Kozarac.ba

Heavy ”Mittal “: tenderska privatizacija zločina

Skoro dvije decenije nakon što je fomiran koncentracioni logor, u Omarskoj i dalje ne postoji spomenik koji bio svjedočio o počinjenim zločinima; Sadašnji vlasnici, kompanija “ArcelorMittal”, tvrdi da čekaju dogovor lokalne zajednice.

U međuvremenu, povremeno onemoguće pristupobjektima unutar Omarske koji su 1992. godine bili mjesta mučenja i ubistava,pa promijene odluku nakon medijskih i pritisaka bivših logoraša

Kompanija ArcelorMittal Prijedor onemogućila je početkom aprila grupu posjetilaca, među kojima su bili i predstavnici udruženja preživjelih, te mirovni aktivisti iz Srbije i studenti iistraživači iz Velike Britanija, da uđe u krug nekadašnjeg logora Omarska.

Mladen Jelača, direktor Kompanije, obrazložio je takvu odluku riječima da su“bezbjednost i zaštita” radnika i posjetilaca najveći prioritet, te kako će se baš u periodu kada je trebala biti posjeta “provoditi poslovi i aktivnosti” ublizini Bijele kuće, te da stoga “nisu u mogućnosti da obezbijede siguran pristup”.

U neformalnom razgovoru sa uposlenicima pak saznajemo da su unutar kruga Omarske u tom periodu imali “goste” koji su sa uposlenicima obilježavali dan bezbjednosti na radu!

No, nakon medijskih pritisaka, Mittal je naglo promijenio odluku. Nakon dugog insistiranja, te naših kontakata sa članovima upravnog odbora, u pismu Slobodnoj Bosni koje potpisuje Murari Mukherjee, generalni direktor Kompanije, stoji kako je nova odluka donesena “nakon povećanog broja zahtjeva od pojedinaca i grupa”, te da su odlučili omogućiti posjete “tokom obilježavanja 20. godišnjice početka sukoba u BiH”

Ipak, svi oni koji dođu na mjestu gdje je bio najveći koncetracioni logor formiran na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata prije samo dvadeset godina, neće zateći nikakvo spomen-obilježje niti bilo kakav drugi znak koji bi svjedočio šta se dešavalo unutar Omarske.

Spomenik nežele ni vlasti u Prijedoru, ali, čini se, ni kompanija koja posjeduje objekte u Omarskoj.  Istovremeno, ulažu skoro 20 miliona funti u spomenik koji će uoči Olimpijskih igara biti podignut u Londonu promovirajući se kao društveno odgovorna kompanija.
 
INFLACIJA OBEČANJA

Ovo nije prvi put da Kompanija, i pored obećanja koji su dali preživjelima još 2005. godine, spriječi ulazak posjetilaca u krug  nekadašnjeg logora, pa da kasnije promijene odluku. “Ovaj put me to iznenađuje jer su mogli očekivati reakciju”, kaže Satko Mujagić, koji je bio zatočen ulogoru sa 17 godina.

Početkom maja 1992. godine, srpske snage koje su preuzele vlast na području općine Prijedor, formirale su logor unutar nekadašnjeg rudnika željeza Omarska. Do 6. augusta 1992. godine, samo kroz ovaj logor, prema podacima Haškog tribunala, prošlo je više od 5.000 osoba, među kojima jebilo i djece, staraca, žena i djevojaka. Na stotine ih je mučeno i brutalno ubijeno, te su bili žrtve seksualnog nasilja.

Početkom augusta 1992. godine britanski novinari Ed Vulliamy, Penny Marshall i Ian Williams uspjeli su ući u Omarsku i snimiti slike koje su šokirale cijeli svijet, a srpske vlasti natjerale da rasformiraju logor. Dio zatočenika je ubijen, dio premješten u druge logore, a tek neki su oslobođeni.

Tokom  2004., objekti u sklopu rudnika Omarska postali su većinsko vlasništvo (51 posto) jedne od najvećih kompanija za iskopavanje i preradu željeza u svijetu – Mittal Steela. Teren na kojem suobjekti i dalje pripada Vladi Republike Srpske, što kompanija koristi kao argument za tvrdnju da ne mogu izgraditi spomenik bez saglasnosti lokalnih vlasti. 

