Bez uvijanja; Ratni zločin svuda oko nas

Ovaj tekst nastaje u momentu kada se već zna da je Dušan Janković u bjekstvu. Dan nakon što je Dragan Čović uručio nagrade nogometnoj ekipi nazvanoj po ratnom zločincu. Dan nakon što su mediji objavili da Britanci traže Ratka Mladića po Makedoniji gdje nikad nije bio.

Htjeli mi priznati ili ne, ratni zločin je svuda oko nas, prisutan u različitim oblicima. Počev od toga da su ljudi koji su u ratu bili egzekutori i naredbodavci naši sugrađani, pa i komšije. Procjene govore da je oko 15 hiljada ljudi tokom devedesetih okrvarilo ruke. Najveći broj njih nikada neće biti procesuirani.

Ono što je još gore, jeste da s vremenom, priča žrtve postaje sve tegobnija onima koji su imali sreću da ne pretrpe ratnu traumu, da kroz rat prođu bez gubitaka najmilijih, ili domova, ili (dijela) pameti. Želja da se živi normalno u mnogim nadjačava potrebu da se istrajava na pravici, udaljenom idealu koji se nikad u potpunosti ne može ostvariti, jer točak vremena ne može ići unatrag i uništeno ponovno sagraditi. Ožiljci na tijelima ostaju, oni na duši su nevidljivi i dublji. Vrijeme prolazi i sve više ljudi je spremno da progutaju gorku knedlu u grlu i krenu naprijed, ne osvrćući se više nikad za onim što se dešavalo, jezikom mešunarodne birokratije, tokom nemilih događaja devedesetih. I to je ljudski, jer živjeti u neprestanoj borbi zahtijeva nadljudski napor. Poput onih majki Srebrenice što svakog jedanaestog u mjesecu s fotografijama nestalih obiđu tuzlanski gradski trg podsjećajući da one žive sve dok tragaju za pravdom. Zapravo, samo taj sistem mjesečnog izlaska u javnost ih drži u životu. Kada nađu ostatke svojih najdražih svrha njihovog života prestaje da postoji.

Sol na rane

Ono što je najgore od svega je što se sistemski dozvoljava da sol pada po ranama, sve zbog političkih poena. Nije bilo tako davno, čak je i Sulejman Tihić, koji inače slovi za političara nesklonog izletima u takve gluposti, uoči predizborne kampanje 2006. primio prvostepeno osuđenog ratnog zločinca Nasera Orića, nekad tjelohranitelja Slobodana Miloševića, poslije komandanta odbrane Srebrenice, a još kasnije siledžiju i zelenaša. Tihiću je tada trebalo malo patriotskog naboja, a u sjećanju će ostati Orićeva rečenica da je "Tihić predsjednik države kojoj je on član pa ne vidi ništa sporno u njihovom susretu". U zgradi Predsjedništva BiH.

Tihić je brzo naučio lekciju, valjda zato što je i sam bio meta nacionalističkih ispada u prisustvu žrtava (paradoksalno, i sam logoraš) i na mjestima koja nikako nisu predviđenja za denunciranje političkih protivnika, poput dženaza žrtvama genocida i etničkog čišćenja.

Frustracije u srpskom narodu u BiH Milorad Dodik je liječio na dugotrajno potpuno pogrešan način. Kratkoročno, Srbima u BiH, stigmatiziranim ratnozločinačkom politikom paljanskog rukovodstva, ponudio je "spasonosnu" formulu "svi su ubijali, svi su zločinci". Svijest o razmjerama počinjenih zvjerstava nikad nije došla na svoje, odigrala kritičnu ulogu u preispitivanju sredstava i ciljeva jedne politike. Dodik je Srbima vratio dostojanstvo, više se ne stide. Frustracija iz Sarajeva, posljedica samorazajućeg nacionalizma, u toj se naraciji predstavlja se kao uzrok i prapočetak. Otud i konekcija na karadžićevštinu bez ispaljenog metka.

