Rastanak s ramazanom

U posljednjim danima ramazana, u danima kada ramazan najavljuje svoj odlazak, možemo samo kazati: Subhanallah! Kako se brzo završi! Kako su brzo prošli ramazanski dani i noći! Kao da su jesenji listovi koje uhvati vjetar sudbine! A nije li cijeli život išta drugo do nekoliko trenutaka?

Da, život je zaista samo san, a vječnost i neprolaznost pripada samo Onome koji je vječan:

”Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti…” (Er-Rahman, 26-27)

Mjesec ramazan, gdje je! Nije li prije nekoliko trenutaka bio s nama?

Nije li ispunjavao naše uši i oči?

Nije li on bio govor naših minbera, ukras naših minareta, roba naših pijaca, predmet naših razgovora, život naših džamija? A gdje je sada?

Evo ga, kida posljednji konac, da ga izvuče s našeg obzorja, evo ga bori se sa posljednjim dahom i hoće da ga ispusti pred nama. Dakle, vrijeme naše intenzivne bogobojaznosti je prošlo. Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo!

Hej ramazanu!.. Kako je velika razlika između dana tvoga dolaska i dana tvoga odlaska. Dočekali smo te otvorenih očiju i srca, dočekali smo te s radošću, veseljem i nadom. Željeli smo da nam dođe tvoja čistota u kojoj će plivati naše duše, jer su bile okorjele i sasušene.

Obradovali smo se času tvoga dolaska, jer je to značilo pomirenje s našim Gospodarom od koga smo dugo bili okrenuti. Koliko smo željeli da ti budemo vjerni, koliko smo se nadali da ćemo iskoristiti tvoje dobročinstvo.

A danas kad se s tobom opraštamo, duše su nam pune bojazni i stida, pune žaljenja i tuge.

Ne znamo koliko smo ti bili vjerni, ne znamo koliko smo ostvarili tvoju nadu. Da mi je znati kako si nas našao i kakva si sjećanja ponio sa sobom?

Jesi li primio izvinjenje onih koji su se izvinjavali? Jesi li zadovoljan postom postača? Je li ti se dopao namaz klanjača?

Kako je samo veliki broj onih koji su ti se pravdali svojim poslovima i obavezama. Kako je veliki broj onih koji su ti se ispričavali svojom slabošću i bolešću.

Ali, Boga mi, niti su im tijela bila bolesna, niti su bili slabi. U pitanju je bolest srca, niskost duše i slabost volje. Iznevjerila ih je njihova odlučnost, pa nisu ni pokušali da savladaju prepreku, već su pobjegli s bojnog polja prije same bitke i tako su sami sebe osudili na propast.

Ostavi ih sada neka trpe gorčinu bola i gutaju ljutinu kajanja kad vide da su im drugovi, koji su se upustili u iskušenje, izašli kao pobjednici i ništa im ne fali, ustvari, to iskušenje samo im je povećalo iman i pojačalo snagu, te pokazalo da su im strahote kojima su bili plašeni, samo obične varke i šejtanska zavođenja.

Ramazanu!

Reci onima koji su ovaj put ostali zavedeni da ne dozvole da budu obmanjeni i drugi put! Na odlasku im reci: ”Onaj ko je propustio priliku u mojim danima, neka je nadoknadi u drugim! “

Reci im da su vrata pokajanja širom otvorena:

 ”Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.” (En-Nisa, 110)

Ramazanu, bojim se da mnogim postačima i klanjačima u svoju bilježnicu nisi zabilježio gore stvari nego što si zabilježio mnogima koji nisu ni postili ni klanjali, jer davno je rečeno: ‘‘Mnogi grijesi koji donose poniznost i skrušenost bolji su od pokornosti koja vodi oholosti i veličini.”

Zato, ako nepostači priznaju svoj grijeh i donesu odluku da će se popraviti, imaju pravo da se Allahu obrate pokajanjem. A što se tiče onih oholih koji misle da su lišavanjem hrane i pića ispunili sve svoje obaveze i dužnosti prema Tebi, ali se za vrijeme posta nisu odvikli od ogovaranja i drugih pogubnih grijeha, oni, uistinu, griješe. Pokajanje je daleko od njih, jer oni čak i ne smatraju da su grješni.
 
Zato iskoristimo ove posljednje trenutke ramazana i očistimo svoja srca iskrenim pokajanjem.

Dignimo svoje ruke i ponizno zamolimo: ”Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u iman: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko ružnih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo sa onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, zaista, Svoje obećanje ispuniti!

Ispratimo ramazan, tog plemenitog gosta, onako kako se ispraća pravi gost. Znajte da se pravi gost ne ispraća samo selamima nego i vrijednim poklonima. Vrijedni poklon za našeg plemenitog gosta je sadekatul-fitr. On čisti naš post, on čisti naše duše, on čisti naša djela.
 
Na kraju molimo Allaha Uzvišenog da primi sva naša dobra djela, koja smo činili u ramazanu i da nam ne uskrati nagradu postača.

Amin!

(Abdulvaris Ribo )