Kozarac.ba

Windows-only država

 

Evo ga, podanička država je po ko zna koji put potvrdila svoje opredjeljenje – mi pojma nemamo i radimo kako nam se kaže. Rekao Microsoft: „Ne može više ovako, licence za software se moraju platiti“, država rekla: “Fakat je tako“, dogovorila se sa Microsoftom, podijelila stickove inspektorima i naučila ih kako par puta kliknuti i prepasti ljude kako bi platili licence. Da paradoks bude još veći, odnosno da ovaj deal sa Microsoftom bude još transparentniji, oni provjeravaju samo orginalnost Windowsa (valjda će u drugom valu gledati Office pakete) i ako imate krekove drugih programa (npr. Adobe Photo Shop ili neke statističke pakete) oni to neće znati. Jer su oni MS vojnici. Jedino se još bojte AUTOCAD-ovog čovjeka.

Počinje inspekcijska kontrola kompjuterskog softwarea

Sve to ide jer smo mi jedna informatički nepismena nacija u kojoj najveći broj ljudi vjeruje da kada upali računar mora ugledati famoznu Windows ikonicu. Ako na računaru nema Worda i Excella veliki broj ljudi ne zna šta će sa sobom, pa psuju prodavaču sve po redu kako im je prodao neispravan računar.

Ipak, ja dajem puno kredita sebi i drugim običnim ljudima da imamo pravo biti informatički nepismeni jer smo kao odrasli ljudi kroz neformalno i informalno obrazovanje vidjeli samo MS aplikacije, dok nam djeca u školi na predmetu Informatika prolaze Microsoftove kurseve. Tako se generiraju generacije i generacije djece koje vjeruju da je informatika = Microsoft. I nema dalje.

Ova država se ponaša kao najgori mogući roditelj – dušmanin svojoj djeci. Znate ono, dijete dođe sa jedinicom, roditelj mu stavi sve igračke u kaznu i vjeruje da će sada dijete samo sa svojim kapacitetima uspjeti doći do rješenja. Ili mu eventualno kaže: „Sjedi i uči“. Djetetu nikako ne ide. Ono sjedi, ali ne konta. A roditelj i dalje vjeruje kako dijete ima samo jedan izbor – da sjedi i „uči“. Taj isti roditelj nikako da shvati da kažnjavanje mora ići uporedo sa podučavanjem o mogućim strategijama rješenja problema.

Cyberbosanka o legalizaciji softwarea

Ovo se sada i nama dešava. Država kažnjava, a ne podučava. Država utjeruje pare, a ne nudi objašnjenje i nikakvo alternativno rješenje osim plaćanja licence.

Da je država znala drugačije možda bi ovo utjerivanje para od licenci imalo potpuno drugačiji tok, a još bi nam i nacija bila informatički pismenija. Ali ne zna. Koliko država ne zna, najbolji primjer je to da je krenula prvo u fiskalizaciju u kojoj je svu IT strukturu bazirala na Windows platformi. Web aplikaciji porezne uprave kojom porezni obveznici vrše prijavu plata i poreza ne može se pristupiti drugačije nego iz Microsoft Internet Explorera. Tu je i niz pomoćnih aplikacija namjenjenih poreznim obveznicima koje su dostupne samo korisnicima Windowsa

Time je ova država zavezala ruke ljudima za sva druga softwerska rješenja i poručila: „Bez Windowsa ne možete biti porezni obveznik“. A onda krenula u utjerivanje. Pa može li biti eklatantniji primjer neznanja i nekompetentnosti države?

Iskreno se nadam da će informatička zajednica učiniti sve da dođe do zaokreta u definiranju informatičke pismenosti i promjene ove konkretne javne politike kako više ne bismo bili taoci jedne korporacije. Pa ko hoće neka plaća licence (i treba da ih plaća jer je sve drugo krađa), a ko neće neka zna da ima alternativu.

Mene zanima obrazovanje naše djece. Stoga smatram da se u obrazovnom sistemu treba učiniti sve kako bismo prestali generirati informatičke podanike i buduće utjerivače dugova za velike korporacije. U obrazovnom sistemu treba potpuno migrirati na otvoreni software. Efekti bi bili višestruki: svoju djecu bismo učili da informatičke tehnologije ne počinju i ne završavaju sa Microsoftom, naučili bismo ih da ne kradu i da je krađa kažnjiva stvar i nećemo imati bespotrebnih troškova.

Drugo, nastavnike treba pripremiti na činjenicu da će biti sve više djece koja neće donositi svoje radove i prezentacije u Microsofotovim aplikacijama jer će njihovi roditelji migrirati na otvoreni software. I treće, tako bismo pokazali da ljudi koji kreiraju obrazovnu politiku misle svojom glavom i nisu neznalice po pitanju infomatičke znanosti. Sve ovo je već i dato kao preporuka i istraživanju mapiranja ključnih kompetencija u obrazovnom sistemu BiH kojeg je 2011 provela Agencija za predškolsko, osnovnoškolsko i predškolsko obrazovanje.

Neznanje je najopasnija stvar na svijetu, a najopasniji ljudi su oni koji ne znaju niti hoće da znaju.

 

(Dženana Husremović RSA)

Dodaj komentar

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.