ZAČARANI KRUG POLITIKE, MAFIJE I KRIMINALA

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu.

IFIMES je pripremio analizu aktualnih događanja u Bosni i Hercegovini povodom početka zvanične izborne kampanje za opšte/opće izbore, koji će se održati 3.oktobra/listopada 2010.godine.

Iz opširne analize sa naslovom „ZAČARANI KRUG POLITIKE, MAFIJE I KRIMINALA“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.  

ZAČARANI KRUG POLITIKE, MAFIJE I KRIMINALA

U Bosni i Hercegovine će se 3.oktobra/listopada 2010.godine održati sedmi opšti/opći izbori poslije uvođenja višestranačkog sistema 1990. godine. Na nivou države Bosne i Hercegovine, građani će imati mogućnost da izaberu tri člana Predsjedništva BiH, 42 poslanika/zastupnika za Predstavnički/Zastupnički dom Parlamentarne Skupštine BiH.

U Federaciji BiH (FBiH), birat će se 98 poslanika/zastupnika za Predstavnički/Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH i poslanici/zastupnici u svih 10 kantonalnih skupština.

U Republici Srpskoj (RS), birat će se predsjednik i dva potpredsjednika Republike Srpske i 83 poslanika/zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Za izbore je registrirano 3.126.599 birača. Na izborima učestvuje 8.730 kandidata, od toga 11 nezavisnih, koji se nalaze na 778 kandidacionih lista i predstavljaju 39 političkih stranaka i 11 koalicija. Kampanja za izbore je počela prije njenog zvaničnog početka.

POTREBNA KORJENITA PROMJENA VLASTI

Analitičari upozoravaju na teško stanje u svim segmentima života u Bosni i Hercegovini bez obzira na entitet i/ili nacionalnu pripadnost građana BiH. Od početka demokratskih promjena na vlasti se nalaze nacionalne/nacionalističke stranke izuzev perioda 2000-2002. godine kada je na vlasti bila Alijansa za budućnost BiH, koju je predvodila Socijaldemokratska partija BiH (SDP).

Činjenica je, da i one političke stranke, koje od svog osnivanja nisu bile nacionalističke vremenom su postale izuzetno nacionalistički orijentirane kao što je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), kojeg vodi Milorad Dodik i Stranka za Bosnu za Hercegovinu (SBiH), koju vodi Haris Silajdžić. Te dvije političke stranke od posljednjih opštih izbora 2006.godine su svojim ekstremnim djelovanjem i doziranim nacionalizmom doveli BiH u izuzetnu tešku poziciju, koja se ogleda u stalnom nazadovanju te države u protekle četiri godine.

U posljednje vrijeme ne pojavljuju se kao osvježenje nove značajnije političke stranke izuzev na posljednjim lokalnim izborima (2008) kada se na političkoj sceni pojavila Naša stranka (NS) i na predstojećim opštim izborima Savez za bolju budućnost BiH (SBBBiH), od kojih birači očekuje novi pristup politici i odgovore za aktualnu situaciju u BiH. 

BiH još uvijek funkcionira po principu nacionalnog eksluziviteta i tzv. etničke demokracije. To se ogleda, da u okviru pojedinog naroda u BiH postoji više političkih stranaka, koje se natječu za naklonjenost biračkog tijela. Rijetke su političke partije poput SDP i NS, koje su u svom osnovu i djelovanju multietničke, s tim da SDP u posljednjem periodu postepeno gubi svoj multietnički karakter.

