Učesnici prijedorskih zločina mirno šetaju ulicama

Prijedor je grad u kojem su se početkom rata 1992. godine u BiH desili neki od najstrašnijih zločina. Televizijske slike prijedorskih logoraša šokirale su svijet. I pored toga što su kroz tri prijedorska logora – Omarska, Keraterm i Trnopolje, prošle na desetine hiljada lica nesrpske nacionalnosti, a ubijeno ili nestalo više od hiljadu, 18 godina poslije mnogi od učesnika u ovim zločinima mirno šetaju ulicama.

Zbog sporosti bh. pravosuđa većina, vjerovatno, nikada neće biti procesuirani, tako da će žrtve i dalje sretati svoje nekadašnje dželate.

Mirsad Duratović imao je 17 godina kada je u maju 1992. godine iz svoje kuće u Prijedoru odveden u logor Omarska. I pored toga što je nakon Omarske prošao i kroz logore Manjača i Trnopolje, sa porodicom se vratio u Prijedor 2001. godine.

„Ja živim i radim u Prijedoru. Vratio sam se sa porodcom – supruga, dvoje djece i majka. Šta i kako je bilo po logorima teško je ispričati u kratkim crtama. Porodica rastrgnuta, otac ubijen, brat koji je imao 15 godina ubijen, did, nana, stričevi, strina – 56 članova moje porodice je ubijeno,“ priča on.

Duratović, koji je i predsjednik Udruženja logoraša Prijedor 92., i 15 godina od završetka rata susreće svoje nekadašnje zlostavljače na ulici ili u javnim instucijama.

„Teško je opisati taj osjećaj kad stojite ili sjedite s nekim ovako preko stola koji vas je prije par godina ispitivao u logoru Omarska, a vi danas odete kod istih ljudi i tražite status logoraša, da vam se prizna status civilne žrtve rata. Od nekog ko vam je sve to učinio očekujete da vam prizna sad to, da vam da pravo!“ kaže Duratović.

U Prijedoru je doskora živjelo i radilo 18 ljudi, dvojica su nedavno umrla, protiv kojih je Tribunal u Hagu bio podigao optužnice, ali je kasnije svojom odlukom iz 1996. godine te optužnice prebacio u nadležnost nacionalnih sudova, kaže aktivista Udruženja Izvor Edin Ramulić.

„Mi ih uglavnom pomenemo i zatražimo odgovornost na komemoracijama prilikom posjeta logorima, i na tome se sve završava. Jedan je znam bio dugogodišnji direktor rukometnog kluba ovdje, Dragomir Šaponja, jedan od optuženih. Neki od njih su se pojavljivali kao svjedoci odbrane u nekim procesima za ratne zločine. Znači niko ih ne privodi, a poznata su ta imena, i službeno su poznata – Tribunal je u tom trenutku imao dovoljno činjeničnih navoda da podigne optužnicu,“ rekao je Ramulić.

Dio učesnika i na vodećim funkcijama

Zbog toga, ističe Ramulić, normalna situacija je da se bivši prijedorski logoraši na ulicama sreću sa ovim ljudima.

„Evo ja sam do prije dvije sedmice mogao svakodnevno da vidim čovjeka za kojeg je Tribunal u Hagu utvrdio da je odgovoran, da je odveo grupu logoraša, među kojima je bio i moj brat. Ta osoba je prije dvije sedmice umrla," kazao je on.

Muharem Murselović, također bivši logoraš i svjedok Haškog tribunala u predmetima protiv Milomira Stakića, Radoslava Brđanina, te Miće Stanišića i Stojana Župljanina, kaže da sreće ljude koji su bili umješani u ratna zbivanja u Prijedoru.

„Nekada mi je jako neugodno da prođem kraj njih jer se znamo, a ne pozdravljamo se. Ima ih koji obnašaju dosta uticajne funkcije, a bili su ispitivači u Omarskoj. Ima ih koji su neki rukovodioci koje sam poznavo i koje poznajem. Ne pozdravljam se s tim ljudima manje-više, ali se viđamo,“ kaže Murselović.

„Mržnja ne postoji, ali nepravda boli,“ zaključio je Duratović.

Ramulić potvrđuje da dio ovih lica i dalje obavlja vodeće funkcije u nekim javnim institucijama.

„Možda nama najstrašniji primjer i najgori to je da je šef odjela boračko-invalidske zaštite u Opštini Prijedor Mišo Rodić, koji nikada nije ni negirao da je bio isljednik u logorima smrti Omarska i Keraterm. Kod te službe gdje je on šef odjela, ljudi su morali da predaju zahtjeve, porodice uglavnom ubijenih logoraša, da bi ostvarili kakva prava i najveći broj tih zahtjeva je završio u fiokama kod njega – a da ne govorim kroz šta su sve te porodice morale proći,“ navodi on.

Prijedor je prepun ovakvih primjera, pa čak i onih koji se graniče sa groteskom, kaže Ramulić.

„Jedan od sada optuženih za Korićanske stijene, Branko Topola, koji ima limarsku radnju, hvali se kako je on na više od pola povratničkih kuća u Kozarcu on postavio oluke i izvršio druge od limarske radnje, a najveći broj žrtava je upravo sa tog područja u tom zločinu Korićanske stijene,“ kazao je Ramulić.

Murselović je nezadovoljan jer je ubijeđen da vlast još uvijek štiti veliki broj osoba od procesuiranja.

„Ja mislim da postoji jedna cijela strategija od organa i vlasti, ili su sada u institucijama sistema, koji na svaki načni pokušavaju da minimiziraju šta se desilo jer je to i zvanična politika u RS. I drugo što me boli je da puno važnih organizatora i onih koji su činili zločine vjerovatno neće nikada biti osuđeni. I mi ćemo vjerovatno biti suočeni s tim da se doživotno viđamo, bar s jedne i s druge strane ceste, ulice. I to je ono što me boli,“ navodi on.

*****
Program Pred licem pravde – Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) – program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH – samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)