Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

 

Sezona je protutnjala, ali ne i ljeto… Danas je bila rekordna vrelina a na srecu, meteorolozi najavljuju, vec dugo ocekivanu kisu…

Carsija se nakon ljetnog cirkusa i urnebesa ponovo vraca u svoju normalu i zivot polako poprima svoj ustaljeni tempo, po kojem smo navikli da zivimo cetiri petine godisnje…

Dugo nisam pisao, nisam uopste ni bio na netu, a razloga za to ima vise… Neki su licne prirode i nerado o njima govorim javno, a neki su jednostavno rezultat sveokupne situacije u kojoj se nalazimo, o cemu cu pokusati pisati u narednom periodu…

Puno toga se dogodilo i stvari su se pocele odvijati filmskom brzinom, bilo je dosta toga za reci, ali to vise jednostavno fizicki nije bilo izvodljivo, a s druge strane pocelo se manipulirati i koristiti ovaj medijski prostor, toliko drsko i bahato da jednostavno nisam imao snage nositi se sa svim tim… Da ne govorim o drugim licnim problemima, kako zdravstveno, tako i materijalno kao i projektima koje sam, pored svega, pripremao za ovo ljeto…

 

U prvi mah, bio sam sebi rekao da necu pisati sve do 31. jula, do otvora Spomen obiljezja, kako ne bih upadao u sitna politicka sicarenja, u kojima je nasa, jos uvijek neformalna SDA Kozarac, prednjacila, i kako mi se ne bi pripisivalo da miniram toliko svetu akciju kao sto je izgradnja spomenika za nase sehide…

Na kraju je i ispalo da su spomenik izgradili nekolicina ljudi, a da smo svi mi ostali, bili protivnici istoga, bezobzira sto smo se trudili da pomognemo u izgradnji…

Uopste ne zelim isticati svoj doprinos ovome projektu, a nesumljivo je da je kozarac.ba dao ogroman, jer znam zasto sam se ukljucio u njegovu realizaciju, i upravo zbog toga sam se i povukao iz Glavnog odbora, ne zeleci rusiti ovu inicijativu a takodjer i ne izgravati nesto sto ne postoji… Iako sam izabran za glasnogovornika ovoga projekta, najmanje sam o njemu govorio u medijima, a mozda zbog toga je upravo drugim novinarima isplacen honorar od 3800 KM za medijsko pracenje projekta…

Nazalost, i dan danas, najglasniji su oni koji uopste i nisu clanovi Glavnog odbora ali daju sebi za pravo da govore, onda se insan zapita, pa cemu onda odbori, ako se oni nece drzati pravila igre, i ako ce se i dalje odluke donositi u kafani uz probrano drustvo…

Upozoravao sam npr. da su drzavne zastave pogesno napravljene i da ih treba zamjeniti, ali niko se nije ni osvrnuo na to, jer kako ispada, uvijek stvari vidim drugacije i kontra, a u stvari najlakse je bilo priznati gresku i napraviti nove…

Nazalost, politikanstvo je nastavljeno i nakon otvora SO Krkici, umjesto da se napravila postena revizija i zahvalilo svima koji su ucestvovali u ovome projektu, a sama lista donatora svjedoci da se hiljade Kozarcana ujedinilo i podrzalo ovaj projekat i iskupilo preko tri stotine hiljada KM, tri puta vise od onoga koliko se govorilo da ce narod trebati obezbjediti, kada je gosp, Tihic zakopavao drugi po redu kamen temeljac…

Na kraju, dobili smo prelijepo Spomen obiljezje, dostojno nasih sehida i tu treba odati priznanje svima pojedinacno, koji su doprinijeli i gram da se ovaj posao odradi, krenuvsi od dr. Skerica kao predsjednika GO, pa do onoga posljednjeg, ali nikako ne favorizovati bilo koga, a jos gore osudjivati…

Tu je prica, barem sto se tice izgradnje, trebala biti zavrsena, nikako i prica o preko hiljadu nasih nestalih za kojima jos uvijek tragamo i nakon 15 godina od Dejtona, ali nazalost ona se prebacuje na trotoare, tako da se pokusava dobiti nova tema za predizbornu kampanju i prostor za pljuvanje protivnika…

Iskreno da kazem, dosadilo mi je vise brisati razne uvredljive komentare, lazi i manipulacije, kao i razne teme na forumu, i zbog toga sam preduzeo i radikalnije mjere, kao Glavni urednik ove stranice, i po cijenu osude mnogih, jer ne zelim vise da pojedinci koriste kozarac.ba kao poligon za prepucavanje ili izivljavanje vlastitih kompleksa, bez imalo obzira ima li to kakve posljedice na samu stranicu…

Mnogi misle da sam duzan pisati svakodnevno i izvjestavati o svemu, dok se s druge strane malo njih brine da li su mi obezbjedjena ikakva primanja i da li imam ikakve druge potrebe osim slati vijesti na internet…

