Kozarac.ba

Ramazanski ders

 

Uzvišeni Allah je objavio u Kur’anu: ‘’Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojet Allaha, da biste bili zahvalni.” (Ali Imran, 123.)

Govoriti o ramazanu i njegovim blagodatima, a ne spomenuti bitku na Bedru, znači prešutiti jedno od glavnih značenja, pa ako hoćemo i simbola, tog mubarek mjeseca, bez kojeg njegova blagodat ne bi bila potpuna. Zašto je Bedr tako važan simbol ramazana?

Zato što ramazan u sebi nosi značenje pobjede i trijumfa upute nad zabludom, svjetla nad mrakom, slobode nad ropstvom, pravde nad nepravdom, a pobjeda muslimana na Bedru, praktična je manifestacija i dokaz tog trijumfa.

Bitka na Bedru je bila i ostala inspiracija svim potlačenim i obespravljenim muslimanima kroz njihovu burnu povijest, i praktični primjer kako se osloboditi tiranije, zuluma, nepravde, i kako srušiti jaram ropstva i potlačenosti. Ona je izvor optimizma i nade u bolje sutra, i nepobitan dokaz da u sukobu između Istine i laži nije presudan broj niti oružje (jesu oni značajni i važni, ali ne i presudni), već to na kojoj si strani i kojem taboru pripadaš. 

Međutim, bedranska pobjeda nije došla sama od sebe, njoj su prethodili uvjeti bez kojih bi takav trijumf bio nezamisliv. Zbog toga ćemo u ovoj hutbi, radi pouke i ibreta, govoriti o preduvjetima i uzrocima velike pobjede na Bedru. 

Uvijeti pobjede

Pobjeda na Bedru, uostalom kao i sve druge pobjede i uspjesi muslimana, utemeljena je na nekoliko principa. Prvi i najvažniji princip, a samim tim i uzrok pobjede, jeste iskreno i čvrsto vjerovanje u Allaha dž.š.. Istinsko ubjeđenje u Njegovu svemoć, mudrost i sveznanje, te pokornost Njemu kroz ibadet i dobra djela.

Zatim, vjerovanje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov Poslanik, preko kojeg  je On ljudima objavio Svoju posljednju bojavu, Kur'an,  kao uputu svim svjetovima, i vjerovanje u Sudnji dan i susret sa Allahom pred kojim će ljudi polagati račun za ono što su radili na dunjaluku.

Sa riječju la ilahe illellah, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je živio od početka svog poslanstva do smrti, i tu riječ je usadio u srca svojih ashaba.  Odmah na početku svoje misije u Mekki, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, svojim sugrađanima koji su bili ogrezli u bezboštvu, paganizmu i nemoralu, obećava Bedr, obećava trijumf, ovim riječima: ‘’Ljudi, reci te la ilahe illallah, uspjeće te! Reci te la ilahe illallah, zavladat će te nad Arapima i nearapima.’’ I stalno ih je upozoravao na smrt i susret sa Allahom na Sudnjem danu. Govorio im je: ‘’Tako mi Allaha umrijet će te kao što zaspete, i bićete proživljeni kao što se iz sna probudite, a onda slijedi, ili vječni džennet, ili vječna vatra.’’

Trinaest godina u Mekki, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usađivao je ove principe u srca ashaba, i na tim principima izgrađivao njihove ličnosti, oživljavao i jačao duh bratstva i jedinstva zasnovanog na vjeri u Allaha, odgajao ih na principima islamskog morala koji je u znaku poštenja, pravednosti, altruizma, solidarnosti, međusobnog praštanja, hrabrosti i spremnosti na žrtvu i odricanje. Sve dok nisu shvatili suštinu Šerijta i dok se to vjerovanje nije organski povezalo s njima. Dok nisu shvatili da filozofija islamskog šerijata nije utemeljena samo na preciznosti njegovih zakona i propisa, već na stalnom osjećaju da nas Allah vidi i čuje, u tajnosti i javnosti,  da postoji Sudnji dan, i džennet i džehennem, kao nagrada, odnosno kazna, za ono što je čovjek uradio. 

To vjerovanje im je pomoglo da se samo Allaha, Stvoritelja boje, a da se ne boje stvorenja, odnosno ljudi, ma kako im izgledali snažni i moćni.

Potvrđuju to riječi Sa’d ibn Muaza r.a. koje je upravo na Bedru rekao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: ‘’Mi smo povjerovali u tvoje poslanstvo i posvjedočili da je Istina ono s čime s nam došao. I dali smo ti prisegu na vjernost i pokornost. Zato, Allahov Poslaniče, idi kud god hoćeš mi smo s tobom. Tako mi Onoga koji te je poslao sa Istinom, kada bi se pred nas ispriječilo more, a ti krenuo preko mora i mi bismo s tobom, i nijedan od nas ne bi izostao. Mi se ne bojimo sutrašnjeg susreta s neprijateljem. Mi smo strpljivi i pouzdani u borbi. Pa povedi nas uz Allahov blagoslov.’’

