Kozarac.ba

NISU DOZVOLILI NI MINUT ČUTNJE ZA ŽRTVE

Predstavnici udruženja koja čine Odbor za obilježavanje 20. godišnjice stradanja nevinih ljudi u Prijedoru danas su planirali posjetiti prijedorske logore smrti. To na današnji dan radimo već više od deset godina.

Prvo smo ispred spomen obilježja u Krkićima položili cvijeće za kozaračke žrtve i odatle smo se uputili u Omarsku.

Neke novinarske ekipe su nas već tu napustile. Proširile su se glasine da navodno neke militantne grupe iz Omarske namjeravaju spriječiti našu posjetu. Još su svježe slike nedavnog divljanja u Sarajevu povodom Dobrovoljačke ulice i nije nam bilo baš svejedno hoće li se naći neko u Omarskoj da vrati Sarajlijama milo za drago preko naših leđa.

Iz firme ArcelorMittal Prijedor koja upravlja kompleksom bivšeg logora nismo dobili dozvolu za posjetu. Jesu Britanci većinski vlasnici firme ali je nama ulazak zabranio direktor Srbin, odnosno ispred nas su se ispriječili čuvari Omarske, također lokalni Srbi. Odlučili smo ipak da se uputimo do kapije rudnika i pred nju postavimo cvijeće kad već ne možemo pred Bijelu kuću. Time smo iskazali naš protest zbog pokušaja uprave rudnika i lokalnih vlasti da nam nametnu datume u kojima se možemo sjećati nevinih žrtava Omarske i drugih logora.

Čuvari Omarske su prvo drsko tražili da se ne snima prostor ispred rudnika a potom su nas upozorili da ne možemo cvijeće ostaviti ni ispred metalne ograde pored kapije. Prijetili su policijom ali smo cvijeće svejedno položili na zelenu površinu tik pored kapije. Obično cvijeće kupljeno u cvjećari predstavljalo je problem ljudima koji mrze. Nisu nam pružili priliku da stanemo mirno jednu minutu i da učenjem Fatihe ili ćutnjom odamo poštu mučenicima u logoru Omarska.

U dopisu koji je Simo Drljača, tadašnji šef policije u Prijedoru, uputio upravi Rudnika RŽR Ljubija stoji: ”Uprava je dužna hitno čitav kompleks upravne zgrade ograditi bodljikavom žicom i ostaviti rampu na putu za Omarsku…”

Tako je nastao najstrašniji logor u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Osim što je na raspolaganje stavio svoje objekte rudnik Omarska je u udruženi zločinački poduhvat uključio i svoje ljudstvo i mehanizaciju. Rudničke mašine su učestvovale u sakrivanju tijela žrtava i to ne samo logoraša Omarske nego i svih drugih logora i žrtava. Rudnička dizalica je bila na Korićanskim stijenama, rudničke bušilice su bušile rupe za eksploziv na Jakarinoj kosi.

Sve to je kupio Mittal, uključujući i nepronađene grobnice. Niti jedna još nije locirana na kopovima rudnika Omarske iako još preko hiljadu tijela nedostaje. A poznato je da su upravo kopovi prijedorskih rudnika bili omiljena odlagališta leševa u Prijedoru u nedostatku prirodnih jama. Tako je bilo u Tomašici,odakle su prenosili tijela dalje do Starih Kevljana i Jakarine kose na Centralnom rudištu gdje je uključujući i Redak 1 i 2 bilo sakriveno više od 400 skeletnih ostataka.

Iz Omarske smo se uputili u Trnopolje pa u Keraterm. Tamo nam nije niko narušavao dostojanstveni ceremonijal polaganja cvijeća i učenja Fatihe. Čak je jedan čovjek ljubazno u Keratermu pomjerio automobil parkiran ispred spomen ploče, da nam oslobodi prostor. Zbog takvih ljudi vrijedi obilaziti logore i na druge načine podsjećati na fašizam koji je bujao Prijedorom devedesetih, a i sada čuči u foteljama i čeka pravi čas.

Ne mora se fašizam uvijek pokazati kroz defile četnika glavnom prijedorskom ulicom, rukopis iz devedesetih je prepoznatljiv i kroz ove zabrane. Bošnjacima i Hrvatima je prvo zabranjeno da rade, pa da se kreću a onda im je zabranjeno da žive. Možemo se mi tješiti blažim pojmovima aparthejd, diskriminacija, ali svejedno ostaje pitanje svih pitanja: Kako slaviti Dan pobjede nad fašizmom na ovakav dan?

Edin Ramulić

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.