Susret sa Voljenim

Ono čemu svaki istinski zaljubljenik u Allaha teži jeste susret sa svojim Voljenim i slast gledanja u Njegovo Plemenito lice, što je najveća slast u ahiretskom Džennetu za one koji su već na dunjaluku kušali slatke plodove ljubavi i čežnje za Njim, ostvarujući džennet u prsima svojim.
   
Abdu-l-Wahid ibn Zejd prednosi da je Hasan El-Basri rekao: „Kada bi pobožnjaci znali da neće vidjeti vidjeti Allaha na ahiretu, njihove bi duše od tuge izgorjele…“

„Neki je čovjek stao pred Šiblija i upitao ga: ’Koje je strpljenje najteže strpljivima?’

–    Strpljenje u ime Allaha. – odgovori on.
–    Ne. – reče čovjek koji je upitao.
–    Strpljenje radi Allaha. – reče Šibli.
–    Ne. – reče čovjek.
–    Strpljenje koje u iskušenjima koje daje Allah. – reče Šibli.
–    Ne. – odgovori čovjek.
–    Pa koje je strpljenje onda najteže. – upita ga Šibli.
–    Strpljenje (u čekanju za susretom sa Allahom i na udaljenosti) od Allaha…

Nakon tih riječi Šibli tako jako uzdahnu da mu je duša gotovo napustila tijelo…“ (Ibnu-l-Qajjim)

„Jedan od znakova iskrene ljubavi jeste i to da zaljubljenik ne može biti u potpunosti sretan osim u društvu voljenog i dok je god od njega odvojen njegovu dušu nastanjuje nemir.“ (Ibnu-l-Qajjim)

„Džunejd prenosi da je čuo Sirrija (Es-Seqatija) kako govori: ’Čežnja za Voljenim je najveći stepen koji arif može postići ukoliko ga istinski ostvari. A kada dostigne taj stepen, zaboravit će sve što ga odvraća od Onoga za Kim čezne.“ (Ibnu-l-Qajjim)

Kaže Ibnul Qajjim: “Upitan je Džunejd: ’Zbog čega onaj koji voli plače kada se susretne s voljenim?”, pa odgovori: To je zbog silne sreće i ljubavi i velike čežnje za njom.” (Ibnu-l-Qajjim)

„Neki zaljubljenici su rekli: ’Srca onih koji čeznu obasjana su Allahovim svjetlom. Kada se njihova čežnja ustalasa, obasja prostor između neba i Zemlje. Allah Uzvišeni ih pokaže Svojim melekima i kaže: Ovo su oni koji čeznu za susretom sa Mnom. Uzimam vas za svjedoke da Ja još više čeznem za njima.’“ (Ibnu-l-Qajjim)

 „Voljeti Njega je užitak, život, sreća duše, snaga srca, svjetlo uma, zjenica oka, izgradnja naše nutrine. Za zdrava srca, dobre duše i pametne glave ništa nije slađe, ukusnije, prirodnije, sretnije i bolje od ljubavi prema Njemu, naklonosti prema Njemu i žudnje za susretom sa Njim. Slast koju vjernik tako osjeća u srcu svom iznad je svake druge slasti. Uživanje koje tako osjeća potpunije je od bilo kojeg drugog, i ta slast je veća od svake druge.

Neki, koji su to postigli, govore:

–    Uistinu se dešava da srca tako ustreptaju, pa ako stanovnici Dženneta budu osjećali isto – bit će im zaista dobro…
–    Srce u nekim trenucima doživi takvu ustreptalost zbog naklonosti prema Allahu…
–    Ubogi nemarnici odlaze sa ovoga svijeta ne okusivši ono što je na njemu najbolje…
–    Kada bi kraljevi i njihovi sinovi znali šta mi imamo, navalili bi na nas sabljama…