No, đavo se ne da kontrolirati pa je iz godine u godinu, od prilike do prilike, lider SNSD-a tonuo sve dublje u mračnjaštvo okončavajući 2010. kao političar koji negira genocid u Srebrenici, na prijevoz osuđenih ratnih zločinaca troši narodne pare (slučaj Biljana Plavšić), negira masakre na Markalama i Tuzlanskoj kapiji, a da bi bio uvjerljiviji u predizbornoj kampanji, takav diskurs zauzima tokom cijele godine. Pritom, Policija Republike Srpske za Dodikova četvorogodišnjeg mandata nije uhapsila nijednog osumnjičenog za genocid.

Ekipa za zločin i golove

Recept svoga kolege političara prepisao je Dragan Čović. Prije neki dan na Božićnom turniru u Mostaru pod njegovim pokroviteljstvom (u šta smo se mogli uvjeriti čitajući sa ogromnog dvadesetmetarskog transparenta) dodijelio je nagradu pobjedničkoj nogometnoj ekipi naziva "Dario Kordić". Nekadašnji zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane pravomoćno je osuđen na 25 godina za zločine nad civilima Ahmića. U tom selu su djeca ubijana.

Možete li se zamisliti, poštovani čitatelji, kako nožem ubijate dijete u kolijevci? Da li je Draganu Čoviću kroz glavu prolazile scene koje su se mogle odigravati 16. aprila 1993. u Ahmićima, ili 9. septembra u Grabovici? Je li rješenje da se na bajramski turnir, ako se dokaže pravomoćna presuda za zločine nad civilima u Trusini, prijavi ekipa "Nihad Bojadžić"?

Uz Čovića su bili ljudi koji su se zakleli da će poštovati Dejtonski sporazum, ministar pravde BiH i predsjednica Federacije BiH. Ne samo da su šutjeli, nego su se i smiješili, smijali i osmjehivali. Vjerovatno su zamišljali kako će biti dobro kada ne bude državnih pravosudnih organa i niko ne bude mogao procesuirati Trusinu, Dusinu, Grabovicu, Uzdol…

Da sve bude još gore, javnom veličanju ratnog zločinca pridružili su se i neki visokodostojnici HSP-a, stranke koja će u vlast u Federaciji i BiH ući upravo kao antipod HDZ-ovoj kleptokratskoj kvazinacionalnoj retorici. Ne samo retorici, nego i platformi koja je u klasičnom terorističkom maniru izrafalana automatima Tutinih kažnjeničkih bojovnika.

Uravnilovka i raspamećivanje

Tako je Čović, nakon zahtjeva za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH (ko bi, zaista, pitanje je od milion BAM-ova, dalje sudio osumnjičenim zlikovcima?), pa konstantnog neartikuliranog zahtjeva za trećim entitetom, okončao kao revizionist ratnih zločina.

Da ne bude zabune, zločin nema nacionalnost, i uravnilovka je za sve nogometne timove zvali se oni Caco Topalović, Suljo Karajić Hodža, Goran Jelisić Adolf ili Paško Ljubičić. Zločini se, ipak, mogu počiniti u ime nacije, i nastaviti zloupotrebljavati kao u najnovijem mostarskom slučaju koji za cilj ima dalje raspamećivanje naroda i stavljanja soli na rane žrtvama. Danas jednim, sutra drugim. A to delegitimira nacionalne pozicije i raskrinkava šta se, zapravo, nalazi ispod političkog dušebrižništva.

 

(Sa-X)

Add comment

BLISTAVI DOM – Vaša sigurnost i povjerenje su naš emanet!

Highlight option

Turn on the "highlight" option for any widget, to get an alternative styling like this. You can change the colors for highlighted widgets in the theme options. See more examples below.

Advertisement

Small ads

Flickr

  • Des ongles
  • Des mains
  • Shaking tree (detail)
  • Bagarre
  • Jonas
  • Düden
  • Lisa
  • Circé du soir au matin
  • rabbit

Social Widget

Collaboratively harness market-driven processes whereas resource-leveling internal or "organic" sources.

ThemeForest

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.