Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

 

Kada bi mi pisanje Jutarnjih traceva zaista bio posao, onda bih vjerovatno trebao svakodnevno (pet dana u sedmici) ustati ujutro i zaputiti se u carsiju, na teren, i potraziti zanimljive i ekskluzivne informacije…

Poslije toga provesti neko vrijeme u kancelariji, pripremajuci materijal i objavljivajuci agencijske vijesti i druge koje stignu putem E- maila…

Bio bih vjerovatno vise u mogucnosti da se zaista posvetim nekom istrazivackom novinarstvu, da informisem javnost itd….

Nazalost, pisanje Jutarnjih traceva je samo nesto s cim se bavim, pored jos dosta drugih poslova za koje eto imam vremena jer sam zvanicno “ne zaposlen”…

Ima tu i sigurno nesto vise, osim puke egzistencije, kreirali smo medijski prostor na kojem se carsija spaja, homogenizirali smo dijasporu i u lokalnom smislu imamo odlicne mogucnosti brzog informiranja velikog broja nasih sugradjana sto je vjerujem veoma zacajno za nasu zajednicu, koja je nazalost tragicno rasuta sirom svijeta, kojoj je potrgano drustveno tkivo i koja nosi duboke traume i posljedice zbog pocinjenog genocida koji se dogodio…

I ne treba da se brinete, necu vas ovaj put zamarati sa nasim financijskim problemima oko placanja servera ili mojoj potrebi da ko svaki normalni insan imam neka redovna primanja, jer se polako vadimo iz zivog blata 🙂 i skoro da cemo prebroditi trenutnu recesiju bez nekih velikih posljedica po ovaj virtual koji je kako su ga jednom nazvali u Pozitivnoj geografiji, fenomen u Kozarcu…

Krajem mjeseca, insallah, prelazimo na drugi server, tako da cemo nastaviti raditi dalje u istim kapacitetima, planiramo da ponovo ozivimo foto-album u smislu da se tu redovno ubacuju slike iz Kozarca, kroz periode, godisnja doba i dzemate, tako da bi tu mogli pratiti svakodnevnicu koja se dogadja, kao i slike mahala, lokala i raje, a da u Jutarnjim tracevima koristim samo slike koje su vezane uz sami tekst…

Nadamo se i Vasoj daljnjoj podrsci a i mi cemo se truditi da na sve nacine odrzimo i poboljsamo ovu nasu zajednicku stranicu…

Zadnjih dana bilo je svakakvih komentara u vezi pretplate, boja nickova itd. Ne bih se ponovo vracao na tu temu, ali imam potrebu da dam neki komentar, kako bih mogao nastaviti dalje raditi na stranici…

Ja mogu podnijeti kritike da sam lijen, nekad i neodgovoran, razumijem da se ljudi i ne slazu uvijek sa mojim misljenjem, bas kao sto se i ja nekada ne slazem, ali zaboli me kad me neko optuzi da varam narod, da pisem lazi, zaboli me kad neko konstantno crni moje misljenje mada ni sam ne zna reci sta je to pogresno u mojim stavovima….

Zaboli me kad me neko, nicim izazvan pocne prozivati i vrijedjati svakoga onoga ko se usudi dati nam podrsku, i onu moralnu a kamo li materijalnu…

I odmah ispadne da su svi oni koji podrzavaju nas rad, nasi najveci licimjeri, jer nas samo tapsaju po ramenima, hvale punim ustima, dodvoravaju se, jer su budale koje varamo i kojima uzimamo pare, dok su oni, neki drugi, konacno slobodni od medijskog zatupljivanja, konacno progledali…

Nasi “dusebriznici”, koji nas vole i koji nam iskreno govore sta im to smeta na kozarac.ba i zasto ne zele da ga podrzavaju…

Zaboli me i to kad neko brani Kozarac od mene, bas ko da ga ja mrzim, ko da se bacam kamenjem po ljudima…:(

I onda se upitam zar su ljudi zaista toliko licimjerni da me uvijek docekaju sa osmijehom, pruze ruku, nekad zagrle… Da hoce sa mnom popiti kafu, prohaberiti koju… Nekad i pitati za savjet misljenje? Platiti pretplatu, prebaciti za server, gorivo, cigare, kafu i oranginu…