DAYTONSKI SPORAZUM IZMEčU MITA I STVARNOSTI

Zašto Daytonski sporazum nije efikasan? Daytonski sporazum se ne smije gledati i razumjeti izvan konteksta diplomatskih napora, koji su u to vrijeme bili učinjeni u regiji. Plan „Z-4“ označava sudjelovanje četiri ambasadora – američkog, ruskog, britanskog i ambasadora EU – i predviđao je podjelu Hrvatske u više enklava, približno 1/4 teritorije pripala bi tzv. srpskim enklavama. Taj plan je propao, jer su hrvatske vlasti strahovale, da bi se faktički implementirao i njegovu implementaciju su onemogućile pomoću vojnih akcija“Bljesak“ i „Oluja“. To je bilo izvodljivo, jer je Hrvatska tada bila u znatno boljem položaju nego BiH. Ako bi Daytonski sporazum važio u BiH, a istovremeno u Hrvatskoj plan „Z-4“ došlo bi do svojevrsnog balkanskog dogovora. Pošto je plan „Z-4“ propao, a sa njim i Daytonski sporazum osuđen je na propast, jer je njegova suština bila upravo u tome, da se morao implementirati zajedno sa planom „Z-4“ u Hrvatskoj. Daytonski sporazum je zaustavio rat ali nije doprinio i ne doprinosi modernizaciji i napretku Bosne i Hercegovine.

U tom kontekstu entitete u BiH, Republiku Srpsku i Federaciju BiH, treba gledati kao privremene kategorije odnosno kao privremene administrativne aranžmane. S obzirom, da Daytonski sporazum nikada nije važio u svom punom kapacitetu i posljedično ne može biti nikakva trajna kategorija.

PORAZ POLITIKE HARISA SILAJDŽIČA

Pobjedom Harisa Silajdžića na izborima 2006.godine očekivalo se, da će se popraviti ukupna situacija u BiH i poboljšati položaj Bošnjaka, koje zvanično u Predsjedništvu BiH predstavlja Silajdžić. Njegov izborni slogan na prošlim izborima bio je „100% BiH“. Međutim, njegova politika u protekle četiri godine doživjela je potpuni poraz, jer od njegovog slogana „100% BiH“ skoro ništa nije realizirano. Dolaskom Silajdžića na vlast položaj Bošnjaka izuzetno se pogoršao i prema ocjeni analitičara, izuzimajući ratni period, najteži je od uvođenja višestranačkog sistema i demokratskih promjena u BiH 1990.godine. Njegov ponovni izbor u Predsjedništvo BiH predstavljao bi novu dodatnu neizvjesnost za BiH i Bošnjake, koji već duži vremenski period nemaju svog političkog lidera. 

Politika Stranke demokratske akcije (SDA) u posljednje četiri godine nije bila prepoznatljiva izuzev solističkih aktivnosti njenog predsjednika Sulejmana Tihića, koji je na bazi tradicionalnog rivaliteta sa Silajdžićem zajedno  s njim često dovodio u pitanje sudbinu države i naroda kojeg predstavljaju. U SDA je prisutna tendencija postepene ideološke transformacije u  surogat socijaldemokratske stranke, ponajviše zahvaljujući njenom predsjedniku Tihiću.

U bošnjačkom nacionalnom korpusu pojavila je se nova politička stranka Savez za bolju budućnost BiH (SBBBiH), kojeg vodi Fahrudin Radončić. SBBBiH se pokušava predstaviti kao nova politička opcija, koja je spremna ponuditi novi pogled i rješenja na aktualna pitanja u BiH.

Analitičari smatraju, da su SBBBiH i Fahrudin Radončić srednji put između SBiH i SDA odnosno između Harisa Silajdžića i Sulejmana Tihića i upozoravaju na činjenicu, da Haris Silajdžić bez obzira na umiješanost u mnogobrojne afere i zloupotrebe političke moći do sada nikada nije bio procesuiran pred pravosudnim organima u BiH zbog njegovog dovođenja u vezu sa „sofisticiranim kriminalom“.

DODIKOVA KRIMINALIZACIJA „DRUGIH“

Milorad Dodik se najneposrednije povezuje sa organiziranim kriminalom i zloupotrebama političke moći. Zbog slabosti pravosuđa u BiH za počinjena djela od Dodikovog ponovnog dolaska na vlast još uvijek nije procesuiran. 