Već 2005. godine, Satko Mujagić je u ime preživjelih poslao pismo direktorima Kompanije. U tom pismu ih  je obavijestio šta se dešavalo tokom rata u logoru, koliko ljudi je ubijeno, tezamolio da “poštuju mrtve” i omoguće preživjelima da obilježe mjesto stradanja.Molili su i da zloglasna Bijela kuća ostane netaknuta, te da bude dostojno obilježena. Nekadašnja ambulanta, tzv. Bijela kuća, prije dvadeset godina bila je mjesto gdje su vršena najbrutalnija mučenja zatočenika iz Omarske. Preživjeli logoraši prepričavaju kao su svako jutro na prilazu ovoj zgradi brojali mrtve, nekada u stotinama.

Iako su dobili obećanje, već naredne godine Bijela kuća je okrečena, a stolica koja je unutra stajala od 1992. godine, i na kojoj su neki od zatočenika mučeni, uništena je. No, tragove od metaka na zidovima ipak nisu pokrili. Kao ni uspomene onih koje su preživjeli torturu Omarske i njihovu odlučnost da ne zaborave.

RAT SE NASTAVLJA

Kompanija je, kako tvrde bivši logoraši, 1. decembra 2005. godine na konferenciji za medije u Banjoj Luci obećala  da će izgraditi spomenik.  No, i to obećanje su uskoro povukli tvrdeći da ne mogu da se miješaju u politiku, te da su spremni uključiti se u eventualnu izgradnju spomenika tek ako se postigne dogovor na nivou “lokalne zajednice”.

“Arcelor Mittal je ovdje radi biznisa. Spremni smoda izađemo u susret zahtjevima lokalnog stanovništva”, rekao je za medije ArneLangner, glasnogovornik Kompanije, dodajući da su vlasnici i direktori svjesnirazmjera zločina koji su počinjeni i da suosjećaju za žrtvama. No, vjerovatnosu isto tako svjesni da lokalne vlasti ne žele pristati na izgradnju bilokakvog spomen-obilježja ubijenim tokom rata, što su u više navrata i javno rekli.

Kemal Pervanić, također bivši logoraš, napominje da nema jedinstvenog stava lokalne zajednice oko toga da li treba graditi spomenik. “Jedan segment te zajednice, povratničkabošnjačka populacija koja je bila žrtva nasilja, želi da se obilježe mjestanjihovog stradanja, dok druga strana trenutno nema interes da se bilo štaobilježi jer se, uglavnom, počinjeni zločini još uvijek negiraju. U atmosferi ovakvih negiranja zločina, nema ni empatije prema žrtvama”, smatra Pervanic.

Eyal Weizman, direktor Goldsmithsovog Centra za istraživanje arhitekture, čiji istraživači su pokušaliući u Omarsku ove godine, kaže kako je “u potpunosti neprihvatljivo da semjesta poput logora Omarska privatiziraju i da se žrtvama i naučnicima nedozvoljava da ih posjete.”

 “Ovaj primjer pokazuje da se rat još uvijek vodi na ovim prostorima, ali samo drugim sredstvima. Između ostalog, izgradnjom spomen-obilježja koji izazivaju dodatne podjele i šire nepovjerenje među stanovništvom”, zaključuje Pervanić. “Najveća tragedija u svemu ovome jenaravno među živima, jer mrtvima postojeći memorijali više ne mogu nanijeti štete.”

Isprikama i objašnjenjima Mittala niko od preživjelih nije zadovoljan niti ih nalazi uvjerljivim, ali jošuvijek se nadaju da će jednom moći obilježiti ovo mjesto kako bi odali počastžrtvama. Do tada Omarska, izuzev na dan komemoracije u augustu, izgleda kao dase tu nikada ništa nije desilo. Istina, Bijela kuća se ne koristi, ali je okrečena i onog ko ne zna šta se tu zbivalo neće podsjetiti na događaje iz 1992. godine. U ostalim zgradama ne postoji ništa što bi podsjetilo na one koji su ubijeni i bili zatočeni u ovom logoru.

RAT U BOSNI ME POTPUNO PROMIJENIO, PRIJEDORSKI LOGORI SMRTI NAJVIŠE!

