Revizija boraca u dolini rijeke Sane posebno je naljutila majke šehida i ratne vojne invalide. Iz hladnog predvorja Osnovne škole u Kozarcu predstavnicima Federalnog ministarstva za boračka pitanja poručeno je:
– U vaša obećanja i dobre namjere mi obični, mali ljudi, koji živimo od invalidnina manjih od vaših toplih obroka, ne vjerujemo!
Topli obroci
Posebno jasna bila je Sada Hodžić, majka Kozarčanka, kojoj je u ratu ubijen sin jedinac Hamdija. Kroz suze, a pred brojnim šehidskim porodicama i RVI, koji dijele sličnu ili u dlaku istu sudbinu, ova majka heroina glasno je izgovorila nekoliko rečenica zbog kojih bi mnogi trebali da se zacrvene ili bar pognu glavu.
– Sram ih bilo! Šta rade ovo od nas i naših života. Još jednom nas ponižavaju. Nas majke šehida. Kakva su to primanja. I njihovi topli obroci veći su od naših invalidnina. Mi od tog živimo. Dok sam tražila pomoć, školovala unuku, nisu mi je dali. Tražili su da sina proglasim mrtvim. Uz dva svjedoka i zahtjeve koje sam svako malo slala u Bihać i u Sarajevo… Igrali su se sa mnom sve do 2005. A kad sam te godine našla sina, tek su mi onda odobrili invalidninu i dali 120 maraka. Sad hoće i to da uzmu. A da mi je sin živ, sve bih im dala, do posljednje marke i poklonila im još hiljadu – kazala je ogorčeno majka Sada.
Govorila je u ime brojnih majki šehida koje su pod naletom raznoraznih revizija izgubile snagu da brane svoje i dostojanstvo svoje ubijene djece čiji se životi, prema nečijim procjenama, do sada mjere tek s nekoliko desetina maraka. Nakon izvođenja iz prava više se neće mjeriti čak ni tim.
A da je i u ovoj priči glavna mirođija politika, vjeruje i Šerif Jaskić Hifo, Kozarčanin, čijih 13 rana proslavljenog borca čuvene 17. krajiške brigade Armije RBiH vrijedi tek 247 KM!
Otkucana rješenja
– Uvjeren sam da je riječ o direktnom prepucavanju koalicije platforme preko leđa ovog jadnog naroda. Svi znaju da su ovi tereni bili specifični, znaju i da je u toku rata izgorjela kompletna dokumentacija i da nije postojao drugi način da se nečija pripadnost u TO dokaže nego uz pomoć dva svjedoka. Garantiram glavom da se neće sve tako olako završiti. Ne zanimaju me ni prijetnje gospodina Heleza ni kompanije. Znam da je otkucano 356 rješenja u Sanskom Mostu. Stoje u boračko-invalidskoj zaštiti i čekaju poštara. Do marta, kažu, što nam i odgovara, jer tada idemo u Sarajevo! Lično im obećavam da se ovoga puta nećemo vratiti i da oni neće sjediti u svojim udobnim foteljama! Ovakva BiH mi ne treba! Ni meni ni ovim jadnim porodicama. Ovo nije Bosna za koju smo se borili – poručio je Jaskić.
Skup šehidskih porodica, ratnih vojnih invalida i demobilisanih boraca općine Prijedor u Kozarcu organiziralo je Koordinacijsko tijelo udruženja boračkih populacija s prostora doline Sane.
– Rekao sam gospodinu Helezu da smo mi ovdje svoj patriotizam davno dokazali. Rješenje je jednostavno – ukidanje spornog Člana 9. Zakona o pravima boraca. To ministar ovog trenutka može stopirati. No, očito je da on to ne želi. A pošto neće, idu tužbe, protesti. Nećemo na ovom stati, jer će oko 200 porodica s područja Prijedora biti izvedeno iz prava i ostati bez ikakvih primanja – kazao je Nedžad Bešić, predsjednik Udruženja boraca Krajine 1992-1995.
Ostala bez 320 KM jedinih primanja
Rješenje prema kojem ostaje bez invalidnine u utorak je dobila Mina Jukić, mještanka Kozarca, koja trenutno boravi u Ključu kod kćerke.
– Bila sam u općini i to primila. Sad ne znam šta ću. Samo plačem. Podigla sam i kredit za kuću, a osim te invalidnine, koja je iznosila 320 KM, drugih primanja nemam – kazala je očajna Mina, koja je na skup u Kozarac došla iz Ključa, gdje je, prema njenim saznanjima, za nekoliko proteklih dana podijeljeno najmanje 16 ovakvih rješenja.
Gaze nas svi!
Jaskić, čijih je 13 ratnih rana u svojoj pjesmi opjevao i književnik Zilhad Ključanin, već šesti put pozvan je u Sarajevo na reviziju. Kaže da mu ne pada na pamet da ide tamo.
– Ovoga puta neka rade šta hoće. Sasvim mi je svejedno. Odavno nam nije bitno ni ko nam je ministar. Gaze nas svi odreda – kazao je Jaskić.
(Avaz)
Add comment