Kozarac.ba

Flagrantno kršenje Dejtonskog sporazuma

Uprkos velikom istorijskom lomu koji se na Balkanu desio početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, Bosna i Hercegovina je ostala na nogama.

Nije šaptom pala, iako se u Karađorđevu ukazala Miloševiću i Tuđmanu kao njihov siguran ratni plijen.

Čak je, uz Švajcarsku, ostala jedina zemlja u Evropi čije granice nisu mijenjane u posljednjih 200 godina.

Ovaj kuriozitet pomenuo je visoki predstavnik Valentin Inzko, gostujući prije tri dana u političkom magazinu 60 minuta. Ali, to baš i nije neka utjeha, ako se ima u vidu da upitnost opstanka BiH ne prestaje, kako unutar zemlje, tako i izvan nje. Ova dilema nije strana ni nekim faktorima u međunarodnoj zajednici, sklonih da dignu ruke od svega.

"Zapad je umoran od Bosne, što bi moglo dovesti do fatalističkog zaključka da se u toj zemlji nikad ništa ne mijenja", izjavio je ovih dana Joanis Armakolas, ekspert za odnose NATO – Balkan.

Umor koji pominje Armakolas posljedica je višegodišnjeg sađenja tikava s đavlom, personificiranim u mentalitetu domaćih lidera. Ako je to politički bankrot, a jeste, on je obostran. Razočarenje unutar međunarodne zajednice je logično – u obnovu BiH uložena su ogromna sredstva i golema politička energija, a rezultat je ispod svih očekivanja. Ali, postoji i druga strana medalje. Ona je osvijetljena ovih dana senzacionalnim otkrićem australskog hakera Juliana Assangea, osnivača organizacije i internet-stranice Wikileaks. Objavivši tajne dokumente američke vlade, Assange je, uz ostalo, raspršio sve naše iluzije da će Zapad do u beskraj, makar polomio i zube, lomiti tvrdi bosanskohercegovački orah.

Slobodan Milošević je od početka do kraja rata u BiH tvrdio da će Srbija poštovati svaki dogovor njena tri naroda. U Daytonu je ta fraza praktično ovjerena iznuđenim Mirovnim sporazumom.

Danas se njome služe međunarodni pokrovitelji BiH. Beograd i Zagreb pogotovo. Ona ostavlja veliki manevarski prostor za političke opstrukcije i smišljeno dizanje etničkih tenzija. Nisu ti dogovori nemogući sami po sebi, nego ih takvim čine glavni akteri ovdašnje političke scene, u čemu daleko prednjači nacionalistička elita Republike Srpske (RS).

Uskraćujući saglasnost na gomilu zakona s kojima počinju prvi koraci na putu ka EU, ona je u protekle četiri godine bila glavni kočničar mehanizma koji jednu državu čini funkcionalnom. Uostalom, sve što je do sada "dogovoreno", od uvođenja automobilskih tablica do odluke o konstitutivnosti naroda, učinjeno je pod pritiskom OHR-a ili njegovim dekretom.

U takvoj političkoj močvari aligatori radikalnog nacionalizma uspješno preživljavaju. Oni su provokativnu temu "opstanak ili raspad" nametnuli cijelom bosanskohercegovačkom društvu, Bošnjacima kao strah i izvor kolektivnih frustracija, a većini Srba i znatnom dijelu Hrvata kao potajnu nadu da će se jednog jutra probuditi u "velikoj Srbiji", odnosno "velikoj Hrvatskoj".

Dobrica Čosić je početkom devedesetih godina formulisao strategiju prema kojoj nova srpska država treba da bude federacija srpskih zemalja. Iako je ratovima koji su uslijedili ta ideja Srbiju unazadila za cijelo stoljeće, ona je nadživjela i svoje katastrofalne posljedice. Čosićeva strategija danas je usmjerena ka RS, radikalizacijom Milorada Dodika.

U pojedinim kolumnama velikosrpskih bojovnika, koje objavljuju banjalučke Nezavisne novine, Dodikov politički bilten, Republika Srpska redovno se naziva državom. Taj pojam se često "omakne" i Dodikovom šefu propagande Rajku Vasiću, kao i mnogim drugim političarima iz tog entiteta. Nije li to flagrantno kršenje Dejtonskog sporazuma, dokumenta kojeg je srpska nacionalistička elita proglasila "Biblijom"?

Naravno, finalni akordi ove halabuke rezervisani su za prvog među Srbima s ove strane Drine. On već godinama telali gradu i selu da ne voli BiH, i udarajući svom snagom u svoj bubanj uzvikuje "Nema Bosne". Iz Sarajeva mu se horski, političkim i medijskim tenorima, uzvraća "Ima Bosne" (naravno i Hercegovine). Na prijetnju otcjepljenjem, uzvraća se prijetnjom koja ponekad aludira na novi rat. Dodik se možda bolje snalazi u ovoj opasnoj retoričkoj utakmici koju je nametnuo Sarajevu, ali su obje strane na gubitku, uzalud trošeći energiju i vrijeme. Jer, nema referenduma i otcjepljenja, nema rata i nema ukidanja entiteta.

Politički život je iz čistog inata pretvoren u naizmjenične provokacije, čime su mnogi veliki i važni poslovi, od životnog značaja za sve građane, ostali zanemareni. Godine prođoše uzalud. Nisu ih pojeli nikakvi skakavci, već nacionalističke političke oligarhije.

Počeo je novi četverogodišnji mandat narodnih deputata. Poneki čitalac Oslobođenja presretne me na ulici sa teškim pitanjem: "Hoće li biti kakve koristi od ove nove vlasti?" "Ne znam", kažem, i pomalo zlurado ga upućujem na novine i televiziju.

(Gojko Berić-Oslobođenje)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.