Zar ne vidim koliko sam los i da sam ispucao sve adute…

Sreca, i sam sam odavno progledao pa znam ko odredjuje nafaku, ko daje prednost jednima na drugima i da je sve lose koje me zadesi u stvari djelo ruku mojih, i da nije problem u tim “nekim” sto se pojave odjedanput, vodjeni dzinskim i sejtasnkim dosaptavanjima, spremni da se beskrajno raspravljaju, da prave sumnju i smutnju, vec u samom meni…

To mi, elhamdulillah da snage da se uhvatim u kostac sa samim sobom i da prihvatim iskusenja koja dodju s razlogom, bilo da su opemena, kazna, ciscenje ili jednostavno kadar-odredjenje… I ono sto raduje jeste da nakon muke idu dvije slasti, i da po tom uspostavljenom i nepromjenjivom zakonu, ako insan bude saburljiv u nedaci ili iskusenju, i ne posustane u svojim dovama, da ce ubrzo doci nagrada u vidu dvije srece, koje su opet kusnja ako covjek zaboravi biti zahvalan na blagodatima koje mu se daju…

I kad bi covjek krenuo nabrajati, kakve sve blagodati uziva, zaista bi bio nepravedan kada ne bi priznao da ima vise nego sto zasluzuje…

I kada se covjek zapita ima li smisla sve ovo, u cemu je vrijednost ovoga prolaznoga dunajluka? Sta je to smisao naseg postojanja?

Gomilanje imetka? Puko prezivljavanje, od danas do sutra? Zadovoljavanje strasti, use, nase i podase?

Cuvanje sjecanja? Borba za neku nezavisnost? Neki narod, pred njegov nestanak?

Je li smisao u sportskoj kladionici, Ligi Prvaka?

Cemu uopste potreba za smislom? Cemu filozofiranje i trazenja odgovora? Ocigledno covjek ima viska slobodnog vremena 🙂

Ono ko u vicu, samo sjedim, ne razmisljam….

 

 

 

 

Na kraju, kako god insan da pogleda, na savrsenstvo Onoga koji je kreirao cijelu ovu pozornicu na kojoj glumimo od dana do noci, gdje igramo zivot sa svim onim sto on nosi, i dobrim i zlim, vidi da ne moze sve ovo biti stvoreno a da nema smisla, da nije stvoreno radi igre i zabave, vec upravo zbog iskusenja da se vidi kako cemo postupati, da li cemo raditi dobro i ostavljati iza sebe nesto dobro sto ce ljudima koristiti ili po cemu ce nas ljudi pamtiti…

Ima smisla, ma kako se nama, umom ogranicenim i potrebnim, nekada cinilo da nema i da je trud uzaludan…

Danas sam dio smisla, borbe za Kozarac, borbe za ostanak ondje gdje su te zeljeli zatrti, nasao obilazeci nase sehidsko mezarje, koje se svakodnevno uredjje i kao sto se moze vidjeti, dosta toga se uspjelo zavrsiti i sada je sve poprimilo sasvim drugi izgled… I dovoljno je obici nase sehide i osjetiti duznost ocuvanja sjecanja na njih i dobiti snagu da nastavimo dalje, onda kada smo umorni…

Razgovarao sam i sa Glavnim Imamom i napravio interviju koji cemo ubrzo kompletnog objaviti u kojem cemo saznati vise informacija o aktuelnoj situaciji na prostoru naseg Medzlisa, akciji izgradnje Sehidskog turbeta kao i rada Fonda solidarnosti…

 

Vec sam objavio informaciju o sinosnjoj saobracajnoj nezgodi koja se nazalost dogodila na magistrali, i u kojoj je bilo povrijedjenih osoba ali sreca ne sa tragicnim posljedicama…

Nadam se da vas nisam previse umorio kuknjavom i filozofiranjem sa samim sobom ali takva je danas bila nafaka u Kozarcu, a znate vec, novi dan…

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.