Penny Marshal je novinarka ITN televizije koja je u august 1992. godine ušla u Omarsku. Slike izgladnjelih, preplašenih logoraša koje je njen kamerman snimio tog dana učinile su da svijet po prvi put reaguje na dešavanja u Bosni i Hercegovini. Bivšilogoraši i danas kažu da su im Penny i Ed spasili živote.

Penny je od tada dva puta bila u Omarskoj. Posljednji put prošlog augusta. Samo za Slobodnu Bosnu govori o onom što je vidjela prije skoro 20 godina i onom što osjeća danas za Bosnu iOmarsku.

Prije skoro 20 godinaušli ste u Omarsku, koja je bila koncetracioni logor u tom trenutku. Koliko jeono što ste vidjeli ostavilo traga u Vama?

ITN, kuća za koju radim, još uvijek čuva materijale koje smo tada snimili. Dio sam zadržala za sebe, u ličnoj arhivi, kao i neke od fotografija koje su mi dali zatočenici u Trnopolju. Iz svoje glave ne mogu da otjeram slike ljudi koje sam vidjela, zatočenike koje sam vidjela u tom prostoru gdje su jeli i koji su bili tako užasnuti. Te slike se ne mogu zaboraviti. Oni su bili uplašeni na smrt.

Otišla sam dva puta na komemoracije nakon toga. Više nema straha među ljudima koje sam tamo vidjela, ali duh istine će proganjati to mjesto sve dok se ne izgradi spomenik. To je odkrucijalnog značaja da bi istina bila prihvaćena od svih, a dostojanstvo i pravda ostvareni. Zbog svih onih koji su patili i umrli.

Šta za Vas znači zloglasna Bijela kuća?

Prva asocijacija je užas koji su ljudi sposobni učiniti kada ih mržnja prevlada, hraneći se na zlu iambicijama političara. Ali moje prijateljstvo sa preživjelima ono je što baca svjetlo na sve te uspomene.

Ja mislim na Bosnu skoro svaki dan. Ta zemlja me dotiče i mijenja me. Ne mogu zatvoriti vrata koja sam otvorila 1992. godine. Niti to želim. Pustila sam strahove i užase da uđu, i to je potpuno promijenilo moj život i stavove. Hrabrost i način kako su bosanski muslimani preživjeli genocid mi daju neku vrstu nade za budućnost.

Kakva je poruka koju s tog mjesta možemo naučiti?

Po meni, političari, intelektualci i komentatori prečesto sa svoje udobne distance gledaju patnjedrugih kao neku igru, ili zagonetku koju treba riješiti. Imaju pretjeran osjećaj vlastite vrijednosti nad vrijednošću onih o kojima se tu ustvari radi.

Nakon medijskog pritiska,“Arcelor Mittal” potvrdio za “SB”

POSJETIOCI ČE, IPAK, MOČI OBILAZITI “BIJELU KUČU” DVA PUTA MJESEČNO!

Nakon  učestalih medijskih pritisaka, u čemu je prednjačio naš list, kompanija Arcelor Mittal odlučila je omogućiti prilaz Bijeloj kući u narednih nekoliko mjeseci. No, to ne znači da će tako ostati do kraja godine ili da u budućnosti neće više biti problema za one koji žele obići ovo mjesto stradanja, pogotovo jer su svoja obećanja vlasnici kompanije do sada u više navrata kršili.

“Arcelor Mittal učinit će sve što je potrebno kako bi se omogućio siguran pristup tom području na određene datume tokom narednih mjeseci. Osim godišnjice komemoracije, koja je 6. augusta, pristup će biti omogućen 13. i 25. maja, 9. i 24. juna, 8., 19. i 24. jula te 19. augusta”, navodi se u pismu koje je Slobodna Bosna dobila iz sjedišta kompanije u Londonu.

U pismu također stoji da će na dane posjete aktivnosti oko Bijele kuće i pristupnih puteva biti obustavljene “tako da ljudi mogu bezbjedno posjetiti ovu lokaciju i odati počast…. Ako postoje posebni zahtjevi za različite datume i za posjete nakon 19. augusta mi ćemo ih razmotriti na konstruktivan način. Naš cilj je da pristup bude omogućen u prosjeku dva do triputa svakog mjeseca tokom 2012. godine."

 

(Nidžara Ahmetašević; SLOBODNA BOSNA)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.