Karakteristično za Dodika je, da u kriminal pokušava uvući i međunarodne zvaničnike i predstavnike drugih država. Najilustrativniji primjer je uvlačenje Miroslava Lajčáka u svoje kriminalne aktivnosti i nekih drugih visokih zvaničnika EU, a odnedavno i slovenskog premijera Boruta Pahora. Dodikovo dodjeljivanje poslova slovenskoj kompaniji iz Maribora bez (međunarodnog) tendera uz posredovanje slovenskog premijera Pahora opravdanim postavlja pitanje transparentnosti dodjele posla za izgradnju autoputa Banja Luka – Doboj.  Dogovoreni poslovi, koji nisu transparentni i koji se dodjeljuju bez tendera ozbiljne finansijske institucije odbijaju finansirati. Upitna je uloga slovenskog premijera Pahora, koji je u Banja Luku došao u privatnu posjetu za dogovaranje poslova za privatnu kompaniju iz Maribora, čiji nije zvanični predstavnik i time su u nejednakopravan položaj dovedene ostale kompanije koje nisu u „tijesnoj“ vezi sa premijerima Dodikom i Pahorom. 

Analitičari upozoravaju, da je slovenski premijer Borut Pahor došao u privatnu posjetu Dodiku u Banja Luku u trenutku kada je visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku EU Catherine Ashton već najavila mogućnost zabrane ulaska Dodiku u države članice EU što bi obavezivalo na poštovanje te odluke i države kandidate. Ovakve aktivnosti Pahora nisu u skladu sa vanjskom politikom EU i Smjernicama strategije slovenske vanjske politike za zapadni Balkan, koju je donio slovenski parlament u mjesecu julu ove godine. Upitno je, zašto slovenski premijer dolazi u posjetu jednom entitetu (RS) u vrijeme kada Dodik negira državnost BiH, organizirano dočekuje osuđenog ratnog zločinca Biljanu Plavšić, negira genocid u Srebrenici, izjavljuje da mu ne mogu suditi sudije muslimani, daje izjave usmjerene protiv homoseksualaca i slično. Politika slovenskog premijera Pahora može se prepoznati kao dvolična. Kako je moguće podržavati državu BiH i njenu cjelovitost, a svojim potezima istovremeno podržavati Dodika i njegovu politiku (SNSD), koja negira BiH? Susret Dodika i Pahora održan je bez državnih obilježja BiH. Opravdanim se postavlja pitanje, da li je Dodik shodno svojoj dosadašnjoj praksi u svoje kriminalne aktivnosti uvukao i slovenskog premijera Pahora?

Najznačajniji posljednji potez Milorada Dodika je u tome što je ojačao i nastavio koaliciju sa Socijalističkom partijom (SP) Petra čokića, koja je svojom politikom djelimično anulirala Dodikove pogrešne poteze i djelovanje i što u budućnosti može biti snažan korektiv pri vođenju njegove politike. Skromniji doprinos tome dao je i Demokratski narodni savez (DNS).

ČOVIČEVA KRIMINALIZACIJA HRVATSKOG NARODA

Rekorder po broju kaznenih prijava i vođenih sudskih procesa među političarima u BiH je Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH). Čovićevo kriminalno djelovanje i njegovih tijesnih suradnika dovelo je do toga, da se preko njih i zbog njihovih uskih interesa pokušava kriminalizirati cjelokupni hrvatski narod u BiH što ne odgovara stvarnosti. HDZ BiH je prema svom dosadašnjem djelovanju antihrvatska stranka, jer je od uvođenja višestranačkog sistema u BiH poslije svakih izbora pozicija Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda bila teža upravo ponajviše zahvaljujući politici HDZ BiH uz podršku HDZ Hrvatske.

POLITIKA, MAFIJA I KRIMINAL

Većina vodećih političara u BiH najneposrednije je povezana ili uključena u kriminal i kriminalne aktivnosti. Politika u BiH odvija se u začaranom krugu politike, mafije i kriminala. Imovinski kartoni političara, koji su prijavljeni Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) ne oslikavaju realnog stanja, jer su podaci u njima frizirani i u mnogim slučajevima netačni. Vodeći političari kao što su Milorad Dodik, Haris Silajdžić, Dragan Čović neprimjereno su bogatiji nego što se to prikazuju u njihovim imovinskim kartonima, jer njihova imovina se vodi na drugim licima, rođacima, prijateljima i na računima u inostranstvu.

Regrutiranje novih političara u BiH je skoro onemogućeno, jer se politički i društveni život odvija u začaranom krugu politike, mafije i kriminala. Regrutacija novih političara moguća je samo uz saglasnost odnosno odobravanje navedenih političkih elita.

