.jpg)
svabo
“Asterix vilage, u Rimskoj Imperiji…”, ovako mi je ljetos, kroz salu, moj prijatelj, Olivier d'Angély francuski snimatelj koji je zadnje dvije godine snimao film o Kozarcu i o Optimistima, slikovito opisao njegovo vidjenje Kozarca…
I stvarno, cini mi se da je to jedan od najboljih opisa naseg malog mista, i okruzenja u kojem se ono nalazi…
Tako, dok nas manji entitet slavi 20. rodjendan, i koji i dalje otvoreno radi na destrukciji Bosne i Hercegovine, bilo one iz 92. bilo ove Deytonske, dotle se mi pripremamo da obiljezimo 20 godina genocida koji se kontinuirano sprovodi na ovim prostorima…
Dok se jedni bore da iskljuce dijasporu iz glasanja na lokalnom nivou, mi se iz petnih zila napinjemo da je animiramo da se aktivira, organizuje i glasa i na taj nacin da podrsku u ocuvanju zemlje i stvaranju drzave….
I sigurno, nije lako djelovati u takvom okuzenju, pogotovo sto nazalost, za razliku od Gala mi nemamo carobni eliksir koji ce nam dati nadljusku snagu i moc da se borimo protiv daleko jaceg neprijatelja…
Nije lako, ali vrijedi truda i rizika ako ce dati rezultata, ako ce nas to osnaziti, ujediniti, usmjeriti…
Ali ako ce to biti aktuelno samo dok se cita, dok se besumucno komentarise, razvlaci pamet, ubacuju krtice, prave pretresi, onda je zrtva uzaludna i bolje je podici bijelu zastavu, pa kud koji, mi svakako znamo “plan evakuacije” u slucaju frke, logor pa treca zemlja…
Citajuci komentare zadnjih mjesec dana na objavljene traceve i neke vijesti iz Kozarca, gdje smo se dotakli tema od obiljezavanja godisnjice genocida u Prijedoru, do priprema za glasanje i predstojece lokalne izbore, nekih aktivnosti, kako udruzenja, tako i politicara i privednika, stekne se utisak da je Kozarac CRNA RUPA u svemiru…
Niko ni skim, sve lopovi, ne vole nas, mi, oni…, ne trebaju nam privrednici jer podrzavaju tako ekonomiju RS, ne trebaju nam stranke, jer su sve bezveze, i SDA i NGI i SDP i BPS, svi su lopovi, i Skeric i Necko, i Foric i Zinajda, i Behzad i Hifo…
Ne trebamo ni glasati, pa zasto i da postojimo? Varaju narod? Treba dati narodu? Jadni narod? Koji narod?!
Znam da sam i sam dosadio sa ovakvim pisanjem, i samom mi je muka dok ovo pisem, a kako je tek vama dok citate, ali jednostavno mi se cini da bi trebali konacno skinuti maske sa lica i pogledati se u oci i gledati kako da se organizujemo i spasimo ovu carsiju, ovo Asterixovo selo podno Kozarackog kamena…
Nece Kozarac dati narodu, narod treba dati Kozarcu…., ako se mi ne pomjerimo, nece brdo Muhammedu…:(
Vjerujem da nam treba malo, malo iskrenosti, povjerenja, podrske, zajednickog cilja i rada i da svako radi u tom pravcu, treba da napravimo i jaku SDA u Kozarcu a i jaku NGI, i neka dvije stranke, neka i pet, ako ce se razvijati, jacati, ne treba ocekivati jednoumlje, ali opredijelimo se i podrzimo svak svoje, odnosno svi za sve, sto je za Kozarac…
Podigla se i polemika oko prikazivanja filma “U zemlji krvi i meda”, sto sad neko to pokrece, a ne gleda se da li je to OK ili nije, licno sam sam mislio pokrenuti takvu jednu inicijativu ali su me pretekli i Radost Strojnik na FB, a i Ziki sa konkretnim prijedlogom, zbog toga su se i Optimisti ukljcili da pokusamo zaista organizovati, svi zajedno, nesto sto je OK za sve nas, a to je da se promocija odrzi u Kozarcu.
Da bi film bio legalno prikazan u Kozarcu, potrebno je obezbjediti kvalitetne uslove, odnosno profesionalni kino projektor i kino platno, te minimalno 60 posjetilaca po prikazivanju, od kojih 20% sredstava se vraca organizatoru.
U sustini, postoje svi uslovi da se odrzi promocija filma i ona ce se najvjerovatnije i desiti, ono sto bi bio nastavak aktivnosti jeste da se i nakon toga nastavi sa prikazivanjem nekih drugih filmova, sto bi bila jedna od aktivnosti volonterskog tima Optimista a sta bi mozda i dovelo do kampanje da se zaista Kozarcu ponovo vrati urbana infrastruktura koja nedostaje…
Ono sto ocekujemo od vas je da kupite kartu nekome svome ko je ovdje i na taj nacin obezbjedite i bolju posjecenost na ovoj promociji…
Ali, otom po tom, nadam se da cemo ubrzo imati i konkretnije najave…
Ono sto zelim reci u ovome tracu, jeste da nas sviju zaista pozivam da pokusamo da pronadjemo jedni druge, sa kojima mozemo popiti kafu i da se potpomazemo u dobru a da se klonimo rasprava od kojih cemo ostati bez borbenog duha…
Necu reci da je stanje alarmantno, ali priznacemo svi i sloziti se, da stanje nije dobro i da smo u gorim vremenima bili bolji…
Ponekad, i sam sebe pitam treba li stalno poticati na ove teme, ili fakat treba ici sa munare na munaru i slikati zimske pejsaze, uzivati u momentu, ne misleci na sutra…, ali onda za mene ovaj virtual ne bi imao vise smisla, a kakav god da jeste ovaj medij nas jos uvijek moze ustalasati, a dokaz tome su i razni setaci koji hode nasom virtualnom carsijom…
Znam i da nije sve tako crno, ko sto se cini, kao sto znam da moze biti i gore od ovoga, i ima se uvijek s nekim kafa popiti, cak se jos uvijek ostavi i fildjan viska, ako ko naidje, ali vrijeme je da se zaista pokrenemo, halalimo jedni drugima i da vidimo kako dalje?
