli! Zar je Allahovog roba mogao posjetiti neko odabraniji nego što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji me je posjetio danas?” Objesivši mješinu sa vodom za odsječenu granu palme, otišao je i donio im grozd hurmi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: “Zašto ih nisi pootkidao?” Reče: “Htio sam da ih proberete sami.” Zatim je uzeo nož, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemoj da bi zaklao muzaru!” On im zakla bravče, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada su završili sa jelom, rekao: “Za ovo ćete, na Sudnjem danu, biti pitani. Iz vaših kuća vas je istjerala glad i niste se u njih ponovno vratili dok ovo niste dobili. Ovo spada u blagodati.” (Muslim)

Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže da riječi Allaha, subhanehu ve te’ala: “zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno!”, znače: “Sladak život, tj. blagodati su zdravo tijelo, uši i oči. Allah će Svoje robove pitati u što su ih koristili, iako to On bolje zna od njih samih.” Na to se misli pod riječima Allaha, dželle še’nuhu: “…i sluh, vid i razum, za sve to će se, uistinu odgovarati.”

Braćo i sestre, ne dozvolimo da nas dunjaluk zavara i da ne dao Allah postanemo robovi dunjaluka i njegovi hamali, već budimo od onih koji dunjaluk koriste s mjerom i na Allahovu, dželle še’nuhu, putu za naše dobro na obadva svijeta, ispunjavajmo sve islamske obaveze, a posebno obavezu namaza, jer bez namaza nema pravog mu’mina, ispunjavajmo sve preuzete obaveze i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama i učini Svojim iskrenim robovima, ne robovima dunjaluka i prokletog šejtana, da ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da obespravljene ljude spasi zuluma zulumćara, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u obećanim džennetima počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

(Muderis)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.