To vjerovanje im je omogućilo da ostvare potpunu slobodu i otvorilo im je oči, vratilo ljudski ponos i dostojanstvo, tako da su svojim jučerašnjim gospodarima (mnogi ashabi su bukvalno bili roblje u rukama mekanske vlastele),  odlučno i hrabro rekli: ‘’Ne! Nećemo više biti vaše roblje, nećemo trpiti zulum! Borit ćemo se protiv vas i vaše tiranije!’’ 

U tim riječima se krije odgovor na pitanje zašto su se mekanske glavešine tako žestoko suprostavili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, iako su znali da je on sušta čestitost, i zašto su napali na islam, kao i odgovor na pitanje, zašto današnji tirani, oni koji nose muslimanska imena, a pogotovo nemuslimani, napadaju na islam.

A odgovor je, zato što im la ilahe illellah oduzima nepravedno prisvojene titule gospodara i bogova na zemlji kojima se ljudi slijepo pokoravaju i služe.

Kur’an spominje da je osnovni uzrok faraonske tiranije, upravo prihvatanje i pristajanje ljudi da budu roblje drugim ljudima, kao i strah od njihove tiranije i šutnja na njihov zulum i nasilje. U suri Ez-Zuhruf, u pedeset i četvrtom ajetu, Allah dž.š. za faraona kaže: ‘’I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod grešni.’’ U tome se krije i odgovor na pitanje koje, nakon revolucija u arapsko-islamskom svijetu, postavljaju mnogi, a ono glasi: kako je moguće da osamdeset miliona muslimana u Egiptu, trideset godina trpi zulum i tiraniju diktatora Mubareka, ili kako je moguće da u Siriji u kojoj živi 90% muslimana sunija, dozvole da njima vlada i njihovim životima upravlja alevitsko-šiitski otpadnik Bašar, i prije njega, njegov otac Hafiz Esed? Šta je uzrok takvog stanja?

Uzrok je u samim muslimanima i njihovim milionskim masama koje su pristale da budu roblje takvim tiranima i koje su im omogućile da čine nad njima najgore vidove nasilja. A omogućili su im to onda kada su okrenuli leđa Allahovoj uputi i kada su dunjalučku sreću i progres pokušali nači u socijalizmu, komunizmu i raznim drugim izmima, pa su, umjesto progresa, demokratije i ljudskih prava, ostvarili samo ”pravo” na potlačenost i poniženje.

Omogućili su im to onda kada su muslimani strah od Allaha, zamjenili strahom od različitih tirana kojih su se bojali kao što se Boga treba bojati, i koji su bili ubjeđeni da drugačije ne može, pa im je tiranija postala prirodno stanje s kojim su potpuno pomirili, ubjeđeni da su tirani svemoćni i da će vječno vladati.

Omogućila im je to i šutnja uleme, posebno one oficijelne, koja je pokušala obmanuti vlastiti narod i ubjediti ih da se pobožnost krije u velikim ahmedijama, hodžinskim mantijama i diplomama, a ne slijeđenju Kur'ana i sunneta, pa su, prodavajući vjeru i zloupotrebljavajući vjerski položaj, izdavali fetve koje su od njih naručivali zulumčari i samozvani gospodari života i smrti, tako da su na osnovu tih fetvi i uz blagoslov zvanične uleme, na faraonskim stratištima stradali najveći intelektualci i dokazani vjernici i borci za slobodu, poput Sejida Kutba, Hasana El-Bena'a, šejha Kiška, Mervana Hadida i mnogih drugih.

Duh Bedra u arapsko-islamskom svijetu

Međutim, kad su shvatili da nema goreg poniženja od toga da se ljudi koje je Allah stvorio slobodnim, ponize i predaju volji ljudi koji nemaju nikakvih moralnih skrupula niti ljudskih vrijednosti, i da su napuštanjem islamskog puta i Šerijata postali mulj koji voda nosi bez obzira koliko ga ima, Allah je dao da progledaju kao što slijepac progleda nakon izlječenja, i dao je da se, sa ovogodišnjim ramazanom, vrati duh Bedra u Egipat, Tunis, ali i u Siriju, Libiju i Jemen također. Odavno se u ramazanu nije osjećao duh bedranske pobjede kao što se osjeća ove godine u skoro cijelom arapsko-islamskom svijetu.

U Egiptu se sada sudi tiraninu koji je trideset godina tlačio osamdeset miliona ljudi. On i njegovi sinovi se sada nalaze u kavezima. Onim istim kavezima koje je sam dao sagraditi i u koje je, kao stoku, zatvarao iskrene vjernike da bi ih nakon montiranih procesa zatvarao u tamnice, svirepo mučio i ubijao.

