svabo
Optimizam se širi na sve strane. Izvinjenja pljušte, jedno drugo sustiže. Dodik poziva Hrvate da se vrate u Republiku Srpsku. Političke tenzije su minimizirane. Nova vlast će biti formirana ovog ili narednog mjeseca. Je li sve tako lijepo ili je car optimizma ipak gol, makar samo do pasa?
Piše Faruk Borić:
Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović postao je osoba godine u izboru banjalučkih Nezavisnih novina.
Kazao je, već u skladu sa svojim u više navrata izrečenim stavovima, kako (ratni) zločin nema opravdanje i da je neophodno da se procesuiraju i osude svi oni koji su počinili a da svaka žrtva dobije sućut.
Zna li hrvatski predsjednik koliko je ratnih zločinaca uhapšeno, procesuirano, osuđeno u Republici Srpskoj tokom prethodnog četverogodišnjeg mandata?
Koliko je, zna li Josipović, osumnjičenih za genocid u Srebrenici uhapsila Policija Republike Srpske?
Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović smatra da postoji mogućnost za bolje odnose u regionu. Nakon sastanka sa predsjednikom Srbije Borisom Tadićem on je rekao kako imamo "jedno sazrijevanje među narodima koji su zreli za bolje odnose", te da je "sreća što su danas pogodne ličnosti prisutne u regionu".
Hm, koliko znam, Ratko Mladić je još uvijek itekako prisutan u regionu, uz pregršt štovatelja, između ostalih uposlenih i u bezbjedonosnim strukturama Srbije.
Predizborne predsjedničke doskočice
Dobro, Izetbegović nije mislio na đenerala Mladića, ali me živo zanima je li svojega kolegu Tadića pitao gdje je bio tokom predizborne kampanje u BiH?
Bio je zgodni dečko srbijanske politike, zna to i Izetbegović mlađi, u Višegradu gdje je otvorio Dodikovu potemkinovu prugu. Pošto je uskotračnica bila nedovršena, maheri sa ove i one strane Drine postavili su pružnike na asfalt. Bio je potom Tadić i u Doboju, gdje su istraživanja pokazivala kako bi SNSD mogao izgubiti. Bio je, također, predsjednik Srbije i na Rači, gdje su on i Dodik otvorili pravi most. Samo što je bio dovršen prije pola godine, ali se čekao pogodan predizborni čas.
Tamo gdje nije stigao, kao recimo na predizborni koncert Cece Ražnatović u Banjoj Luci, predsjednik Srbije je slao svoga ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića, još jednog u nizu pozitivnih političara regiona. Čovjeka koji, sad znamo i to, za razliku od cijelog razumnog svijeta, misli kako Srbija može dobiti i jare i pare, odnosno vratiti Kosovo i postati članica Evropske unije.
Srbijanski predsjednik je, pak, na banjalučkom okupljanju, napomenuo nepromenjivost politike svoje zemlje kada je u pitanju integritet svake zemlje članice UN-a. Znamo da to Tadić govori zbog Kosova, ali me baš zanima kako će on, predsjednik Srbije, da prokomentira kada Alijin sin doputuje u Novi Pazar, naravno, ne preko Beograda, jer je brže preko Romanije, i da tamo, uz pratnju hora tabačkog mesžida, u srcu Raške, otvori osnovnu školu "Sandžak-Bosna" na čijem čelu će biti – a ko drugi nego – nenadmašni kleropolitičar Muamer Zukorlić?
Milorad Dodik i Ivo Josipović, jedan stari znanac i jedan novi politički kolač, založili su se za povratak svih izbjeglica svojim domovima, naglasivši kako lideri moraju raditi na pomirenju. Pretpostavljam da Josipović nema ništa protiv da se retroaktivno implementira plan Z4, te da se uspostavi Republika srpska krajina, da se iz Haaga vrati Milan Martić, i da otpočne višegodišnje pripreme za referendum do otcjepljenja?
Dobro, mnogi će reći da to nije tačno, da Josipović nije takav, i da se kroz ove redove probija bošnjački žal za Mesićem, koji ništa nije radio, nego samo pričao (viceve Hanki Paldum), ali me živo zanima kako u toj rekoncilijacijskoj paradigmi Josipović tretira partnerovo negiranje genocida, najtežeg ratnog zločina počinjenog u Srebrenici, a i šire?
Sjeća li se on izjava o Markalama, Tuzlanskoj kapiji? Bi li se on smješkao sa političarom koji, recimo, ustvrdi kako je granatiranje Zagreba bio legitiman vojni cilj? Ili da su Vukovar srušili Hrvati?
Ako ga, možda, ne zanima prošlost obremenjena zločinima, kao što je to ustvrdio u intervju uoči dobijanja nagrade "lice godine", mogao bi se informirati kako je Dodik uz pomoć hrvatskih izdajnika, a uz pomoć CIK-a, onemogućio registraciju nekoliko hiljada birača povratnika u Posavinu i time ih ostavio bez zadnje nade da će se ikad vratiti kućama.
Ovako fini, novi politički dečko Josipović daje legitimitet politici koja ne bira sredstva, niti ima skrupula. Na koncu, kako komentira činjenicu da je u Hercegovini dobio manje glasova od Željka Komšića koji, iako mu je ideološki blizak, za njega nije dovoljno dobar Hrvat?
Visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU Valentin Inzko smatra da se već može govoriti o regionalnom pomirenju, u čemu BiH može "odigrati" važnu ulogu.
Uplakani i kooperativni
"Mislim da mi sada ne govorimo samo o nekoj regionalnoj saradnji, već o duhu regionalnog pomirenja. Svi su izrazili žaljenje, i Tadić i Josipović, i Bakir Izetbegović i Milorad Dodik. To je jedan novi kvalitet i u posljednjih godina toga nije bilo", smatra Inzko.
Baš me interesuje kako će poplava suza ispričnica u regionu pomoći da se riješe, recimo, pitanje zakona o popisu stanovništva, zakona o državnoj pomoći, ustavnih reformi… Hoće li uplakani Dragan Čović odustati od daljeg ubijanja Hrvata izvan zapadnohercegovačkih općina, zahtijevajući treći entitet od Orašja preko Busovače do Ravnog?
Da li će ožalošćeni predsjednik Dodik kazniti samoga sebe zbog ružnih riječi i djela iz prošlosti i zapovijediti SNSD-ovim parlamentarcima da glasaju za evropsku klauzulu?
Nakon što se gorko isplače, hoće li Bakir Izetbegović uspjeti prodati državnu imovinu što se nadvija nad Sarajevom, kasarnu Jajce, nekom od arapskih šeika? Hoće li Ivo Josipović zasvirati na klaviru u znak regionalnog pomirenja, a Dodik se uhvatiti mikrofona?
Lijepo je biti optimista. Ružno je dezinformirati javnost. Lijepo je imati velika očekivanja. Razočarenja su ružna.
Dok se konkretno ne desi neka od deklariranih, proklamiranih želja za reformama, poštivanju država, na političkim suzama ne može se projicirati politika. Bez isprike!
(Sarajevo-x)
Add comment