Ponalaženje i kušanje rečenog zavisi od snage ljubavi, znanja o ljepoti Voljenog i blizine Njemu. Sve što je ljubav savršenija, znanje o Voljenom potpunije i udaljenost od Njega manja – slast, užitak i sreća jači su. Onaj ko najbolje zna Njegova Imena i Osobine, ko Njega najviše želi i voli, ko Mu je najbliži – u srcu će osjetiti slast koja se ne može iskazati i koja se može znati samo kušanjem. Kada to srce okusi, ne može više voljeti nikoga drugog do Njega, niti nečemu naklonjeno biti. Sve što više voli Allaha to Mu se jače pokorava, poniznije je prema Njemu i slobodnije je od robovanja drugom.

Srce se raduje, dobro čini, uživa i smiruje samo obožavajući svog Gospodara, voleći ga i predajući se Njemu. Da ima sve slasti stvorenja ne bi se smirilo, smao bi mu se siromaštvo i briga povećali. (…)

U srcu svakog vjernika je ljubav prema Allahu Uzvišenom, ono nalazi mir u spominjanju Allaha, uživanje u spoznaji Allaha, slast i sreću u razmišljanju o Njemu, žudi za susretom sa Njim, razdragano je Njegovom blizinom…

Pošto je Allah Uzvišeni znao da srca onih koji za Njim čeznu neće se smiriti osim kada se sa Njim susretnu, odredio je rok za susret sa Njim kako bi im se srca smirila.

Uzvišeni je rekao: “Onaj ko se bude susretu Allaha bude nadao – pa doista je Dan obećani blizu…” (El-‘Ankebut, 5.)

Iskreni zaljubljenik – kada god se približu svom Voljenom – poveća se njegova čežnja ka Njemu…“

„Jedno od Njegovih lijepih imena jeste i El-Džemil, savršeno Lijepi, i On je preči da bude opisan ovim imenom od bilo čega drugog za što se kaže da je lijepo, jer sva ljepota koja postoji u ovom svemiru jeste od tragova Njegovog savršenog stvaranja. On posjeduje ljepotu Bića, ljepotu osobina, ljepotu djela i ljepotu imena. Sva Njegova imena su lijepa, a sve njegova svojstva su savršena, i sva Njegova djela su lijepa. Ljudi na ovom svijetu nisu u stanju gledati u Njegovu Uzvišenost i Ljepotu. Kada u edenskim perivojima ugledaju Lice Njegovo, zaboravit će sve ostale blagodati u kojima uživaju i neće se osvrtati ni na šta drugo. Da ispred Njegovog Lica ne postoji zastor od svjetlosti, blistavost Lica Njegovog spalila bi svva stvorenja do kojih Njegov Pogled…“ (Ibnu-l-Qajjim)

„Kada Allahu na Sudnjem Danu Njegovi robovi budu polagali račune, Zemlja će zasjati svjetlošću Njegovom kao što kaže: „I Zemlja će svjetlošću Gospodaa svoga zasjati i Knjiga će se postaviti…“ (10) Abdullah ibn Mes’ud, tumačeći ajet: ’Allah je svjetlost nebesa i Zemlje’, kaže: „Izvor svjetlosti nebesa i Zemlje jeste svjetlost Lica Njegovog.““ (Ibnu-l-Qajjim)

Pošto spoznaja Allaha Uzvišenog i istinska predanost Allahu Voljenom i Savršenom svim srcem, dušom i bićem daje čovjeku džennet ljubavi i čežnje prsima na ovom svijetu i slast susreta sa Voljenim i gledanja u Njegovo Plemenito lice na ahiretu, najobuhvatnija molitva koja sadrži sve to jesu riječi Poslanika plemenitom, sallallahu ‘alejhi we sellem:

Allahu moj, molim te da mi podariš slast gledanja u Lice Tvoje, i čežnju za susretom sa Tobom…

„Da je iko umro od sreće umrli bi stanovnici Dženneta…“ (Ibnu-l-Qajjim)

I naša posljednja dova jeste: Hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova…