Kozarac.ba

Korićanske stijene: Moguće otkrivanje nove grobnice

U Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) uskoro najavljuju ponovno pretraživanje Korićanskih stijena zbog mogućnosti da se na tom području nalazi nova masovna grobnica koja krije još žrtava iz augusta 1992. godine.

Iako je od strijeljanja preko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama prošlo 18 godina, do sada su identifikovane i ukopane tek četiri osobe, pronađene 2003. u obližnjoj šumi. Članovi porodica ubijenih se nadaju da će novo pretraživanje tog područja otkriti i posmrtne ostatke njihovih najmilijih.

I ovog 21. augusta stotine članova porodica ubijenih, zajedno sa onima koji su preživjeli masakr, ponovo su posjetiti Korićanske stijene i spustili cvijeće na mjesta gdje su stradali civili s područja Prijedora.

Među onima koji su odali počast ubijenima bio je i Muharem Elezović iz Trnopolja jer je na tom mjestu izgubio dva sina – Emira (22) i Edina (24) – za čijim posmrtnim ostacima i dalje traga.

“Našli smo nešto malo kostiju, ali ne znamo kome od njih dvojice pripadaju. Pronašli smo toliko da u jednu kesicu mogu stati”, kaže Elezović i dodaje da je razočaran u institucije koje tragaju za nestalima jer, i nakon toliko godina od počinjenog zločina, još uvijek nisu pronađene sve žrtve s Korićanskih stijena.

Edin i Emir Elezović odvedeni su 9. maja 1992. godine u zatočeništvo u logor Keraterm, a potom, kako pojašnjava njihov otac, i u Trnopolje. Obojica su zajedno s drugim Prijedorčanima 21. augusta te godine krenuli organizovanim konvojem nа razmjenu u Travnik, ali do tamo nisu stigli.

Tog dana, kako je utvrđeno presudama Državnog suda i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), pripadnici interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor su na putu do Travnika, na planini Vlašić, izdvojili grupu od preko 200 muškaraca, koje su potom autobusima sproveli do Korićanskih stijena.

“Muškarcima iz prvog autobusa su naredili da kleknu uz ivicu ceste, da bi potom na njih pucali iz automatskog oružja. Tijela ubijenih padala su u provaliju, dok su se neke osobe same bacale kako bi izbjegle smrt”, stoji u presudi Damiru Ivankoviću, bivšem pripadniku interventnog voda SJB-a Prijedor, koji je pred Sudom BiH priznao krivicu, te je osuđen na 14 godina zatvora.

Također se navodi da su, nedugo nakon toga, muškarci iz drugog autobusa izvođeni u manjim grupama, te ubijani, nakon čega su na njihova tijela bacane ručne bombe.

Na Korićanskim stijenama život je izgubilo oko 200 muškaraca, dok ih je 12 preživjelo strijeljanje.

Ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava vršene su 2003. i 2009. godine, a na osnovu, kako tvrde u Državnom tužilaštvu, indicija Damira Ivankovića.

“Ivanković je 2003. godine, kako nam je kazao, mjesto izvršenja zločina pokazivao drugim organima koji su radili na ovom predmetu, nakon čega je izvršena ekshumacija i pronađen je dio posmrtnih ostataka. On je također u postupku sklapanja sporazuma o priznanju krivnje dao informaciju o drugom mjestu egzekucije, nakon čega smo angažovali sve službe i pronašli dodatne posmrtne ostatke”, navode u Tužilaštvu BiH.

Prema podacima INO BiH, do sada je identifikovano oko 100 osoba koje su ubijene na Korićanskim stijenama. Za većinu nisu pronađeni kompletni posmrtni ostaci, zbog čega ih porodice još uvijek nisu ukopale.

U Međunarodnoj komisiji za traženje nestalih (ICMP) ističu da u 24 slučaja nisu uspjeli dobiti poklapanje profila DNK iz kosti s krvnim uzorcima porodica nestalih, zbog čega pretpostavljaju da još uvijek sve porodice nisu dale krv.