Veze između kriminala i politike nastale su još iz perioda osamostaljivanja kada su političkim elitama bile potrebne usluge kriminalnih struktura i od tada je ta veza postala neraskidiva i može se definirati kao „kriminalizacija politike i politizacija kriminala“.

Analitičari upozoravaju na teško stanje ali istovremeno smatraju, da u BiH neće doći do masovnih protesta i demonstracija, jer upravo navedene strukture imaju pod svojom kontrolom sindikate, boračke organizacije, medije, nevladine organizacije i dr.

MOŽE LI OPSTATI DRŽAVA BOSNA I HERCEGOVINA?

Često se u BiH ali i na međunarodnoj razini postavlja pitanje može li Bosna i Hercegovina opstati kao država? Na tome posebno insistira Milorad Dodik i političari iz njegovog političkog kruga, koji plasira teze, da BiH ne može opstati kao država.

Analitičari upozoravaju na providnost retorike Milorada Dodika, jer postavlja se pitanje ako ljudi iz Bosne i Hercegovine različite etničke pripadnosti mogu živjeti u drugim državama zajedno i bez problema, ako su stoljećima zajedno živjeli u BiH zašto sada ne mogu zajedno živjeti u BiH. Savremeni svijet temelji na multietničnosti i multikulturalnosti, koja je jedna od najznačajnijih karakteristika i vrijednosti unutar EU i SAD. Očito prema Dodikovim kriterijumima, ne bi mogle opstati odnosno postojati ni EU ni SAD. 

ODGOVORNOST MEčUNARODNE ZAJEDNICE

U događanjima u BiH i u vezi nje neizbježna je uloga i odgovornost međunarodne zajednice, koja prema pojedinim najznačajnijim pitanjima nije uvijek imala zajedničkog nastupa ili je često (trajno) odlagala rješenja za pojedine evidentne probleme.

Međunarodna zajednica uspjela je uspješno provesti reformu oružanih snaga BiH. Zašto nije mogla odnosno željela uspješno provesti i druge reforme u BiH kao što je reforma policije ili ustavne promjene? U sadašnjoj kompliciranoj unutrašnjoj strukturi BiH nije moguće voditi uspješnu borbu protiv organiziranog kriminala, terorizma i sl. odnosno onemogućeno je djelovanje funkcionalne države što predstavlja pogodan teren za djelovanje kriminalnih struktura.

Visoki predstavnik u BiH (OHR) je svojim djelovanjem, između ostaloga, mogao doprinijeti, da se na nivou BiH osnuje ministarstvo poljoprivrede i tako poboljša pozicija tog sektora, koji je posebno značajan u pregovorima za pristupanje EU.

Međunarodna zajednica je svojim djelovanjem mogla disciplinirati političare u BiH uvođenjem viza za najviše funkcionere odnosno uvođenjem zabrane ulaska u države EU i SAD i blokiranjem njihovih računa  i imovine.

Analitičari upozoravaju, da su predstavnici međunarodne zajednice morali spriječiti održavanje izbora za Predsjedništvo BiH, dok se ne implementira presuda Suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu „Sejdić-Finci“, kojom se mora omogućiti pravo svim građanima BiH da mogu biti birani, a ne samo predstavnicima konstitutivnih naroda (Bošnjaci, Srbi, Hrvati).

Prisutan je dugogodišnji problem sa restitucijom odnosno povratom imovine vjerskim zajednicama, čije se vraćanje vrši selektivno u zavisnosti od etničke dominacije pojedine etničke zajednice na određenoj teritoriji.

Bez obzira na evidentne nedostatke i probleme međunarodne zajednice u BiH i u vezi BiH potrebna je njena dalja prisutnost u BiH posebno zbog onih političara i političkih struktura, koji svojim javnim djelovanjem zagovaraju ukidanje međunarodnog prisustva (OHR), a istovremeno svojom retrogradnim politikom omogućavaju produženje prisutnosti međunarodne zajednice u obliku OHR-a, koji bi trebao da funkcionira i djeluje sve do potpune implementacije Daytonskog mirovnog sporazuma.