A kako dalje u FK Bratstvu, razovaralo se sinoc u restoranu Stari Grad, gdje je Uprava kluba organizovala radni sastanak zajedno sa igracima, na koji su se skoro svi odazvali, kako clanovi Uprave tako i igraci…
Nakon uvodne rijeci Predsjednika Upravnog odbora o trenutnoj situaciji u klubu kao i nekim planovima u narednim mjesecima te uslovima koje mogu ponuditi igracima, svi prisutni igraci su izrazili pristanak da nastave i dalje da igraju u ekipi, i uglavnom se to radi o nasem mladjem kadru koji tek sad stasaju u prave igrace i koji predstavljaju pravi igracki potencijal u koji svakako treba ulagati…
Dogovoren je i termin za pocetak priprema a sa obzirom na vremenske okolnosti imace dovoljno vremena da se kvalitetno pripreme za nastavak sezone, koja bi trebala poceti krajem marta…
Prije toga organizovace se radna akcija na uredjenju ograde oko igralista i drugih radova kako bi imali i sto bolji teren za igru…
Prije nekoliko dana objavili smo apel za pomoc Grozdanic Miralemu, i drago mi je da vec ima konkretnih rezultata i iskreno se nadam da ce mu se uspjeti obezbjediti lijekovi i stoga i apelujem da svoju pomoc usmjerite na obezbjedjivanje lijekova, koji su zaista jako skupi,…
Ujedno, ovakve a i druge situacije ponovo aktueliziraju pricu o potrebi postojanja Fonda Solidarnosti i njegovog jacanja…
Pored toga sto bi obezbjedjivali sredstva za hitne slucajeve, Fond Solidarnosti bi bio i adresa gdje bi se ljudi mogli javljati i preko kojeg bi se mogla pomoc i pruzati…
Tako bi Fond ujedno i provjeravao situaciju na terenu kao i sprovdjenje same akcije pomoci…
Ovo govorim iz razloga sto nazalost ima dosta teskih slucajeva i cesto nam se kao administratorima stranice ljudi obracaju da objavimo apele za pomoc, sto nazalost ne mozemo uvijek uciniti jer se plasimo da ne zatrpamo stranicu stalnim nekim apelima i akcijama, ali u vecini slucajeva smo poznavali situaciju i zbog toga apelirali a nazalost imali smo i losih iskustava, s toga bi rjesenje bilo da se ljudi obracaju Fondu koji ce razmotriti situaciju i nakon toga zajedno da radimo na pomoci…
Ovo pisem i iz razloga sto sam dobio jos jednu molbu da apeliram za pomoc nasem Kozarcaninu Demirovic Ibrahimu-Bajki koji je po izbijanju agresije odveden u logor Trnopolje te nakon 2,5 mjeseca transportovan u Travnik gdje se u oktobru 1992. g. pridruzio 17. Viteskoj brigadi.
Imao je jedno lakse ranjavanje u decembru 1992.godine i teze u maju 1994. g. i proglasen od vise vojne ljekarske komisije vojno nesposoban s invaliditetom od 70% do prije 7 godina, kad mu je smanjeno na 50% po novom vojnom zakonu Federacije BIH sa visinom invalidnine od 94 KM. Ozenjen je i ima sina od 15 godina.
U januaru 2011.godine primjetio je promjene u vidu slabijeg apetita, velike potrebe za tekucinom, gubljenjem kilaze, sto se potvrdilo da ima visok secer koji je pokusao sprijeciti sa tabletama i dijabetskom ishranom te tako na kraju izgubio 25 kg.
Borba tabletama, nije pokazala dobar rezultat i krajem januara 2012. godine je hitno primljen u bolnicu sa (neizmjerljivim secerom) i razlikom 36 kg za 12 mjeseci.
Kao sto je vidljivo Bajko je danas u jako losem zdravstvenom stanju kao i u nemogucnosti da se kvalitetno lijeci jer danasnje zdravstvo ne pokriva terapiju koja je jako skupa kao i troskove koji su potrebni za lezanje i sl. stoga apeliramo i za ovaj slucaj, a vjerujem da ce se uvijek naci neko ko ce moci pomoci ljudima u ovakvim situacijama, da ne govorim o rodbini, prijateljima, komsijama, poznanicima…
Jedna je slika nekad dovoljna, jer govori vise nego hiljadu rijeci, ne treba vise slika, treba vise rijeci…
a nadam se i komentara 🙂
Selam Ba 😉
Add comment