Ne zelim uopste govoriti o tim licnim potrebama, ali zelim reci da je ova stranica meni najmanje potrebna i da u zadnje vrijeme vise imam problema radeci ovaj posao, na kraju ako imam neku potrebu za pisanjem, mogu otvoriti i blog, a tu je svakako i fejsbuk na kojem mozemo fejsbuciti do mile volje…

Postavlja se ponovo pitanje smisla ove stranice, ali ovaj put ne zelim raspravljati o tome i pitati se ima li smisla, vec sam odlucio nastaviti raditi uz male promjene u uredjivackoj politici…

Vjerovatno se pojedinim nece svidjeti sto je “gumica” vise aktivna, ali zaista sve manje ce biti laznih nickova koji ce nam minirati svaku temu na forumu i pisati komentare zbog kojih budem primoran da ih sve iskljucim, nemajuci vremena da ih sistematski brisem, i takvi mogu slobodno vec sad ici sa stranice, a pretplata ce i dalje ostati na dobrovoljnoj bazi, bas kao i nas rad na ovoj stranici, a za nafaku cemo se brinuti na drugoj strani…

Nas Sabahudin-Bubo Zulic, koji je prije rata radio u ambulanti Kozarac, bas kao i njegovi roditelji, poklonio je prije nekoliko dana nasoj ambulanti, dvoje pokretnih nosila sto je sigurno vrijedna licna donacija koja ce bez sumnje dobro doci nasim medicinarima. Sigurno je da su ovakvi gestovi vrijedni paznje, na koje bi se dosta nas moglo ugledati…

Zadnjih mjesec dana, radio sam i na snimanju dokumentarca o Kozarcu. Tragom prezentacije, koju sam radio u Francuskoj, dok sam sudjelovao u kampanji CCFD-a o cemu sam u svojim zadnjim Jutarnjim nesto malo i pisao, u Kozarac je dosao Olivije, francuski reziser koji radi za Francusku drzavnu televiziju, kako bi napravio film o problemima povratnika i njihovog zivota u podjeljenoj zajednici…

Dosta Vas koji ste bili u ovom periodu u Kozarcu, imalo je prilike upoznati “Francuze” koji snimaju po Kozarcu, a nadam se da cemo uskoro imati prilike i vidjeti sta je sve Olivije zabiljezio za vrijeme svoga boravka u najvecem malom gradu na svijetu…

Sto se tice projekata, koje sam spominjao na pocetku, jedan od njih je bio i Kamp za mlade aktiviste o suocavanju sa prosloscu, koji je organizovala Inicijativa mladih BiH uz podrsku domacina, udruzenja Izvor i Optimisti2004…

U tih nekoliko dana, mladi iz Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine, pored predavanja Refika Hodzica i Edina Ramulica imali su prilike obici Mrakovicu, Omarsku, Trnopolje i Keraterm, kao i prostor Sejkovace te uvidjeti pravu istinu o desavanjima na ovim prostorima devedesetih godina.

Na kraju druzenja napisana je zajednicka izjava za medije, koju cemo posebno objaviti a kako je program cijelo vrijeme i sniman, nadam se da cemo uskoro imati i film sa ovoga kampa te zbog toga i necu vise pisati o svemu tome sto se vidjelo i govorilo tokom perioda trajanja kampa…

Ono najbitnije jeste da su mladi, pored teske i mucne teme o kojoj se govorilo, sa sobom ponijeli i lijepe uspomene sa druzenja te da ce se ova praksa nastaviti i dalje sa teznjom da postane tradicionalna…

Na kraju, da kazem da ima jos mnogo tema koje bi se mogle spomenuti ali zato bi mi trebalo puno vise i vremena i prostora a opet ne bi bilo ni ucinkovito da se sve strpa u jedan Jutarnji, nadam se da cu u skorije vrijeme imati vise vremena i da cu se redovnije javljati, a ujedno da se izvinem za neobjavljene tekstove koje sam dobivao a nisam stigao objavljivati kao i informacije o desavanjima koja su protekla i obiljezila ovo ljeto, ali kako kazu, bilo pa proslo, od necega se mora krenuti, a ako se i naknadno cega sjetimo dobro ce biti…

Iskreno se nadam da cemo biti i obazriviji jedni prema drugima, kao i o samoj stranici i da nece biti potrebe za reagovanje administratora i brisanja ruznih, uvrijedljivih i ne promisljenih komentara…

Toliko za neki novi pocetak, novi krug na vremenskoj spirali…, pri kraju smo i drugoj trecini ramazana, milosti, koja nam je dosla u goste, i trebamo biti neizmjerno zahvalni na toj blagodati sto nam se pruza prilika da zastanemo malo na ovome varljivom dunajluku i da se zapitamo, kuda to idemo, narode moj?!

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.