Ipak, porodice ubijenih Prijedorčana zamjeraju institucijama za traženje nestalih jer nisu ranije obilazile teren Korićanskih stijena, nego su s prvim ekshumacijama počeli 11 godina nakon što je zločin izvršen. Oni tvrde da je i ranije postojala pretpostavka da se posmrtni ostaci strijeljanih nalaze na tom mjestu, ali da za njima niko nije tragao.

Edin Ramulić iz Udruženja Prijedorčanki “Izvor” ističe da je tokom ekshumacije 2003. godine učinjeno “bezbroj propusta”, te da tada niko nije izvršio pretragu šireg područja Korićana, zbog čega nisu pronađene i ostale žrtve zločina.

“Prema tvrdnjama svjedoka i presudama, znalo se da su ljudi ubijani na dvije različite lokacije, ne toliko udaljene jedna od druge. Niko iz Federalne komisije i od tih stručnjaka nije 2003. godine obišao lijevo i desno od te lokacije da utvrdi ima li kostiju. I tada se znalo da ubijene iz drugog autobusa niko nije dirao i da su sigurno još gore”, kaže Ramulić.
 
U INO-u BiH, koji od 2005. godine radi na traženju nestalih jer su entitetske komisije zvanično ugašene, ističu da ne znaju da li su članovi tadašnje Federalne komisije pregledali širi rejon Korićana.

“Nisam lično bio gore 2003. godine, ali je moj tim radio i ja od toga ne mogu bježati. Jesu li oni gledali lijevo ili desno od one lokacije, stvarno ne znam, ali je činjenica da je tada nismo uočili. Mi smo gore odlazili 10-ak puta ranije, ali smo vođeni uvijek dalje od tog mjesta gdje je bila prva grobnica”, pojašnjava Amor Mašović, predsjedavajući Kolegija direktora INO-a i bivši predsjednik Federalne komisije za traženje nestalih.

Jasmin Odobašić, koji je 2003. godine vodio ekshumaciju na Korićanskim stijenama s timom Federalne komisije, ističe da je zbog nepristupačnosti terena tada bilo teško pretraživati širi rejon.

“To je ogroman teren koji je teško pretražiti, ogromne strmine. Tada sam našao oko 12 neeksplodiranih bombi, zmija i ostalo. Niko ne garantuje i sutra da neko ko ode na taj teren da neće naći još tijela”, kaže Odobašić.

Mašović pojašnjava da su tokom prve ekshumacije našli samo male kosti – prste, pete, pršljene, rebra…, odnosno ono što je zapalo među stijene i “što oni koji su izmještali tijela 1992. godine nisu vidjeli”.

“Kod ove druge ekshumacije tijela nisu pomicana, ali su rasuta na tom području od pada, bombardovanja, životinja, a onda i svake godine kad se led otopi, on samo kosti svuče na drugo mjesto”, dodaje Mašović.

Nada porodica da će pronaći posmrtne ostatke nije nestala i 18 godina od počinjenja zločina, ali se ipak plaše da tu informaciju neće živi dočekati zbog, kako kažu, sporosti rada na traženju nestalih.

“Niko konkretno ne radi na traženju nestalih, pa ni te strukture što su izabrane. Za porodice je najbitnije da pronađu svoje nestale i da ih zakopaju, da znaš gdje su ti kosti djece. Mi sutra kad umremo, njih nema ko tražiti”, kaže Elezović.

Za sudjelovanje u strijeljanju muškaraca na Korićanskim stijenama pred Sudom BiH krivicu su, osim Ivankovića, priznali i Gordan čurić, koji je osuđen na osam, Ljubiša Četić, osuđen na 13 godina, te Darko Mrđa, kojeg je MKSJ osudio na 17 godina zatvora.

Pred Sudom BiH u toku je suđenje još devetorici bivših prijedorskih policajaca, kao i nekadašnjem stražaru logora Trnopolje, a koji su optuženi za učešće u tom zločinu.

Aida Alić

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.