Sada je diktator Mubarak u kavezu i čeka presudu od strane naroda koji se vratio na stazu islama, na stazu Bedra, i koji se uvjerio da je tiranin kojeg su se toliko bojali i od kojeg su strepili – ranjiv, ljigav, strahljiv i nemoćan. 

Dok u isto vrijeme, ujedinjene vjerske i političke vođe, ihvanije i selefije, na mnogobrojnim TV stanicama drže predavanja i podsjećaju egipatsku, ali i svjetsku javnost, da se na njih ozbiljno mora računati. Iako se u Siriji vrši stravičan pokolj nad golorukim narodom, njihova revolucija je ipak dokaz da su muslimani Sirije takođe izabrali put Bedra, koji jeste težak, ali je jedini put do konačnog oslobođenja od Bašarove tiranije koju podjedanko pomažu i Istok i Zapad.

Ovogodišnji ramazan je uzdrmao zulumčarski tron i podigao zastavu Istine i pobjede, tako da teravije u Siriji ove godine imaju poseban okus i miris. Kao da su to oproštajne teravije, koje se klanjaju prije nego se postači svijetlih lica, goloruci suprostave okrutnom tiraninu, tražeći svoja prava na slobodu i dostojanstven život. Slična je situacija u Libiji i Jemenu. Čak ako diktatorske vlade i ne padnu u toku ramazana, sigurno je da ovogodišnji ramazan ima posebno značenje za muslimane širom svijeta, i da će on u njihova srca uliti dodatnu snagu i volju da nastave i uspješno okončaju borbu protiv zuluma i da skinu jaram i speru sramotu koju su decenijama trpili.

Bez uzornog vođe i islamskog bratstva nema ni pobjede

Da bi se ostvarila pobjeda na Bedru, osim spomenutih, morao je biti ispunjen još jedan bitan preduvjet, a taj preduvjet zove se istinsko i ispravno vođstvo i vođa koji je u svakom pogledu bio najljepši uzor onima koje je predvodio.

A koliko su povjerenje ashabi imali u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje svjedoče riječi Sa'da ibn Muaza: ”Allahov Poslaniče, idi kud god hoćeš mi smo uz tebe.’’

To je jasan dokaz maksimalnog povjerenja vojnika u svog komandanta, građanina islamske države u svog vođu. On se potpuno sigurno osjeća uz njega, a ta sigurnost porađa ljubav, poštovanje i pokornost. A kako da ga ne vole i da ne budu sigurni u njega, kada je s njima dijelio dobro i zlo i na putu islama podnosio iskušenja veća od njih. Vidimo ga, dok su putovali prema Bedru, kako Aliji i Mikdadu r.a., s kojima je dijelio devu, na njihov prijedlog da on stalno jaše, a da oni idu pješice, odgovara: ‘’Vi niste izdržljiviji od mene niti ja imam manju potrebu za sevabima od vas.’’

Nepovjerenje i nezadovoljstvo s vođom dovodi do smutnje, nestabilnosti i nereda u državi i kad-tad će poroditi i pokrenuti narodni bunt. Narodne revolucije u arapsko-islamskom svijetu najbolja su potvrda za to. Tamo muslimani ne samo da nemaju povjerenja u svoje vođe, već su im oni najomraženiji ljudi protiv kojih neprestalno upućuju dove Allahu i ne odustaju od njihovog svrgavanja. I ako je suditi po današnjim muslimanskim vođama, onda će muslimani morat još čekati na svoju pobjedu. 

Ništa manje važan preduvijet za pobjedu, a koji je posebno došao do izražaja na Bedru, jeste jedinstvo muslimanskog safa.

Koliko su su se ashabi međusobno voljeli i pomagali, koliko su imali povjerenja i lijepo mišljenje jedni o drugima, potvrđuje izjava Sa'da ibn Muaza koju je također izrekao na dan Bedra. On se pred bitku obratio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ovim riječima: ”Allahov Poslaniče, smatram da bi mi trebali tebi napraviti nosiljku i staviti je na tvoju devu. Pa, ako nam Allah da pobjedu protiv neprijatelja, to je ono što očekujemo i čemu se nadamo. A ako bude drugačije, ti se onda možeš bezbjedno i brzo vratiti u Medinu, gdje te čekaju ljudi čija ljubav prema tebi nije ništa manja od naše. Da su znali da ćeš krenuti u borbu niko od njih ne bi izostao. Allah će te pomoći s njima, mogu ti biti savjetnici i mogu se boriti s tobom protiv neprijatelja islama.’’

Dakle, ukoliko mi kao muslimani želimo ostvariti istinsku pobjedu i dostojanstveno živjeti, onda moramo znati da to nećemo ostvariti bez mekanskog odgoja na principima tevhida, i vjerovanja u Sudnji dan, zatim odgoja na strpljivosti, postojanosti, hrabrosti, žrtvi i međusobnoj ljubavi i pomaganju u ime Allaha.

 

(Abdusamed Nasuf Bušatlić)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.