Zehida Fazlić nikada nije pronašla kosti posinka

Punih 12 godina Zehida i Muharem Fazlić tragali su za Emirovom biološkom majkom radi identifikacije posinka koji je ubijen 1992.

Majka Zehida Fazlić (67), mještanka Suhog Broda kod Kozarca, nije dočekala da joj se ispuni milion puta za života glasno izgovorena želja, da pronađe kosti posinka Emira i dostojanstveno ga ukopa.

Slijepa od plača za jedincem koji je u 21. godini života ubijen na Korićanskim stijenama u avgustu 1992. godine, majka Zehida, koja je sa suprugom Muharemom (81) punih 12 godina uporno i strpljivo radi identifikacije tragala za Emirovom biološkom majkom, i u svojoj posljednjoj noći dozivala je Emirovo ime.

 – Umrla je od tuge i bola za Emirom, kojeg smo usvojili sa samo šest mjeseci. Bio nam je sva radost svijeta. A onda je ubijen. Moja Zehida i ja smo ostali sami i sa samo jednom željom, da pronađemo kosti našeg djeteta, da mu barem nišan možemo zagrliti. No, i tad je ispred nas stala tragedija.

Emirova biološka majka godinama je odbijala da dadne krv na DNK analizu kako bismo naše dijete mogli identificirati. Sjećam se kako se moja Zehida obradovala kad je, na koncu, ipak pristala. No, nadu je ubrzo zamijenila tuga. Naš Emir još nije identificiran, a Zehida je, sve više gubeći nadu, u posljednje vrijeme kroz plač često znala reći "i umrijet ću, a kosti svog djeteta neću pronaći" – s velikim bolom nam govori Muharem.

Dani bez Zehide, koju je 28. maja ukopao na mezarju u Kozarcu, liče na stoljeća. Sam, bolestan, nemoćan, u kući u kojoj sve podsjeća na uspomene i decenije vremena u kojima je podijelio sve dobro i zlo ovog svijeta sa svojom Zehidom. Strah ga je da ni on neće dočekati da ukopa posinka.

 – Ničemu se više ne nadam. Moja Zehida je otišla, a kosti mog Emira nisam ni pronašao ni identificirao. Ni vrijeme mi ne ide naruku. Malo me tješi to što moj Emir ima sestru u Vitezu koja je zainteresirana da se njegove kosti pronađu. Često o tome razgovaramo, a bila je i na dženazi moje Zehide – priča Muharem.

Muharem je opet, po ko zna koji put do sada, uputio vapaj za pomoć svima onima koji znaju gdje su grobnice koje kriju kosti ubijenih da progovore.

Želja mu je, kaže, da porodice dobiju smiraj, a ubijeni vječni mir.

(Avaz)